Zvona bankrota i u Hrvatskoj

Slovensku katoličku crkvu proteklih tjedana trese skandal zbog propasti tajkunske avanture Mariborske nadbiskupije, koja je u jednom trenutku, pod okriljem svojih investicijskih holdinga Zvon Ena i Zvon Dva, kontrolirala gotovo milijardu eura ulaganja u Sloveniji i drugim zemljama, da bi u siječnju, jedan za drugim, oba holdinga proglasila insolventnost. Zbog izbijanja financijske krize, vrijednost udjela u tvrtkama koje su crkveni holdinzi nagomilali proteklih godina naglo se urušila, a ostale su financijske obaveze prema bankama koje se penju i do 800 milijuna eura, pa slovenski i talijanski mediji ovih dana raspravljaju o sramoti koja je na Katoličku crkvu bačena sve do Vatikana i zbog koje je papa Benedikt XVI. prijevremeno umirovio mariborskog nadbiskupa Franca Krambergera.

Najgora investicija ZIF-a

Iako se kod nas o slomu crkvenog kapitalizma u Sloveniji izvještava više-manje kao o inozemnom skandalu, holdinzi slovenske crkve financijski su itekako prisutni u Hrvatskoj, gdje su plasirali na stotine milijuna kuna investicija, a činjenica da su im neki ovdašnji projekti godinama blokirani, sigurno je kumovala njihovu bankrotu. Istražujući poslove slovenske crkve u Hrvatskoj, “Novosti” su ustanovile da su investicije tekle i u suprotnom smjeru, pa je upravo jedan hrvatski investicijski fond postao najveći pojedinačni dioničar Zvon Dva holdinga, čime je direktno pogođen njegovim bankrotom.

Riječ je o Slavonskom zatvorenom investicijskom fondu (ZIF), sa sjedištem u Zagrebu, koji je 2008. za 33 milijuna kuna kupio 15 posto dionica Zvon Dva holdinga, čija je burzovna cijena danas ravna nuli, pa proizlazi da je ZIF na njih naprosto bacio golem novac. Kada se malo pomnije prouči struktura ulaganja Slavonskog ZIF-a, koji u svojem portfelju ima dionice četrdesetak različitih kompanija, kupovina dionica Zvon Dva holdinga među njima strši kao uvjerljivo najgora investicija, jer se njihova vrijednost uskoro po preuzimanju već bila stropoštala 17 puta. Pitanje o tome zašto je jedan investicijski fond s dugogodišnjim iskustvom baš na holdingu slovenske crkve ostvario svoj najveći poslovni promašaj, postaje suvišno čim se pogleda njegova vlasnička struktura, u kojoj prevladavaju slovenski investitori, povezani s tom crkvom.

Mariborska nadbiskupija u investicijske se špekulacije upustila preko tvrtke Gospodarstvo rast, osnovane 1996, koja se u svojim počecima bavila tradicionalnim djelatnostima poput restauracije, izrade orgulja i prodaje vjerske literature. No biskupima su apetiti porasli kada je počeo pritjecati novac od denacionalizacije, pa je Gospodarstvo rast, čiji je većinski vlasnik Mariborska nadbiskupija, a suvlasnice su biskupije u Celju i Murskoj Soboti, svojim aktivnostima pridodalo i djelatnost krupnih financijskih operacija. Nakon početnih manjih ulaganja, crkvena tvrtka upustila se od 2004. u većinsko preuzimanje holdinga Zvon Ena, u čijem su vlasništvu bili udjeli u nizu velikih slovenskih tvrtki, da bi poslovni sustav zaokružila formiranjem holdinga Zvon Dva, u kojem drži oko četvrtine vlasništva.

Stopiran brački projekt

Prema tadašnjim izjavama njenoga donedavnoga glavnog ekonoma Mirka Krašovca, Nadbiskupija je 2005. godine raspolagala s oko 30 milijuna eura zdravog kapitala, stečenog dugogodišnjim štedljivim upravljanjem. Taj je novac iskoristila da bi u holdingu Zvon Ena stekla vlasnički udio od 55 posto, a u tome joj se pridružila još jedna slovenska biskupija, ona u Kopru, kupivši udio od 1,7 posto. Zvon Ena već je u tom trenutku imao plasiranih oko 400 milijuna eura ulaganja, koja su zahvaljujući financiranju velikih banaka rapidno rasla, dosegnuvši koncem 2009. vrijednost od 900 milijuna eura, čime je crkveni holding postao jedan od najvećih slovenskih poslovnih sustava. U njegovom su vlasništvu danas tvrtke različitog profila, od telekomunikacijskog operatera T-2, preko industrije lakova Helios i nekoliko termi, do Krekove družbe, koja upravlja nizom fondova u čijim su portfeljima dionice vodećih svjetskih kompanija i obveznice europskih vlada. U manjem, sestrinskom Zvon Dva holdingu, također je nekoliko velikih slovenskih tvrtki, poput farmaceutske industrije Krka i izdavačke kuće Mladinska knjiga.

