Purda zbližio dva tužilaštva

Slučaj Tihomira Purde koji na osnovu srpske potjernice za ratni zločin u pritvoru u BiH čeka izručenje Srbiji, mogao bi pozitivno uticati na suradnju tužilaštva Hrvatske i Srbije u rješavanju sličnih situacija i generalnog procesuiranja ratnih zločina.

Državno odvjetništvo RH i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije uspješno surađuju već nekoliko godina, počevši od omogućavanja svjedočenja video-linkovima, a od 2006, kada je potpisan sporazum o suradnji u gonjenju počinilaca ratnih zločina, i ustupanjem predmeta. Kako ističu u DORH-u, shodno sporazumu o suradnji, Hrvatska je ustupila ukupno 26 predmeta koji se odnose na 50 procesuiranih osoba. Prihvaćeni su predmeti za ukupno 23 osobe, dok su odbijeni predmeti za 15 osoba. Ostali su na razmatranju, pri čemu je jedna osoba u međuvremenu preminula.

Tripartitni sastanak

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije pokrenulo je istragu protiv 23 osobe, a protiv 19 podiglo optužnicu. Devetero optuženih proglašeno je krivima, od toga dvoje pravomoćno, dok je jedan optuženi oslobođen – rezultat je to ustupanja predmeta Srbiji.

Što se Tihomira Purde tiče, njegova sudbina trebala bi biti jasnija nakon što ga u ponedjeljak, 21. februara, na zahtjev Tužilaštva Srbije ispita tužilac BiH, na osnovu pitanja koja je dostavila Srbija i uz prisustvo predstavnika srpskog Tužilaštva. Osnovni razlog zašto Tužilaštvo Srbije inzistira na izručenju jest Purdino priznanje da je s grupom suboraca 5. novembra 1991. pucao u ranjene pripadnike JNA i dvojicu ubio, dok je treći umro u bolnici.

– Mi posedujemo priznanje Tihomira Purde za krivično delo ratnog zločina i moramo postupati prema zakonu i zatražiti njegovo izručenje – izjavio je ranije medijima Bruno Vekarić, zamjenik srpskog tužioca za ratne zločine, dodavši da Tužilaštvo ne može donijeti nikakvu odluku prije nego što Purdu sasluša, bez obzira na istragu DORH-a koja je utvrdila da nema dokaza da je kriv.

Mnoge nedoumice oko rješenja Purdinog i ostalih sličnih slučajeva trebao bi otkloniti sastanak tužilaca Hrvatske, Srbije i BiH, koji je u vrijeme zaključenja ovog teksta održan u Bijeljini i na kome je Purda bio jedna od tema razgovora. Također su na dnevnom redu bili analiza postojećih prepreka i predlaganje konkretnih koraka za unapređenje suradnje zemalja po pitanju efektivnog i koordiniranog procesuiranja svih ratnih zločina. To je naročito važno, jer će sudske procese, kojih će sudeći po broju optužnica biti i nekoliko stotina, voditi regionalna pravosuđa. Na januarskom sastanku sudaca apelacionih sudova u Zagrebu, sudac i bivši predsjednik Haškog tribunala Fausto Pocar rekao je da će, kad Haški sud završi s radom, svi slučajevi koji su sada u Hagu biti transferirani nacionalnim zakonodavstvima država jugoistoka Evrope.

Uticaj na buduća suđenja

– Od tog trenutka sva će odgovornost za procesuiranje raznih zločina biti na državama regije – rekao je tada Pocar, na sastanku održanom u okviru UN-ovog projekta “Pristup pravdi – Suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost”, u sklopu koga se održava i sastanak tužilaca u Bijeljini.

Da će slučaj Purda imati uticaja na buduća suđenja u Hrvatskoj smatra i Mladen Stojanović, glavni promatrač suđenja za ratne zločine nevladinih organizacija Documente, Građanskog odbora za ljudska prava i Centra za mir i nenasilje iz Osijeka.

– Situacija oko uhićenja Tihomira Purde aktualizirala je pitanje osoba okrivljenih ili osuđenih za ratne zločine. Nadam se da su pravosudna tijela Hrvatske i Srbije konačno potaknuta kako bi međusobno intenzivirala suradnju i navedene probleme riješila, kako bi se otklonila ili bar svela na što manju mjeru mogućnost pritvaranja osoba, okrivljenih ili osuđenih, protiv kojih zapravo ne postoje dokazi da su počinitelji. Istovremeno, suradnja i razmjena dokaza između tužiteljstava trebala bi znatno doprinijeti efikasnom progonu stvarnih počinitelja. Od počinjenja zločina prošlo je gotovo dva desetljeća, svjedoci umiru, a sjećanja živih blijede, i zbog toga je krajnje vrijeme da se ulože dodatni napori kako brojni počinitelji ne bi ostali nekažnjeni – kaže Stojanović i naglašava potrebu poboljšanja kvalitete suđenja u Hrvatskoj, jer ona nije zadovoljavajuća.

Vekarić: Ispitat ćemo je li priznanje validno

Sporne su i okolnosti Purdinog priznanja. On sam i njegovi suborci, koji su nakon završetka borbi za Vukovar bili u zarobljeničkim logorima, ističu da je priznanje dao pod prisilom, odnosno nakon teških muka.

– Ja sam devet mjeseci proveo u logoru, u kojem sam svakodnevno mučen. Što god su nam dali da potpišemo, mi smo to učinili, samo da nas više ne tuku – rekao je Purda na sudu u BiH obrazlažući svoje protivljenje izručenju Srbiji.

Na mogućnost da bi Srbija u nekoj fazi mogla odustati od progona Purde ukazuje i predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, koji je izjavio da “ako se radi samo o svjedočenju pod prisilom ili ga je sam Purda dao u strahu od zlostavljanja o kojem je govorio na sudu u BiH, to nisu relevantni dokazi i Srbija neće samo na temelju njih tražiti izručenje”.

Iz kabineta predsjednika Srbije Borisa Tadića, na koga se Stanimirović pozvao u svojoj izjavi, saopćili su da Purdin slučaj treba da razmatraju nadležna ministarstva i tužilaštva Srbije i Hrvatske, poštujući pravni sistem obiju država, a da su svi drugi prepričani stavovi netočne interpretacije.

– To što i dalje tražimo izručenje Tihomira Purde ne znači da odluka neće biti ista kao i ona hrvatskih tužitelja, ali zbog priznanja ne možemo odustati – kaže zamjenik srpskog tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić. Dodaje da “okolnosti pod kojima je dato priznanje, da li je bilo neke prisile, odnosno validnost priznanja možemo utvrditi jedino ako uzmemo izjavu Purde i svedoka koji imaju saznanja o tom događaju”.

Vekarić ističe da će Tužilaštvo Srbije imati u vidu i ono što je uradio DORH i da će njegove spise uzeti u obzir pri donošenju odluke. DORH je proveo istragu i na osnovu iskaza 20-ak svjedoka ocijenio da Purda nije počinio krivično djelo.