Grupni kapital

Nije toliko neobično za guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Željka Rohatinskog što je prošlotjedni potez s otpuštanjem 6,3 milijarde kuna u bankarski sustav povukao bez konzultacija s Vladom, jer je takvu autonomiju prakticirao i ranije, koliko je neuobičajeno što je iz njegova priopćenja bilo vidljivo da je to učinio u dogovoru s vodećim bankama i poslodavcima, odnosno to što su poduzetnici, koji su do sada sa svojim prijedlozima i zahtjevima pohodili Vladu i Ministarstvo gospodarstva, sada odlučili u Rohatinskom potražiti partnera. Neuobičajeno je i što je sutradan, kada je Vlada na guvernerov potez već reagirala kao na nož u leđa, grupa tih poduzetnika pod patronatom Ivice Todorića izašla u javnost s akcijom “Radom iz krize”, predstavivši je kao nastavak Rohatinskijeve inicijative. Todorić je, ponovno bez konzultacija s Vladom, sazvao u hotelu “Westin” skup na kojem su se trebali naći predstavnici 27 krupnih tvrtki, poput Atlantic grupe, Dukata, IGH-a, Saponije i Francka, kako bi predstavili akciju privremenog zapošljavanja kao samostalni doprinos poslodavaca izlasku zemlje iz krize.

Neobično je što se Todorić, koji se uvijek pomno čuvao od zamjeranja bilo kojoj, a pogotovo HDZ-ovoj vlasti, našao u središtu tajkunske akcije koja ozbiljno ruši autoritet premijerke Jadranke Kosor u trenutku u kojem ona ionako prolazi kroz najtežu političku krizu. Bez obzira na to što je ova poduzetnička solo akcija promptno sabotirana u grčevitom premijerkinom nastojanju da demonstrira čak i onoliko malo moći koliko joj je preostalo, i što su njeni začetnici umjesto u “Westin” privedeni na sastanak u Ministarstvo gospodarstva, ona je pokazala da su poslodavci izgubili bilo kakvu iluziju o tome da će u HDZ-ovoj vladi pronaći ozbiljnog partnera. Također, bez obzira na to što su se još jednom pristali pokoriti Banskim dvorima, ona je pokazala novu vrstu samosvijesti hrvatskih tajkuna, i može se protumačiti kao još jedna poruka vladajućima da ozbiljno shvate makar ono zadnje što od nje očekuju, a to je dovršetak europskih pregovora i pokretanje investicija. Slična je poruka odaslana i sredinom veljače, kada su poduzetnici prilikom predstavljanja svoje “Platforme za novi hrvatski dogovor”, koja je u bitnom politička platforma, potražili pokroviteljstvo predsjednika Ive Josipovića.

Stvaranje tajkuna

Tajkuni su posljednjih godina ojačali svoj politički utjecaj do te mjere da su iz redova Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), koja okuplja većinu privatnog sektora, izravno delegirali najprije dotadašnjeg HUP-ova glavnog direktora Đuru Popijača za ministra gospodarstva, a potom i predsjednika HUP-ova nadzornog odbora Domagoja Miloševića za potpredsjednika Vlade zaduženog za investicije. HUP je postao snažna interesna grupacija koja izrađuje i predlaže zakonske izmjene i čije se predstavnike učestalo poziva u Vladu na konzultacije, međutim taj utjecaj nije rezultirao za njih zadovoljavajućim učinkom.

– HUP je, po mojoj procjeni, vrlo dobro ojačao svoju poziciju u dijalogu s Vladom i sindikatima dok mu je kroz posljednje četiri godine predsjednik bio Damir Kuštrak, pri čemu mislim da je tu dosta važnu ulogu odigralo i njegovo iskustvo doministra financija u vladi Ivice Račana. HUP je postao politički partner koji zna artikulirati interese gospodarstva: iako u krizi nije uspio progurati neke od svojih glavnih ciljeva, mislim da to čak nije toliko neuspjeh HUP-a koliko nesposobnost Vlade, koja u svojim ministarstvima i upravi ne raspolaže aparatom kompetentnim za provođenje zahtjevnih reformi-  kaže za “Novosti” briselski lobist Željko Ivančević, direktor tvrtke ECS-Brussels, koji je deset godina bio glavni direktor HUP-a, od njegova osnivanja 1993. pa do 2003.

Naročito od izbijanja krize, odnos poduzetnika s vlastima, a to u prvom redu znači s HDZ-om, izmijenio se utoliko što su tihi, poslušni tajkuni, koji svoj uspon i položaj na tržištu duguju “stožernoj stranci”, osjetili da je zbog poljuljanog HDZ-ova autoriteta došlo vrijeme glasnosti krupnog kapitala, koji se u međuvremenu dijelom, iako ne do kraja, osamostalio od politike. Tijekom 90-ih, ta je politika čarobnim privatizacijskim štapićem stvarala tajkune i menadžere, pa su samo uz njen blagoslov mogla nastati poslovna carstva poput Todorićevog, dok su danas ugledni menadžeri privatiziranih tvrtki poput Ivice Mudrinića, Bože Prke ili Jure Radića to mogli postati samo zahvaljujući stranačkoj iskaznici. Ti su ljudi zauzvrat godinama podnosili strukturne boljke hrvatske ekonomije i nedostatak vizije kod vladajućih.

