Intrigator

Katran & perje

Medijsko praćenje prosvjeda

Sviračina srednjem kursu

Vandali pljunuli glasnogovornika Vlade… na ulicama ekstremna desnica i ekstremna ljevica… zagovornici anarhije u akciji… “oni” su protiv svih medija iako su dobili previše pozornosti… posljedica će biti ulazak u EU u pogubnom paketu sa Srbijom (dva puta izrečeno, s repetama za gledatelje s posebnim potrebama)…

Ne, ovo nije bio sadržaj novog broja “Jutarnjeg lista”, iako je to lako mogao biti. Tako je prošlog petka navečer, nakon još jedne protestne šetnje Zagrebom, u trećem Dnevniku HTV-a trućao urednik Siniša Kovačić. Ovo abnormalno uređivanje emisije podsjetilo je na davna, još mračnija vremena; uratkom se Kovačić nesumnjivo uvrstio u besmrtne agitpropovce devedesetih: Branimira Dopuđu, Ljiljanu Bunjevac-Filipović (HRT), Spomenku Jović i Milorada Komrakova (RTS).

Omanja medijska groteska u kojoj je sudjelovao i nakratko poljuljani, nedužni politolog Branko Caratan, izazvala je unisonu eksploziju blesimetara postavljenih ispred Kovačića. No nije bila osobito drugačija od omiljenog medijskog rakursa ovih dana, tipične domaće tzv. sviračine srednjem kursu – u kojoj iza svakog ugla iskaču ujedinjene svastike, srpovi, čekići i troroge titovke.

Dok politička elita u oblacima pokazuje katastrofalno nerazumijevanje jezika naroda koji se valja ulicama, ništa manje tragična nije ni srednjostrujaška medijska kasta, obilježena grozomornim neznanjem i podložna interesnim direktivama vlasnika, kojima se ovih dana također tresu gaće zbog događanja naroda. Izuzetak predstavlja tek nekolicina internetskih portala.

Izvještavanje jednog Siniše Kovačića doista ne čudi, kad u dnevnim novinama možemo pročitati naslov “Hrvatska u strahu od kaosa”, uz posve lažni izvještaj o navodnim paklenim strojevima, postavljenima na stepenicama institucija, što pak sugerira navodnu pojavu crvenog terora.

Sve u vrijeme kad je strah poražen, i to nakon dvadesetak godina šutnje.

Petar Glodić

Zrakoplovna operacija Purda

VIP aranžman za posebnog obožavatelja

Trećeg ožujka, u kasnim poslijepodnevnim satima, Tihomir Purda napustio je zenički ekstradicijski zatvor te se u društvu odvjetnika u diplomatskom vozilu veleposlanstva RH uputio prema sarajevskom aerodromu, gdje je za njega pripremljen let zrakoplovom Vlade RH, koji ga je prevezao do osječkog aerodroma. Umjesto prijevoza automobilom od Zenice do 250 kilometara udaljenog Vukovara, što bi značilo trošak od nekih 200 kuna, aranžiran je zračni transport čiji se trošak, sudeći prema dostupnim podacima o troškovima Vladina zrakoplova na sličnim relacijama, kreće između 20 i 30 tisuća kuna.

– Vjerovao sam našoj Vladi, znao sam da sve čine kako bi me što prije vratili u Hrvatsku – jedna je u nizu izjava zahvalnosti Vladi, koje je Purda uputio po povratku u Vukovar.

– Prvi sam se put u životu vozio avionom! Kožna sjedala, poslužili su nam kavu, mineralnu, sve… – sretan je bio i zbog prvog leta u životu.

Otkrio je medijima i kako ga je istu večer po povratku kući nazvala premijerka Jadranka Kosor koju, kako je rekao okupljenima, “posebno obožava”. Potom su slijedile i neke političke natuknice o prosvjedima protiv Vlade. Rekao je da mu se ne sviđa “pretjerivanje” na tim prosvjedima.

– Na miran prosvjed za prava branitelja bih išao, ali ne bih sudjelovao da se psuje protiv Vlade, to ne bih, ne volim se nikome zamjerati – prenijeli su mediji riječi novog hrvatskog nacionalnog heroja.

