Revolucionarka i umjetnica

Tina Modoti, prijateljica Fride Kalo i La Pasionarije, umjetnička je figura 20. stoljeća koja tek treba doživjeti pravu valorizaciju. Rođena u radničkoj obitelji u Udinama 1896, kao djevojka odlazi “preko bare” i ubrzo ulazi u boemsko-umjetničke krugove Los Anđelesa, gdje je zapaža utjecajni fotograf Edvard Veston. Postaje mu model, muza i ljubavnica, i polako uči prve fotografske lekcije. Počinju stvarati zajedno i odlaze u Meksiko, gdje fotografiraju obične građane, umjetnike, pisce i revolucionare. “Fotografija je najrječitije i najdirektnije sredstvo za registriranje sadašnje epohe”, zapisala je Tina Modoti, čije su fotografije bile puno osobnije od Vestonovih.

Umjetnica je uživala u vihoru radničkih revolucija. Njene fotografije obespravljenih i potlačenih postale su simbol meksičke revolucije, gotovo kao murali Diega Rivere. Nikada nije kalkulirala, život i umjetnost kod nje se nisu mogli razdvojiti, iako fotograf Mauel Alvarez Bravo dijeli njezin rad na romantičarski i revolucionarni dio.

Nakon prekida s Vestonom, upoznaje kubanskog revolucionara Hulia Antonija Melju. Mladi ljubavnici dijele političke stavove i vjeru u novi svijet, no ta veza završava tragedijom tek godinu i nešto od početka romanse: Melju ubijaju plaćenici, a ona snima njegovu posljednju fotografiju u kojoj sublimira svu svoju ljubav i snagu.

Nedugo nakon Meljina ubojstva, protjerana je u Berlin iz kojeg odlazi u Moskvu, gdje završava umjetničku karijeru. Radi u Međunarodnoj crvenoj pomoći, sudjeluje u španjolskom građanskom ratu i pomaže žrtvama. U Meksiko se vraća tek 1940, da bi dvije godine kasnije umrla u taksiju od posljedica infarkta.

Na zidu njezine rodne kuće u Udinama stoje Nerudini stihovi: Na dijamantu tvog uspavanog tijela / Još uvijek stražari pero i tvoja napaćena duša / Kao da bi, sestro, mogla uskrsnuti / I uzdići se iz groba nasmijana.