No nedugo po izbijanju krize, u veljači 2009. godine, dok je vlada Ive Sanadera još zabijala glavu u pijesak, javio se iznenada Nadan Vidošević, još jedan od HDZ-ovih bivših ministara, kojeg je stranka instalirala na čelo Hrvatske gospodarske komore, pa obznanio kako je zemlja desetljećima “u dubokoj strukturalnoj krizi” i zatražio “temeljni zaokret u funkcioniranju društva u cjelini”. Nekoliko dana kasnije, nekadašnji HDZ-ov ministar prometa i veza Ivica Mudrinić, kojeg je stranka postavila na čelo HT-a, osuo je u opširnom intervjuu paljbu na Sanaderovu vladu, optuživši je za nerad, nedostatak strategije i nesposobnost u provođenju reformi. Nakon Sanaderova odlaska, tajkunska je glasnost, osokoljena slabošću Vlade, uzimala sve više maha, povevši u medijima pod kontrolom krupnog kapitala pravu kampanju za preoblikovanje društva prema vlastitim mjerilima.

Neoliberalni model

– Poslodavci su postali vidljivi radi promicanja neoliberalnog model razvoja u javnosti, koji je blizak velikom dijelu ljudi u HUP-u. Postoji već godinama određeni brak države i poslodavaca, no ipak mislim da utjecaj HUP-a nije došao do izražaja toliko koliko dezorijentiranost političke elite u kojoj je HUP pronašao plodno tlo – kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, koji navodi da su u odmjeravanju snaga poslodavci i sindikati do sada najčešće ostajali u pat poziciji, pri čemu su sindikati uspjeli spriječiti izmjene Zakona o radu.

To znači da usprkos pojačanoj vidljivosti, pa i postavljanju svojih ljudi u Vladu, poslodavci nisu ostvarili ciljeve usmjerene na smanjenje troškova poslovanja, što povlači rezanje javnog sektora i liberalizaciju radnog zakonodavstva. Činilo se u jednom trenutku da će taj glavni cilj biti ostvaren, pogotovo nakon što je Popijač kao ministar pripremio izmjene Zakona o radu kojima bi se otkazali kolektivni ugovori što javnom sektoru garantiraju beneficije dok je realni prisiljen na masovna otpuštanja. Sve do rebalansa proračuna u kolovozu 2010, poslodavci su gajili nade da će premijerka posegnuti za “bolnim rezovima”, no nada je propala kada je Vlada ustuknula pred referendumskom akcijom sindikata. Nakon toga HUP-ovcima je bilo jasno da je u predizbornoj godini iluzorno očekivati da će HDZ rezati javni sektor i da je realno zahtijevati da se barem pokrenu investicije za budućnost, zbog čega je u Vladu delegiran Milošević.

– Vlada je usvajala male stvari, a velike nije. Nisu prošli prijedlozi počevši od inicijative za smanjenje javne potrošnje i za povećanje likvidnosti putem mulitilateralne kompenzacije, do pitanja reprezentativnosti sindikata i pitanja izmjena Zakona o radu. Prošle su male stvari poput smanjenja parafiskalnih nameta, i to tako da je od 254 nameta smanjeno samo nekoliko njih – kaže Vladimir Feredlji, direktor Elektrokontakta i predsjednik HUP-ve granske udruge CRO industrija, navodeći da HUP nije politička, već interesna organizacija koja se bori za poduzetnike, no da je u ovakvom društvu politika prisutna u svim sferama, pa tako i u gospodarstvu.

– Nažalost, država je najveći poslodavac i iz toga proizlazi čitav niz paradoksa – dodaje Ferdelji.

Kako gomila poduzetnika ovisi izravno o vladinim politikama, a još izravnije o poslovima dodijeljenima preko državnih tvrtki, koje su i dalje pod kontrolom HDZ-a, HUP je cijelo vrijeme izbjegavao frontalni sudar s Vladom, znajući da ga ne može dobiti. Također, način nastupanja udruge definiran je karakterom njenog vodstva, koje dobro oslikava sastav Izvršnog odbora, u kojem se nalaze tvrtke poput IGH-a, koji glavninu poslovanja ostvaruje na javnoj infrastrukturi, Tehnike, koja je kao građevinar u sličnoj poziciji, Ine, koja je u Vladinom suvlasništvu, AWT Internationala, koji je jedan od najvećih hrvatskih uvoznika, te HT-a i Raiffeisen banke, koje su zapravo strane tvrtke, uostalom, kao što je i Ina pod mađarskom upravom. Pri tome je predsjednik HUP-a bio Damir Kuštrak, menadžer Todorićava Agrokora, koji je navezan na niz Vladinih politika, od poljoprivrede do turizma.