U ovom zrakoplovnom aranžmanu možda se krije naum da se kritičarima Vladine uloge u slučaju Purda “podrežu glasnice” i ovom finalnom stavkom kojom je za njega napravljeno sve kako bi se što prije vratio kući. Moguće je i da se Vladinim zrakoplovom htjelo naprosto preletjeti one koji bi Purdi organizirali doček na državnoj granici, što vladajući ne bi mogli kontrolirati. Moguće je zaista da se u “premijerkinom krugu ljudi od povjerenja” vagala ova zrakoplovna operacija, vagalo se dobro i loše koje bi moglo iz nje proizaći. No valjda se pretpostavilo da bi samo rijetki mogli cjepidlačiti nad troškovima leta u trenutku u kojem je hrvatska javnost krajnje senzibilizirana za što hitnije rješavanje agonije zatočenog hrvatskog branitelja.

U istim danima u kojima se po ulicama hrvatskih gradova polako i oprezno počeo dizati javni bunt prema sistemu, za vladajuće je bilo vrlo važno promisliti svaki potez. I pogodili su. Što je to, u krajnjoj liniji, 30 tisuća kuna? To je ni šest prosječnih plaća, otprilike 23 najniže mirovine, 21 najniža naknada za nezaposlene, 60.000 valjanih komada plastične ambalaže ili, pak, razmišljala je Jadranka Kosor, samo dvije Fendi Peekaboo torbice.

Sandro Lendler

Novi zahtjev Amnesty Internationala

Sedmorica neistraženih

Amnesty International pozvao se ovih dana na izvještaj Inicijative mladih za ljudska prava u kojem stoji da su osim ranije spomenutih Vladimira Šeksa i Davora Domazeta Loše, istrazi za ratne zločine izbjegli i Ivan Vekić, Đuro Brodarac, Karl Gorinšek, Vinko Barbarić, Darko Milinović, Ivan Jarnjak i Mate Laušić. Inicijativa mladih pozvala je DORH da ih istraži kao osobe koje su u vrijeme ratnih sukoba 90-ih bile na zapovjednim ili drugim visokim položajima te su morale imati saznanja o likvidacijama srpskih i drugih civila nehrvatske nacionalnosti.

– Točno je da imamo izvještaje nekih svjedoka u slučaju navedenih osoba i u vezi neposredne odgovornosti za zločine koji su počinjeni za vrijeme rata. Primjerice, sadašnjeg ministra zdravstva Darka Milinovića povezuje se sa zločinima nad srpskim civilima u Gospiću, za koje je jedna žena iz Gospića još 1998. svjedočila osobi koja se predstavila kao istražitelj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju – obrazlaže dio izvještaja Mario Mažić, koordinator Inicijative mladih. Riječ je o poznatom video-svjedočenju Fate Skule, kojeg se ona s upadljivo neobičnim objašnjenjima uskoro odrekla, uz javno pomirenje s Milinovićem, za kojeg je ranije tvrdila da je kolima hitne pomoći dolazio po tijela likvidiranih osoba.

U vezi s optužnicom koja je prošlog petka podignuta u slučaju zločina u vojnom zatvoru Kuline, Mažić dodaje da su pozvali DORH da ispita i ulogu Mate Laušića, tadašnjeg šefa Vojne policije, koji je osim Kulina imao zapovjednu odgovornost i u Lori.

Dragan Grozdanić

Rastu li guverneru HNB-a ambicije?

Monetarni političar

Dok su Vladu sa svih strana cipelarili, što prosvjednici, što opozicijski čelnici, što predsjednik Republike, guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Željko Rohatinski potiho je s poduzetnicima i bankama dogovarao novi model pomoći privredi, pa usred te političke tučnjave najednom objavio kako će u sustav pustiti dodatne 6,3 milijarde kuna koje će banke uz niske kamate kanalizirati prema projektima u industriji i turizmu.

Guverner o tom potezu nije prethodno ni informirao, a kamoli konzultirao zatečenu Vladu, a u svojem je priopćenju, u kojem je u premijerskom maniru obznanio kako će ti projekti u kratkom roku pridonijeti rastu izvoza i otvaranju radnih mjesta, upadljivo podcrtao kako HNB poduzima mjere za koje Vlada nije sposobna. Vladini “A” i “B” modeli kreditiranja gospodarstva nisu polučili rezultate, veli guverner, jer od dvije milijarde kuna prije godinu dana položenih za tu svrhu na posebnom računu, više od polovice još uvijek leži neiskorišteno.