Zvon Ena u Hrvatsku je investirao na više načina, a najizravnije preko tvrtki Akord i Sole Orto. Splitski Akord, osnovan 2007, investirao je 15 milijuna eura u gradnju vila sa 28 stanova u Opatiji, čiji je izgled i položaj tik uz more inače izazvao žestoke reakcije. Tvrtka trenutno bilježi gubitke zbog usporavanja prodaje, no ova je investicija, za razliku od bračke investicije tvrtke Sole Orto, barem realizirana. Putem tvrtke Sole Orto, crkveni holding investirao je više od 20 milijuna eura u kupnju i pripremu zemljišta površine 320.000 četvornih metara u bračkoj općini Sutivan, naumivši tu izgraditi luksuzno turističko naselje s vilama i hotelima. Međutim, Zvon Ena nije na Braču kupio turističku zonu, nego  poljoprivredno zemljište, koje je potom pomoću HDZ-ovih vlasti u Sutivanu i u

Splitsko-dalmatinskoj županiji pokušao prenamijeniti u građevinsko. Iako se činilo da će im zamisao proći kada je županija njihovu želju stavila u nacrt svog prostornog plan, župan Ante Sanader pod medijskim je pritiskom zaustavio prenamjenu, a predstavnici holdinga zaradili su i kaznenu prijavu Državnog odvjetništva zbog devastacije terena. Neuspjela prenamjena zemljišta blokirala je Zvon Ena holdingu sva uložena sredstva.

Tijesne veze i veliki gubici

Zvon Ena u svojem je vlasništvu držao i zagrebačku tvrtku Adria holding koja je, pak, zajedno s bivšim ravnateljem Porezne uprave Matom Perkovićem, vlasnik tvrtke Mavota. Preko te tvrtke preuzela je više od 50 posto dionica Medike, najveće hrvatske veledrogerije; još 12 posto drži Krka, spomenuta slovenska kompanija iz sastava Zvon Dva holdinga. No tvrtku Adria holding koncem prošlog ljeta od Zvon Ena holdinga preuzeo je Auctor, najveća hrvatska brokerska kuća, koja je tijesne veze s holdinzima slovenske crkve uspostavila i u spomenutom Slavonskom ZIF-u, kojim Auctor vlada zajedno sa Slovencima.

Slovenski su investitori u Slavonski ZIF počeli ulaziti od 2004. preko Maksima investa, tvrtke također povezane sa Zvon Ena holdingom, te slovenskih Julius fondova, koji su kasnije pripojeni Zvon Ena holdingu. Dionice koje su preuzeli danas su u rukama slovenskog NFD fonda i ljubljanske Abanke, koje su vlasnički povezane sa Zvon Ena holdingom, a zajedno s Auctorom drže većinski broj dionica Slavonskog ZIF-a. Prisutnost Zvon Ena holdinga u tom ZIF-u potvrđuje i podatak da je njegov predsjednik uprave Simon Zdolšek i dalje u nadzornom odboru ZIF-a.

Sudeći prema poslovnim pokazateljima, slovenskim se investitorima ni ova hrvatska investicija nije posebno isplatila, jer je imovina ZIF-a nakon što su ga preuzeli bila dosegnula 552 milijuna kuna, a sada je spala na 157 milijuna kuna. Također, Slavonski je ZIF 2010. godinu zaključio sa 33 milijuna kuna gubitka, što predstavlja značajan udarac na tako smanjenu imovinu, a vrlo loše, prema pisanju slovenskih medija, stoji i njegov najveći vlasnik NFD. Kao što smo naveli, upravo je Slavonskom ZIF-u “uvaljen” udio od 15 posto Zvon Dva holdinga, na kojem je izgubio 33 milijuna kuna, a ta je samoubilačka operacija bila provedena unatoč činjenici da mu je u vlasničkoj strukturi najmoćnija hrvatska brokerska kuća.

Iako ZIF s tim postotkom drži najveći pojedinačni udio u Zvonu Dva, Mariborska nadbiskupija i u tom holdingu, kada se zbroje dionice koje ima direktno i preko tvrtki Zvon Ena i Krekova družba, zapravo drži najveći kolač, od 25 posto. Čini se da ovaj manji holding slovenske crkve nema u Hrvatskoj velike direktne investicije, no Mladinska knjiga, koja je u njegovom sastavu, vlasnik je zagrebačkih tvrtki Svijet knjige i Mozaik knjiga, koja je lani također nagomilala 1,6 milijuna eura gubitka i poslovala s teškoćama kao i pet ostalih balkanskih podružnica Mladinske knjige. Crkveni su holdinzi u svojim balkanskim operacijama također imali teške gubitke, primjerice u slučaju sarajevskog investicijskog fonda Bosinvest, koji se našao pred slomom.