Jedina proizvodna tvrtka u vrhu HUP-a je cementna industrija Nexe Ivana Ergovića, koja je uz to i značajan izvoznik u regiji, i koja je za razliku od najutjecajnijih članica udruge bila teško pogođena padom građevinske industrije. Upravo je nedavni Ergovićev izbor za Kuštrakova nasljednika, s tijesnom pobjedom nad Todorićevim favoritom Filipom Filipecom iz Tehnike, pokazao kako u članstvu HUP-a postoji nezadovoljstvo politikom koju je udruga do sada vodila. Blizak bivšem predsjedniku Mesiću, a sve bliži i aktualnom Josipoviću, Ergović je već nakon prvog sastanka s premijerkom nastupio s oštrim kritikama prema Vladi.

– Naravno da HUP nije homogen. Uvoznici imaju drukčije interese od izvoznika, proizvođači od trgovaca, a nalazimo se tamo gdje je interes zajednički. Do sada je industrija dobivala jako malo prostora, pa se tek u krizi nešto snažnije čuo naš glas, no izbor Ergovića ipak je pokazao da je unutar HUP-a snažnija grupa koja zastupa proizvodnju, pa očekujemo da će ona sada dobiti više prostora – kaže Ferdelji.

Jači utjecaj poslodavaca

HUP je, kako kaže prvi njegov direktor Željko Ivančević, bio osnovan na izravni poticaj njemačkog investitora Hansa Messera i uz zagovor Njemačke, dok je u njegovim početnim godinama bio presudan angažman Ivice Todorića, osnivača i prvog predsjednika udruge. No udruga je političku težinu dobila tek za Račanove vlade, kada je uspostavljen dijalog poslodavaca, Vlade i sindikata.

– Postojao je određeni nerazmjer između pojedinih kategorija članova u glavnim tijelima HUP-a. U članstvu je bilo 90 posto malih tvrtki, a deset posto velikih, dok je u Vijeću udruge omjer bio obrnut, što znači da ono ne odražava realne interese članstva. Pokušao sam to promijeniti, no apsolutna prevlast velikog kapitala, u skladu s čijim se interesima vodi udruga, ostala je i do danas. Druga je neuobičajena stvar što u HUP-u imamo veliki utjecaj banaka i financijskog sektora, dok oni u Europskoj uniji nisu članovi takvih udruga jer imaju suprotne pozicije u odnosu na realni sektor. Još je jedna bitna razlika to što u HUP-u veliki utjecaj imaju strane kompanije, dok svugdje u EU najveći utjecaj u takvim udrugama imaju domaće tvrtke – kaže Ivančević, upozoravajući da Ivica Mudrinić, kao predstavnik njemačkog kapitala, nije bio samo jedan od predsjednika HUP-a, nego čak i predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, a aktualni je predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

Ivančević u posljednjem potezu Vlade s privođenjem odmetnutih tajkuna u Popijačevo ministarstvo, pri čemu na sastanak nije bio pozvan i novi predsjednik HUP-a Ergović, vidi pokušaj da se poslodavci podijele i marginaliziraju.

– Ovisnost o državi i državnim poslovima slabi poziciju poslodavaca, no mislim da je neminovno da će njihov utjecaj u Hrvatskoj i dalje jačati i da će oni bitno utjecati na kreiranje ekonomske politike. Pitanje je jedino na koji će se način to ostvarivati, hoće li to biti putem formalnih kanala komunikacije ili putem parcijalnih odnosa pojedinih interesnih grupa s vlašću – kaže Ivančević.

HUP će nastaviti pritiskati nositelje izvršne vlasti

Za razliku od kolege Vladimira Ferdeljija iz CRO industrije, novoizabrani predsjednik HUP-a Ivan Ergović ustvrdio je za “Novosti” kako interesi industrijskog sektora nisu do sada bili zanemareni a, očigledno želeći naglasiti jedinstvo, odbacio je i nagađanja o postojanju različitih vizija unutar HUP-a.

– U HUP-u sam od samog početka, bio sam u više mandata i član Izvršnog odbora, a i predsjednik Vijeća članova, te dobro poznajem udrugu i njene aktivnosti koje je provodila. Nažalost, nositelji izvršne vlasti često su se puta oglušili na naše prijedloge i ukazane probleme – napisao je Ergović u odgovoru na naša pitanja, podsjećajući na niz HUP-ovih inicijativa za koje Vlada nije imala sluha.

– Od mojeg imenovanja HUP je nastavio s ukazivanjem na štetnost postojećeg ekonomskog modela, ali i poreznog sustava, radnog zakonodavstva, nefunkcionirajuće uprave i pravosuđa. Dakle, vidljiv je kontinuitet u radu HUP-a. Međutim, HUP će nastaviti još snažnije pritiskati nositelje izvršne vlasti na poteze koje je nužno poduzeti kako bi se pokrenulo gospodarstvo, posebno proizvodnja i industrija – naveo je Ergović.