Guverner se, očigledno, ako već ne samim potezom, a onda takvim priopćenjem i još više zaobilaženjem Vlade u dogovaranju svojeg modela, pridružio njenom cipelarenju. Iako mu se mora priznati da je i ranije vrlo kritički znao istupati prema Vladi, ipak je do ovog poteza uporno odbijao pozive monetarnih stručnjaka da HNB vodi aktivniju i samostalniju monetarnu politiku.

S obzirom na to da Rohatinski, s druge strane, nikada nije javno odbio pozive iz HSLS-a da se aktivnije uključi u stranačku politiku, i s obzirom na to da je nedavno prionuo uvježbavati govorne vještine, pri čemu ankete mjesecima bilježe da je po popularnosti odmah iza predsjednika Ive Josipovića, pitanje je koliko je njegova nova politika uopće monetarna.

Nikola Bajto

Anketa HSU-a

Hrelja lijevo, članstvo desno

Dok Silvano Hrelja, predsjednik HSU-a, koji je s SDP-om, HNS-om i IDS-om čini koaliciju Savez za promjene, u javnim nastupima traži da se smjesta raspišu parlamentarni izbori, anketa na službenoj web stranici umirovljeničke stranke, koju po logici stvari najviše posjećuju njeni članovi i simpatizeri, pokazuje kako je solidna većina njih spremna HDZ-ovu vlast podnositi sve do kraja mandata. Na navedenoj web stranici, odmah uz vijest o tome kako je HSU dao potporu mirnim prosvjedima građana i zatražio što brže raspisivanje izbora, rezultati ankete pokazuju da se s time slaže samo 45,3 posto ispitanika, dok ih 51,6 posto smatra da bi se izbori trebali održati krajem godine, kako to želi i HDZ, a još 3,2 posto spremno je na izbore čekati i do sljedeće godine. N. B.

Kratko & jasno

Nadežda Čačinović

Dok je nepravde, bit će i feminizma

Vrijeđaju li prosvjednici premijerku Jadranku Kosor kao ženu?

– Čini mi se da antižensko u njihovim parolama nije tako izraženo da bi to bio prevladavajući ton, već da oni prije svega napadaju njezin lik. Ali generalno mislim da ne treba ići pred stanove i napadati ljude, već institucije. To je stara 68-osmaška: nasilje nad stvarima, a ne nad ljudima.

Je li cinično da se premijerka smatra uvrijeđenom na rodnoj osnovi dok protestiraju radnice bez posla?

– Stvar je u tome da premijerkin feministički legitimitet nije snažan. Ona je tipičan primjer žene koja je napravila karijeru pod muškim patronatom, od Tuđmana do Sanadera. Prisutna je jedna ambivalentnost u iskonu njezinog političkog angažmana koja je tu i danas pa, iako je u međuvremenu počela govoriti u svoje ime, to povremeno pozivanje na ženska prava ne daje joj feministički legitimitet.

Jeste li zadovoljni onim što je postignuto u posljednjih sto godina borbe za ženska prava?

– Ako se govori o ženama u nekoj od razvijenih zemalja, onda je napredak u posljednjih sto godina zaista nevjerojatan. No, ako govorimo o pripadnicama ostatka čovječanstva, koje su naprosto jeftina radna snaga, onda naravno da nije. Za nas na Zapadu lijepo je vidjeti kada se u jednoj britanskoj kampanji za ravnopravnost pojavi James Bond, odnosno glumac Daniel Craig, koji zarađuje za život pokazujući se kao simbol muškosti, a ovdje odjeven u ženu s perikom upozorava da ljudi još uvijek nisu jednaki. U utorak je počela i akcija EU-a za povećanje broja žena u nadzornim odborima. Dakle, lepeza ide od izrabljivanja do osjetljivosti EU-a na paritet. Očigledno, svijet nije dobro uređeno mjesto.

Imaju li takve marketinške kampanje efekta?

– Ovisi o tome koliko je to ozbiljno i inovativno. Kod nas su najbolje one u kojima se prikaže broj telefona sigurne kuće.

Koji su danas najvažniji zadaci feminizma?

– Uvijek je temeljna nejednakost i dok god postoji asimetrično sudjelovanje u poslovima odlučivanja, mogućnostima izbora i visini plaće, uvijek je isto polazište: dok ima nepravde, ima i feminizma.

Tena Erceg