Heroj pod istragom

Austrijske su vlasti generala Jovana Divjaka uhapsile u četvrtak, 4. marta u Beču, na osnovu difuzne potjernice iz Srbije, koja ga tereti za zločine iz 1992. nad pripadnicima JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici. Divjak se nije odbio javiti državnoj televiziji: “Zahvaljujem se svim onim građanima BIH i Srbije koji su mi slali poruke i koji vjeruju da će istina i pravda na kraju pobijediti.” Njegova osmomartovska čestitka sugrađankama ganula je mnoge, ali nije iznenadila nikoga; dvije noći prije toga, ambasador BIH u Austriji pročitao je na javnom servisu generalovo “iskreno izvinjenje sugrađanima što ih je doveo u stanje neizvjesnosti”.

Jovan Divjak, znan kao oficir bez mrlje na karijeri, nosilac najvišeg francuskog ordena Legije časti i izvršni direktor Fondacije “Obrazovanje gradi BIH”, poznat je i cijenjen i kao pravi džentlmen, simbol odbrane Bosne i multietničkog karaktera Armije BIH te jedan od najomiljenijih ratnih komandanata Sarajeva – kao što je njegovo umirovljenje 1993, o čemu je obaviješten preko televizije, simbol kasnije islamizacije Armije. To je oficir koji je u prvim danima opsade Sarajeva pokazao hrabrost i snagu duha, čime je inspirirao sve sugrađane. Govore o tome i brojne anegdote, poput ove: ratni zločinac Milan Gvero odbio je pregovarati s njim “sve dok pukovnik ne prizna da je prešao na islam”, na šta mu je Divjak, pristojno pričekavši da se Gverine riječi prevedu oficiru UNPROFOR-a, odgovorio: “Učinit ću to onoga časa kada Gvero siđe s drveta.”

Beogradu se ne vjeruje

Jovan Divjak je vratio generalski čin kada se saznalo za zločine Mušana Topalovića Cace i pripadnika Desete brdske brigade Armije BIH nad sarajevskim Srbima. Na videosnimci incidenta u Dobrovoljačkoj ulici od 3. maja 1992. vidi ga se kako vrišteći izdaje naređenje: “Ne pucaj!” Takvom su čovjeku prošle subote Sarajlije davale podršku masovnim izlaskom na ulice.

Pa ipak, srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine, pod vodstvom Vladimira Vukčevića, ne odustaje od podizanja optužnica i raspisivanja potjernica zaostalih iz vremena Slobodana Miloševića. O događajima u Dobrovoljačkoj Tužilaštvo vodi istragu i sumnjiči 19 državljana BIH, a istraga je teretila i osobe koje odavno nisu među živima. Zbog te je istrage u martu prošle godine na londonskom aerodromu bio uhapšen i Ejup Ganić, član ratnog Predsjedništva BIH. Međutim, nakon nekoliko održanih ročišta, britanski je sud odbio zahtjev Srbije za njegovim izručenjem, jasno naznačivši da je “sud zloupotrebljen u političke svrhe”. Pokušava li Vukčević progonom nevinih ljudi prikriti vlastitu nesposobnost ili je, pak, tek oruđe u rukama dvolične politike srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, nitko osim njega ne može reći, ali je sve čega se dohvatio propalo, uz neviđenu bruku.

Nakon što su Ejup Ganić, Ilija Jurišić i, nedavno, Tihomir Purda hapšeni pa oslobođeni zbog nedostatka dokaza, slučaj Divjak samo produbljuje nepovjerenje u regiji prema namjerama zvaničnog Beograda. Tim prije što Srbija ni po kojem međunarodnom pravnom osnovu ne može dobiti Divjaka, kao što nije mogla ni Ganića ni Purdu i kao što je morala osloboditi Jurišića.

Desetine nevladinih i strukovnih udruga u svojim su reagiranjima ocijenile da je hapšenje Jovana Divjaka samo nastavak kontraproduktivnog ponašanja Beograda u tumačenju devedesetih. “Beograd je ovakvim ponašanjem sebe stavio u ulogu tužitelja i faktora koji definiše karakter rata, po kome je Srbija, izgleda, imala najmanju ulogu”, navodi se u jednom od saopćenja nevladinih organizacija iz Srbije.

U Dobrovoljačkoj su ulici, na lijevoj obali Miljacke, 3. maja 1992. u popodnevnim satima ubijeni vojnici i oficiri JNA, u napadu pripadnika Teritorijalne odbrane, Patriotske lige i Zelenih beretki na kolonu vozila u kojoj su bili pripadnici komande Druge vojne oblasti iz kasarne na Bistriku. Od tog je incidenta neodvojiv sveopći napad na Sarajevo, koji je započeo dan ranije.

“Sto puta sam to pričao: tog jutra, 3. maja, bilo je dogovoreno da trebaju tri vozila da dođu. Ovo je važno – samo tri vozila”, govorio je Divjak. “Toga dana ubijeno je osmero iz te kolone, ali se to u prvi mah nije znalo. Nije bilo protoka informacija, ničega. Dan ranije, 2. maja, ubijeno je najmanje 30 pripadnika JNA. To je bilo u borbi, bili su to ljudi spaljeni u dva ‘pinzgauera’, plus nekolicina koja je poginula u uličnim borbama.”

Manipulacije zločinom

Broj žrtava u Dobrovoljačkoj ulici predmet je vulgarnih manipulacija, od pretjerivanja do negiranja. Pa i sam učesnik događaja, general JNA Milutin Kukanjac, prije deset godina je u jednom od svojih posljednjih televizijskih intervjua rekao da “ne postoji niti jedan slučaj oko kojeg se više manipuliralo i lagalo”, misleći pritom na propagandu zvanične Srbije. “U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik – Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika – Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, jedan potpukovnik – Jovanić Boško, i jedna žena – muslimanka Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba s tom komandom. (…) Znači, šest je osoba stradalo – od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali…”, rekao je Kukanjac.

Nesporna je činjenica da Dobrovoljačka predstavlja simbol prve odbrane Sarajeva. Međutim, ni sam Jovan Divjak ne spori da se “zločin u Dobrovoljačkoj van svake sumnje desio”, kako je rekao u intervjuu “Danima” u martu prošle godine. “Ali, taj zločin nije organizovan. To nije bila ničija ideja, nije bila ničija komanda. U tih šest-sedam sati ja nikakvu komandu nisam dobio”, prisjećao se Divjak. U nebrojenim je javnim nastupima apelirao na bosanskohercegovačke institucije da završe istragu o Dobrovoljačkoj, no Tužiteljstvo BIH u tome ni najmanje ne pomaže: njihova istraga duboko je zagazila u šestu godinu, bez ikakvog rezultata.

Austrijskom će sudu trebati najmanje mjesec dana da donese odluku o ekstradiciji, izjavila je glasnogovornica suda u Korneuburgu Christa Zemanek, nakon odluke da se Divjak oslobodi uz kauciju od pola miliona eura, koju je platila Vlada Kantona Sarajevo. On u tom periodu ne smije napuštati Austriju, ali će u petak, 11. marta, svoj 74. rođendan proslaviti na slobodi.