Golema imovina

Zbog činjenice da je holdinški sustav slovenske crkve stavio pod svoju kontrolu udjele u tvrtkama čija je knjigovodstvena vrijednost u jednom trenutku dostizala gotovo milijardu eura, gotovo je nemoguće ući u trag svim njenim investicijama. Primjerice, nigdje u izvještajima holdinga ne stoji podatak do kojeg smo na drugi način došli, da je Zvon Ena vlasnik i 24,5 posto povlaštenih dionica Croatia osiguranja, vrijednih 12 milijuna kuna.

U talijanskim i slovenskim medijima objavljeno je da je slovenska crkva preko svojih holdinga ostala bankama dužna više od 800 milijuna eura, na što su iz crkve reagirali priopćenjem po kojem je Mariborska nadbiskupija kreditno opterećena sa “samo” 17,4 milijuna eura, za koje je založila niz svojih nekretnina. U ovom slučaju može se vjerovati biskupima, jer će crkva u dugovima svojih poduzeća sudjelovati samo u mjeri u kojoj je garantirala za njihova zaduženja. Osim toga, činjenica je da njeni holdinzi nemaju samo goleme dugove nego i golemu imovinu, koja je premašivala dugove sve dok se njena tržišna vrijednost nije urušila. No, uzme li se u obzir da je Nadbiskupija na početku svoje kapitalističke avanture raspolagala s čistih 30 milijuna eura, a da joj je na kraju priče ostalo više od 17 milijuna eura duga, ispada da je izgubila 47 milijuna eura ili nekih 350 milijuna kuna.

Zanimljivo je da su se upravo posljednjih tjedana, dok traje agonija slovenskoga crkvenog biznisa, u Hrvatskoj povodom skorašnjeg Papinog posjeta pojavile spekulacije o tome da će država njegov dolazak nagraditi denacionalizacijskim obeštećenjem hrvatske Katoličke crkve u vidu udjela u Croatia osiguranju i drugim državnim tvrtkama. Spominje se u tom kontekstu i da bi prelazak pojedinih tvrtki u crkveno vlasništvo pozdravili i sindikati, očekujući da bi crkva uvela odgovornost u njihovo poslovanje. Slovenski primjer trebao bi biti dobra opomena svima koji gaje takve iluzije.

U Hrvatskoj tri velike investicije

Simon Zdolšek, prvi čovjek Zvon Ena holdinga, kazao je za “Novosti” da uprave obaju holdinga pripremaju plan restrukturiranja kojim bi se oni održali na životu, te da je slovenska crkva preko svojih veza paralelno angažirala Rothschildove savjetnike koji pokušavaju postići sporazum s bankama. Zdolšek dodaje da Zvon Ena i Zvon Dva imaju dovoljno imovine da se pokrije dug bankama, no potrebno je premostiti situaciju u kojoj tržište ne funkcionira. Što se tiče Hrvatske, navodi da je Zvon ovdje imao tri velike investicije, od kojih će se u jednoj ipak uspjeti pokriti.

– Prodali smo gotovo pola stanova u Opatiji, a očekujemo da će se prodaja nastaviti. Možda ne po planiranim cijenama, ali banke će se sigurno pokriti, a Zvon Ena možda bude na malom gubitku. Na Braču smo manji dio od tih 20 milijuna eura uložili u zemljište, a veći u pripremu terena, ali nam je projekt blokiran jer nije došlo do prenamjene zemljišta. Tu smo investirali vlastita sredstva i može se reći da je ta investicija utjecala na našu sadašnju situaciju, iako ne toliko koliko, primjerice, investicija u telekomunikacijsku tvrtku T-2, u koju smo uložili 120 milijuna eura – kaže Zdolšek.

Treća hrvatska investicija koju spominje je Slavonski ZIF, u koju je crkveni holding, kako nam je potvrdio, ušao u suradnji s hrvatskim Auctorom. Na našu konstataciju da je Slavonskom ZIF-u ulaganje u Zvon Dva bila uvjerljivo najgora investicija, Zdolšek je odgovorio da je još lošije bilo ulaganje u Đakovštinu, oko koje je kasnije izbila afera.

– Ako Zvon Dva zaista završi u stečaju, sigurno je da će ta investicija biti loša, no nadam se da do toga ipak neće doći – kaže Zdolšek.

Što se tiče zagrebačke tvrtke Adria holding, koja kontrolira Mediku, predsjednik uprave Zvon Ena potvrdio nam je da ju je njegov holding prodao Auctoru.