Intrigator

Katran & perje

Lucidne teze Ante Kostelića

Gipsanje mozga

Narod se valja ulicama, dok vrh režima odgovara represijom ignorancije, odnosno glumi sfinge. No tu su psi čuvari, drage krpine dvadesetprvog stoljeća; od nabrijanih seoskih svećenika, militantnih provladinih novinara do dežurnih djelatnika neljudskih prava – spremni nabaciti se blatom na fukaru što se usuđuje šetati gradovima, dok pošteni građani pokorni sjede doma i gledaju sapunice. Kad presuši municija za verbalnu artiljeriju, ostaje posljednji adut – sport – taj produžetak rata drugim sredstvima, kako je govorio prvi predsjednik.

Pobjedonosni prijem za obitelj Kostelić bio je prilika da se nacija održi u stanju patriotskog meningitisa, jer je predsjednica Vlade s lanca pustila logoreično udarenog Antu Kostelića. Njegov sin, pobjednik Svjetskog kupa u skijanju, nije rekao ništa, jer je iz Gipsovih usta potekla bujica, vrlo teško prepričljiva zbog kroničnog konfabuliranja. No ponešto se dalo razabrati: prvenstveno lucidnu tezu o afirmaciji identiteta malih nacija koje se moraju daleko više dokazivati od velikih. Pala je i usporedba neuništive obitelji Kostelić s Hrvatskom vladom. Nije izostalo spominjanje vanjskog neprijatelja i “javnosti koja samo hoda okolo”.

– I ja ću neke prepreke probiti, a neke preskočiti – slalomski je dodala Jadranka “hop-cup poskočit ću” Kosor, iznenađena što u ovoj zemlji ima barem jedan građanin koji je podržava.

Ubrzo nakon gipsanja mozga nacije, Kostelić senior prešao je na revijalnu temu gradnje žičare u Zagrebu, dok je njegov sin, uz kobase, špek i rakijicu, prigodno zaplakao na svečanom dočeku ispod Sljemena. Sve nakon iznenadne pobjede u natjecanju koje njegov tatek nazivaju “šovinističkom farsom”. Narednog dana Gips je kod predsjednika Josipovića pokušao objasniti što je zapravo mislio, ali u tome nije uspio.

Petar Glodić

HDZ-ov virovitički župan tražio od SNV-a sufinanciranje gradnje sportske dvorane

Župan Tolušić promašio adresu

HDZ-ov virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić nedavno je povukao neobičan potez: u nastojanju da zatvori financijsku konstrukciju oko izgradnje sportskih dvorana u Voćinu, Mikleušu i Suhopolju, obratio se Srpskom narodnom vijeću (SNV) s molbom za donaciju tešku pola miliona kuna.

Ne sporeći potrebu za komunalnim radovima u tim općinama, napominjemo kako je ova županija poznata po neostvarivanju prava srpske zajednice, pri čemu su kasno usklađivani statuti kojima se predstavnicima Srba omogućuje učestvovanje u lokalnoj vlasti, po primjerima pritisaka na povratnike koje se brisalo iz evidencije, i po žučnim napadima upravo na SNV i SDSS od strane dožupana Staniše Žarkovića. Stoga smo župana Tolušića upitali zašto je donaciju tražio baš od SNV-a, tim više što Vijeće dobiva sredstva iz državnog budžeta za određene projekte i mora ih namjenski trošiti, a tu ne spadaju donacije općinama čije bi projekte trebale financirati županije i ministarstva.

– Mi smo u dvorane uložili puno županijskog novca, pa smo za onu u Voćinu, gdje je po popisu 35 posto birača Srba, dali 4,5 miliona kuna, dok je pola miliona dala Općina Voćin. Ista je situacija i u Mikleušu gdje je po popisu 20 posto Srba. U ovoj situaciji obratio sam se svima kojima sam mogao, jer je činjenica da novac nekim ugovorima, preko ministarstava ili preko fondova, dolazi u neke općine i gradove – kaže Tolušić.

Na naše objašnjenje domene rada SNV-a, Tolušić je priznao da je molbu možda krivo adresirao, ali smatra da bi bilo dobro da i srpski predstavnici participiraju u nečemu ili poguraju nešto što služi županiji i svim njenim stanovnicima.

– To sam rekao i potpredsjedniku Vlade Slobodanu Uzelcu kada je bio u Virovitici, jer mi za projekte nije dovoljno samo tapšanje po ramenu – kaže Tolušić.

Da se radi o županovoj neinformiranosti, a ne provokaciji, smatra i zamjenik načelnika Općine Voćin Igor Pavković.

– Dobili smo lijepu, dovršenu dvoranu, a županija je obećala da će dati sav novac. No kako je upala u poteškoće, teretila je Općinu i Ministarstvo regionalnog razvoja s milion kuna, a mi svoj milion moramo isplatiti u roku od tri godine, iako to nije bilo prvobitno dogovoreno. Župan Tolušić sada pokušava naći neki izvor sredstava, pa pretpostavljam da nije upućen da SNV ne može davati novac za takve projekte. No smatram da bi ga Ured potpredsjednika Vlade mogao uputiti na neko nadležno ministarstvo – kaže Pavković.

