Tužilaštvo BiH steže obruč oko Krstičevića

Mrkonjić Grad nije bio u zoni moje odgovornosti i moji vojnici nisu odgovorni za bilo kakve nečasne radnje – ovako na pitanje o eventualnoj odgovornosti za ratni zločin počinjen na području Mrkonjić Grada u telefonskom razgovoru odgovara umirovljeni general Damir Krstičević, bivši zapovjednik 4. brigade Hrvatske vojske, koji je nedavno stupio na dužnost posebnog savjetnika premijerke Jadranke Kosor za vojna pitanja i obranu.

Riječ je o zločinu koji su pripadnici Hrvatske vojske počinili u listopadu 1995, kada su nakon teških borbi s vojskom bosanskih Srba osvojili grad. Prema pisanju medija, a prvi tekst o tome objavio je u Hrvatskoj “Feral Tribune”, neposredni povod ubojstva oko 200 ljudi, među kojima je bilo dosta zarobljenih vojnika, ali i građana Mrkonjić Grada starije životne dobi, bila je pogibija legendarnog časnika 4. brigade HV-a Andrije Matijaša Pauka, kojeg su vojnici obožavali. Matijaš se tokom Domovinskog rata afirmirao kao zapovjednik na svim ratištima na kojima se borila splitska brigada. Bio je tenkist, a legenda o njemu rasla je s ugledom 4. brigade, koja od 1992. sve do kraja rata nije znala za poraz.

Odgovornost Gotovine

Borbe za Mrkonjić Grad, u kojima je pored 4. brigade pod Krstičevićevim zapovjedništvom, sudjelovala i 7. gardijska brigada HV-a kojom je zapovijedao Ivan Korade, vodile su se nakon završetka borbi u Hrvatskoj. Započele su u ranim jutarnjim satima 8. listopada 1995, a 10. su probijene posljednje linije obrane i u grad je ušao HV. Nekako u vrijeme zadnjih borbi, linijom je prostrujala vijest o Paukovoj pogibiji, što su njegovi suborci vrlo teško primili.

Uslijedila je odmazda nad Srbima: o njenim razmjerima najbolje govore svjedočanstva preživjelih i posmrtni ostaci 181 osobe, koji su u veljači 1996, nakon što su se Srbi vratili u grad, otkriveni u masovnoj grobnici na gradskom pravoslavnom groblju. Za ekshumaciju je bila zadužena skupina vojnih liječnika iz Beograda, koju je vodio poznati patolog Zoran Stanković. Prema iskazima preživjelih svjedoka, ubojstva i zlostavljanja zarobljenika trajala su do potpisivanja sporazuma u Daytonu, gdje je odlučeno kako će Mrkonjić Grad pripasti Republici Srpskoj.

Odmah po otkrivanju masovne grobnice, vlasti Mrkonjić Grada alarmirale su sve nadležne institucije o počinjenom zločinu. Sastavljen je popis od 20 zapovjednika HV-a i HVO-a koji su zapovijedali osvajanjem grada, koji je postao dijelom kaznene prijave za ratni zločin što ju je podnijela Općina Mrkonjić Grad.

– U prijavi je posebno akceptirana uloga komandanata brigada koje su kontrolirale ovo područje, a to su 7. i 4. brigada. Predmet je predat Tužiteljstvu haškog suda i on je vraćen Tužilaštvu Bosne i Hercegovine – svojedobno je za emisiju “Latinica” rekao gradonačelnik Mrkonjić Grada Zoran Tegeltija.

Do zaključenja ovog broja nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje zašto je Haško tužiteljstvo odustalo od progona odgovornih za taj ratni zločin, ni zašto zločin iz Mrkonjić Grada nije postao dijelom optužnice protiv Ante Gotovine, koji je iz Šipova zapovijedao akcijom Južni potez i po zapovjednoj bi odgovornosti trebao odgovarati za sve što se u njoj dogodilo. Njegovo se ime, uz ono Krstičevića i Koradea, nalazi na vrhu spiska onih koje organi Mrkonjić Grada i Republike Srpske smatraju odgovornima za zločin.

S druge strane, nakon višegodišnjeg otezanja, konačno se nešto pokrenulo u Sarajevu. Prema riječima glasnogovornika Tužilaštva BiH Borisa Grubešića, posebni odjel tog tijela koji se bavi istragama ratnih zločina intenzivno radi na tom predmetu.

