Slika i ton, more i vino
U Hrvatskoj gospodarskoj komori nedavno je domaćim filmašima, medijima i ljudima iz struke predstavljen Nacionalni program razvoja audiovizualne industrije pod naslovom “Popravimo Hrvatskoj sliku i ton”. Prezentacija Programa, koji je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) izrađivao šest mjeseci, okupila je filmsku kremu, što znači da su u toj ideji mnogi prepoznali osobni i strukovni interes, a kompetenciju i konkurenciju stavili sa strane. Bio je to uspješan i medijski dobro pripremljen događaj.
Sama je strategija podijeljena u pet točaka. Prva se odnosi na tzv. tax rabate, odnosno na osiguravanje sustava olakšica za filmsku proizvodnju i poticanje izvoza filmskih usluga. Druga pretpostavlja primjenu postojećega audiovizualnog zakonodavstva, a treća se tiče gledanosti hrvatskog i europskog filma te rješavanja zastupljenosti tih filmova u domaćem TV programu. Četvrta točka odnosi se na bolno i još neriješeno pitanje nepostojeće kinoteke, a peta govori o digitalizaciji postojećih i sve rjeđih kino-dvorana izvan šoping centara.
Gerilska produkcija
Program se doima jasnim i precizno sročenim. Iza njega stoji i Ministarstvo kulture, pa je i novi ministar Jasen Mesić prisustvovao prezentaciji, što je možda znak da će se mnoga otvorena pitanja audiovizualne djelatnosti napokon početi rješavati. U trenutku kada je hrvatski film spao na manje od jednog postotka gledanosti u kinima, kada se godišnje snime jedva tri igrana filma, kada je javna televizija gotovo nikakav partner u produkciji i promociji, ovakve najave zvuče doista ambiciozno.
– Sve naše procjene su realne. Nismo to pisali kao grupa maštovitih eksperata, vrlo dobro znamo što smo napisali i zašto. Apelirali smo za reuspostavljanje sistema. Velik problem svih prethodnih pokušaja bio je taj što se išlo domobranskom logikom – hajde da riješimo problem po problem. No audiovizualna industrija je sistem i sva otvorena pitanja moraju se rješavati sistemski, odnosno paralelno. Ta je kompleksnost i glavna tajna našeg programa. Je li petnaest snimljenih igranih filmova utopija? Nije, ove će godine iz programa HAVC-a krenuti dva ili tri filma, HTV će, ako ne tri, napraviti makar jedan, a ostali će se raditi u gerilskoj produkciji. Nije ovo ideja da se nadmećemo oko norme, ali jest da se pokrene svih pet točaka naše strategije. A jedan će film sigurno vratiti gledatelje u kina, kao što je bio slučaj s, primjerice, “Maršalom” – kaže za “Novosti” Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a.
Uskoro očekuje i da se zatvore svi problemi s naplatama od nacionalnih televizija. Nada se i poboljšanju odnosa s Hrvatskom radiotelevizijom, ali, kako sam kaže, “rješenja moraju prihvatiti obje strane, a tko je nama druga strana, u ovom je trenutku teško reći, sve dok funkcije obavljaju vršitelji dužnosti”.
Ekonomski najzanimljiviji dio Programa odnosi se na mogućnost da velike filmske produkcije snimaju u Hrvatskoj. Zbog nedostatka poticaja, veliki filmski projekti biraju atraktivnije i zanimljivije lokacije, pa su ne tako davno film “Casino Royale” iz ciklusa o Jamesu Bondu i “Coriolanus”, prvi režijski uradak Ralpha Fiennesa, snimani drugdje iako je Hrvatska bila ozbiljan kandidat. Isto tako, TV serija “Games of Thrones” u produkciji HBO-a snimana je u Irskoj i na Malti, koje imaju fenomenalne subvencije, čime privlače svjetske filmaše.
Privući svjetske filmaše
Ekonomsko, kulturno i promidžbeno značenje ovakvih produkcija jasno je i najvećem laiku.
– Snimanje inozemnih produkcija u Hrvatskoj značilo bi direktno ulaganje u domaće gospodarstvo kroz zapošljavanje ljudskog potencijala, najam tehničkih usluga audiovizualne industrije, ali i razvoj svih gospodarskih područja: od turizma i smještaja, pa sve do graditeljstva, odnosno izgradnje scenografije i sličnih usluga, kupovine robe, hrane, goriva, proizvoda tekstilne industrije… – objašnjava Tatjana Aćimović, producentica i koordinatorica radne skupine za mjere poticaja izvoza usluga.
– Hrvatska je stvorena da bi se u nju išlo na more, pilo vino i snimali filmovi! – nadovezuje se Hribar.
Uspješna provedba Nacionalnog programa ovisit će i o televiziji, o čemu je na predstavljanju strategije u ime Koordinacije za elektroničke medije govorio redatelj Vinko Brešan.
– U ovom trenutku niti jedna televizija ne poštuje Zakon o audiovizualnim djelatnostima, koji određuje njihovu minimalnu obvezu prema audiovizualnom stvaralaštvu. No iskreno vjerujem da će ljudi koji vode televizijske kuće uskoro u ovom Programu prepoznati mogućnost da iza sebe ostave vrijedna djela, koja će ostati u trajnoj baštini kao vrhunski umjetnički rezultati. Uz ovu strategiju možemo biti sigurni da postoji nada – rekao je Brešan.
Činjenica je da je film visokoprofitabilna djelatnost, ali i umjetnost koja zahtjeva stalni priljev sredstava, poštivanje zakonske regulative i konstantni dijalog svih ključnih aktera. Domaći su filmaši sada otvorili kutiju s problemima i ponudili rješenja, no ona će bez podrške Vlade biti neostvariva. Politička je podrška nužna da se izmijeni Zakon o audiovizualnim djelatnostima, pogotovo u dijelu koji se tiče financiranja, a izborna je godina pravo vrijeme da se otvori to pitanje. Do odgovora, za siću možemo kupovati i gledati turske sapunice i pritom maštati o domaćim produkcijama.