Struka i politika

Slučaj hrvatskog vojnika Tihomira Purde, uhapšenog 5. januara u BIH-u na osnovi potjernice koju je 2007. raspisala Srbija zbog sumnje u umiješanost u ratni zločin u Vukovaru 1991, bliži se raspletu u koji će, uz struku, vrlo izvjesno biti uključena i politika.

Nakon što je Purdu 21. februara, na zahtjev srpskih organa gonjenja, saslušala državna tužiteljica BIH-a Jadranka Lokmić-Misirača u prisutnosti istražnog suca Odelenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu Milana Dilparića i tužioca za ratne zločine Dušana Kneževića, do kraja mjeseca bit će saslušani i Petar Janjić Tromblon i Danko Maslov,   osumnjičeni kao Purdini saučesnici za ubojstvo ranjenih vojnika JNA u Vukovaru. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije saopćilo je da se neće izjašnjavati o slučaju Tihomira Purde dok ne budu saslušana i preostala dvojica osumnjičenih.

– Kad budu saslušani Janjić i Maslov, biće doneta odluka o kojoj će javnost biti informisana – izjavio je medijima portparol Tužilaštva Bruno Vekarić.

Paralelni proces

I dok srpsko Tužilaštvo ne daje izjave, hrvatski su se mediji požurili naglasiti nedovoljno provjerenu izjavu Milana Dilparića da ga ne zanimaju izjave koje je netko dao u logoru, kao i izjavu advokata Josipa Muselimovića, uvjerenog da je Purda “apsolutno dokazao nevinost i da bi njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru bilo povreda njegovih temeljnih ljudskih prava”.

– Ispitivanje je bilo usmjereno na zbivanja od 5. studenog 1991, kad su, prema tvrdnjama beogradskog suda, u okolici Vukovara ubijena trojica pripadnika tadašnje JNA – rekao je odvjetnik Muselimović, koji je zadovoljan Purdinim držanjem i odgovorima, uz naglasak da je govorio o mučnim iskustvima u logoru u Srbiji, gdje je bio nakon zarobljavanja. Muselimović je istaknuo i da je prilikom ispitivanja pokazana fotokopija dokumenta o priznanju, s iskazom koji ni jezično ni stilski ne odgovara načinu na koji Purda govori, a ni on se sam ne sjeća da je takvu izjavu dao ili potpisao.

Međutim, paralelno s procesom ispitivanja Purde, vodi se i proces vezan uz izručenje Srbiji. Portparol Tužilaštva BIH-a Boris Grubešić upozorio je da Purdino saslušanje nije povezano s odlučivanjem o mogućem izručenju koje provodi Sud BIH-a. Na odluku o izručenju, koju je prvostupanjsko vijeća Suda BIH-a donijelo 19. februara, advokat Muselimović podnio je žalbu Apelacionom vijeću Suda BIH-a. Vijeće bi do kraja mjeseca trebalo donijeti konačnu odluku.

Ako Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nakon saslušanja Purde, Janjića i Maslova odluči da nema elemenata za daljnje gonjenje, ono može odustati od postupka i obavijestiti BIH da poništava potjernicu. Nakon toga će Purda biti pušten na slobodu i moći će se vratiti u Hrvatsku, saznaju “Novosti” iz diplomatskih izvora.

U tom se slučaju postavlja pitanje moguće odštete osumnjičenom, koju BIH ne isplaćuje jer je bila dužna provoditi međunarodne obaveze, odnosno postupiti po međunarodnoj potjernici. Purda može ovlastiti advokata koji će na nadležnom sudu u Beogradu podići tužbu za odštetu zbog hapšenja i dva mjeseca zatvora. Purda ne bi bio prvi hrvatski državljanin koji je to učinio. Problem je što Srbija još nije donijela zakon kojim se amnestiraju hrvatski državljani protiv kojih je pred vojnim sudovima bivše SFRJ vođen postupak zbog oružane pobune i djela protiv poretka bivše države. Na januarskom susretu ministara pravosuđa Srbije i Hrvatske Snežane Malović i Dražena Bošnjakovića u Zagrebu, dogovoreno je da će se u Srbiji pokrenuti inicijativa za dopunu srpskog Zakona o amnestiji iz 2001, tako da se to pitanje uredi kao što je uređeno u Hrvatskoj.

No, što ako tužilac Slobodan Vukčević donese odluku da ima elemenata za krivično gonjenje Purde? U tom slučaju nastavlja teći proces izručenja, s obzirom na to da Tužilaštvo i Sud BIH-a postupaju po međunarodnoj pravnoj proceduri, ne ulazeći u meritum stvari, odnosno u to je li Purda kriv ili nije, što je s njihove strane više puta isticano.

Podnošenje žalbi

– Podnošenje žalbi samo produljuje pritvor, jer se pozitivno rješava više od 95 posto zahtjeva za izručenje, ne samo u BIH-u nego i u Srbiji, Hrvatskoj i drugim državama regije –  ističe naš izvor.

U cijeloj priči nije nevažna ni ocjena predsjednika SDA Sulejmana Tihića koji je, kako je rekao, “kao građanin i kao supatnik Tihomira Purde, s kojim je zajedno bio u logoru u Sremskoj Mitrovici, posjetio Purdu i tom prilikom ocijenio da slučajevi slični Purdinom pokazuju da postoji potreba da institucije Srbije, Hrvatske i BIH-a potpišu sporazume, kako se oni ne bi ponavljali”.

Takvi bi sporazumi zapravo trebali pokrivati znatno širu kategoriju slučajeva, jer Purda nije prvi a, nažalost, ni posljednji koji je uhapšen nekoliko godina nakon raspisivanja potjernice i naloga za hapšenje. Takva kob zadesila je mnoge srpske povratnike, koji su prije hapšenja više puta dolazili u svoj zavičaj. Oni, za razliku od Purde, nisu ni znali da je njihovo ime na nekoj potjernici. Sigurno je da možemo vjerovati ministru unutrašnjih poslova Tomislavu Karamarku kad kaže da je Purda, kao i Janjić 13. jula 2007, bio upoznat s postojanjem međunarodne potjernice. Možemo vjerovati i Purdinoj ženi Slobodanki, koja kaže da je Purda od 2007. više puta odlazio u Orašje u šoping. Zašto je uhapšen tek (ili baš) sada, bila bi tema za neku drugu priču.

Zašto Hrvatska nije zatražila izručenje?

– Srbija je zapravo očekivala da će Hrvatska, čim primi spis o Purdi, zatražiti njegovo izručenje kako bi ga procesuirala pred svojim nadležnim organima. S obzirom na to da su svjedoci koje je ispitalo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku redom izjavili da Purda nije kriv za ratni zločin, o čemu je obaviješteno i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, predmet je u Hrvatskoj mogao biti zaključen u tom duhu i Purda je mogao biti na slobodi – ocjenjuje diplomatski izvor “Novosti”. Međutim, po tumačenju iz Državnog odvjetništva, takav postupak ne bi bio u skladu s međunarodnom pravnom procedurom, jer Hrvatska ne može tražiti izručenje ako nema nikakvih dokaza za počinjenje krivičnog djela.