– Jako je teško i nezahvalno prognozirati kada ćemo podići optužnicu, mogu vam samo reći da se intenzivno radi na njoj, da se istražuju i akcija Maestral i Južni potez, kao i druge akcije HV-a i HVO-a u BiH 1995. Pod istragom su mnogi visoki oficiri, ali bilo bi neprofesionalno od mene baratati njihovim imenima – rekao nam je u telefonskom razgovoru Grubešić. Iako nije htio potvrditi je li među osumnjičenicima i premijerkin savjetnik Krstičević, iz konteksta onog što je izjavio to se lako da iščitati, jer je uloga 4. brigade u tim akcijama bila velika. Hoće li se nakon istrage Krstičević naći i među optuženicima, to je drugo pitanje, ali prema mišljenju Tegeltije, to ne bi trebalo biti sporno: iako Krstičević tvrdi da njegovi vojnici nisu ulazili u grad, postoje brojni svjedoci koji tvrde suprotno, a postoje i video-materijali koji ga demantiraju.

Kobna prijateljska vatra

– U gradu, u masovnoj grobnici na groblju, pronašli smo 181 tijelo, što civila što vojnika. Pošto je u tom trenutku bio zimski period, poslije mjesec-dva pronašli smo još više lica u blizini njihovih kuća, tako da je ukupno pronađeno oko 400 lica ubijenih na području općine Mrkonjić Grad – rekao je Tegeltija u spomenutoj “Latinici”.

Male skupine vojnika, prema svjedočenjima pojedinaca koji su uspjeli pobjeći, harale su selima i vršile stravične zločine. Gradonačelnik je s mnogim preživjelima osobno razgovarao.

– Iznenadio nas je velik broj starijih ljudi koji su pobijeni kod svojih kuća. Većina ih je imala više od 80 godina, a ubijeni su na gotovo nepristupačnim područjima, gdje nije bilo ratnih dejstava – kaže Tegeltija.

Iza vojske bosanskih Srba, koja se pred HV-om i HVO-om panično povlačila u listopadu 1995, u gradu je ostalo nekoliko desetaka staraca ili teško pokretnih osoba, invalida i mentalno poremećenih ljudi. Slično je bilo i u selima. Dakle, trebalo se dobro pomučiti da bi se došlo do tih kuća, opljačkalo ih i zapalilo, a žitelje pobilo. U jednom su selu pronađeni ostaci osmero ljudi, koji su izgorjeli u jednoj zapaljenoj prostoriji.

Takve zločine ne može opravdati ničija, pa ni Matijaševa pogibija. Da apsurd bude veći, vrlo brzo nakon njegove pogibije doznala se prava istina: Andrija Matijaš Pauk, tvrde mnogi pripadnici HV-a koji su se borili u toj akciji, uopće nije poginuo od ruke srpskog vojnika, već je navodno ubijen u tzv. prijateljskoj vatri. Prema tvrdnjama dva izvora, od kojih je jedan visoki časnik 4. brigade, čovjek koji je tragičnom greškom ubio legendu Domovinskog rata porijeklom je iz okolice Sinja, gdje i danas živi.

Novi slučaj Purda?

Uglavnom, stječe se dojam da je premijerka Jadranka Kosor izuzetno riskirala kada je umirovljenog generala, danas uglednog poduzetnika, člana Nadzornog odbora informatičke tvrtke M-San Damira Krstičevića postavila na mjesto savjetnika. Koliko su to osjetljiva pitanja, najbolje se vidi u slučaju vukovarskog branitelja Tihomira Purde, kojeg Srbija sumnjiči za ratni zločin. Teško je i zamisliti što bi se dogodilo kada bi BiH podigla optužnicu protiv Krstičevića, Gotovine, Ademija, Ćesića Rojsa i ostalih, čija se uloga u ratnim zločinima sada istražuje. Međutim, profesionalci u Tužilaštvu BiH trebali bi biti slijepi za sve političke probleme koje bi takva optužnica mogla proizvesti. Njih bi prvenstveno trebalo interesirati tko je naredio, počinio i pokušao zataškati masovno ubojstvo 181 civila u Mrkonjić Gradu i još više civila u okolnim selima. Osim toga, trebalo bi ih interesirati tko je naredio i proveo potpuno uništenje osvojenog grada i pljačku svih njegovih resursa. Podsjećamo da su iza vojnika HV-a i HVO-a u Mrkonjić Gradu i okolici ostale opljačkane, spaljene ili minirane 3.644 kuće i 700 stanova, a oštećeno je još oko 6.000 stambenih objekata. Sve tvornice su opljačkane, uklanjali su se krovovi kako bi helikopteri mogli lakše odnijeti teške strojeve, a pokraden je i cjelokupni stočni fond, čime je općini nanesena šteta od nekoliko stotina miliona konvertibilnih maraka.

– Moja je savjest čista. Radio sam sve po pravilima ratovanja i jedva čekam da me netko mjerodavan pozove kako bih mogao objasniti kako sam se časno borio i kako ni sa kakvim zločinima nemam nikakve veze – kaže danas Damir Krstičević. Na potezu je Tužilaštvo BiH.