Nenad Jovanović

Tužbe za naknadu štete zbog ubojstava srodnika u ratu

Obitelji ubijenih odbile Vladinu ucjenu

Iako Vlada nudi otpis troškova parnice onima koji povuku tužbe protiv RH, iz DORH-a doznajemo da tu mogućnost nitko nije odlučio iskoristiti

Zbog loših zakonskih rješenja, parnice na sudovima još uvijek gube mnoge porodice koje od države traže naknadu štete zbog ubojstva srodnika u ratu, a umjesto odštete stižu im ovrhe za sudske troškove koji iznose na desetke hiljada kuna. Mjere koje je Vlada donijela 2009, kako bi olakšala situaciju porodicama koje su tražeći pravdu izgubile spor protiv države, nisu dale rezultata jer, kako “Novosti” doznaju od DORH-a, nitko nije pristao na Vladin uvjet da odustane od tužbe kako bi izbjegao plaćanje troškova.

Vlada je u svibnju 2009. donijela odluku kojom otpisuje nenaplaćene tražbine troškova dosuđenih državi u postupcima pokrenutima protiv RH za štetu nastalu uslijed terorističkih akata, kao i za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga. DORH je iste godine donio uputu za postupanje po kojoj se, ako je parnica dovršena, tužiteljima neće naplatiti parnički trošak, a ovrha se prekida. Na taj način otpisane su tražbine dosuđene državi do svibnja 2009. godine, no otpisivanje troškova ne vrijedi za postupke koji su tada bili u tijeku ili se još uvijek vode. Naime, u DORH-ovoj uputi, kao i u Vladinoj odluci, stoji i da “ukoliko još uvijek traje parnički postupak protiv države, DORH neće tražiti naknadu parničnih troškova jedino ako tužitelji povuku tužbu, dok će u slučaju nastavka parnice biti tražena naknada sudskih troškova”.

– Tužbe se zasnivaju na zakonima koji su stupili na snagu od 2003. do srpnja 2009. godine. Sudska praksa je zauzela stavove bitne za njihovu primjenu, što je omogućilo tužiteljima da realno procijene ishod spora koji vode protiv države. DORH nije nikoga ucijenio, već je omogućio tužiteljima, koji su podigli tužbe, a za koje je prema stavovima sudske prakse bilo jasno da neće biti usvojene, da okončaju sporove bez troškova. Nažalost, tu mogućnost praktički nitko nije iskoristio, pa se postupci još i danas vode – rekla je Martina Mihordin, glasnogovornica DORH-a, dodavši da je DORH dužan štititi imovinske interese RH, pa tako i pokretati ovrhe radi naplate dosuđenih joj sudskih troškova.

Do situacije u kojoj država s jedne strane zakonski omogućuje podizanje tužbi zbog ubojstva srodnika, a s druge strane u praksi tužitelji gube parnice, došlo je zbog manipulacije zakonima koja je počela još sredinom 90-ih. Do 1996. RH je odgovarala za takvu štetu, no tada HDZ-ova vlast izmjenama zakona prekida sve postupke protiv države radi naknade štete koju su u ratu uzrokovali pripadnici hrvatskih snaga. SDP-ova vlada 2003. dijelom je popravila stanje usvojivši tri zakona kojima su nastavljene prekinute odštetne parnice i kojima se vraća odgovornost RH za štetu uzrokovanu od strane njenih snaga. Međutim, tužitelj prethodno mora dokazati da su počinitelji štete bili pripadnici tih snaga, što u najvećem broju slučajeva nije moguće, jer država sama nije procesuirala brojne ratne zločine.

– Oštećeni su mahom podigli tužbene zahtjeve, iako nije utvrđena kaznena odgovornost, niti je bilo izgledno da će institucije provesti istragu, utvrditi i procesuirati počinitelje – kaže Vesna Teršelič iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, koji je evidentirao 105 takvih slučajeva.

– Marica Šeatović, supruga Mihajla Šeatovića ubijenog u Novskoj, već je platila troškove od niske mirovine. Plaćanje prijeti i Vjeri Solar, majki Ljubice ubijene u Sisku, i Jovanu Beriću, čiji su roditelji ubijeni u Varivodama. Vlada je gluha za prava obitelji koje do sada nisu ostvarile zadovoljštinu ni kroz kazneni postupak ni kroz naknadu štete, i dodatno kažnjava hrabre koji su se odlučili na jedini dostupan put u potrazi za pravdom – kaže Vesna Teršelič, upozoravajući da parnični troškovi iznose od pet pa čak do 107.400 kuna.

Stoga kaže da hitno treba donijeti odluku kojom se RH odriče naplate troškova i zakonski urediti plaćanje odšteta sukladno humanitarnom pravu UN-a.

Mirna Jasić

DORH pokrenuo istragu “Lora 3”

Tužitelji ignoriraju 26 svjedoka

Iako je Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) u Splitu ovih dana naložilo splitskoj policiji provođenje istrage “Lora 3”, u vezi s dosad neprocesuiranim slučajevima ratnih zločina, 26 svjedoka spremnih svjedočiti protiv odgovornih za te zločine nikada nije kontaktirano, doznajemo od Tončija Majića, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava. Majić čak posjeduje video-materijal s izjavama ljudi koji su početkom 90-ih bili mučeni u vojnom zatvoru u splitskoj Lori.

Da je istraga u tijeku potvrdili su i u ŽDO-u i u splitskoj policiji, čija nam glasnogovornica Marina Kraljević Gudelj ipak nije mogla reći koje su osobe njome obuhvaćene. Prema pisanju portala Index.hr, ona bi trebala biti usmjerena i prema Tanji Belobrajdić, bivšoj supruzi Tomislava Dujića, tadašnjeg upravitelja vojnog zatvora. On je u ranijem postupku za Loru osuđen na osam godina zatvora, no isto toliko godina je u bijegu. Također, policija navodno ispituje i pripadnike 72. bojne Vojne policije.

– Krajem listopada 2008. ŽDO-u smo podnijeli kaznenu prijavu protiv Tanje Belobrajdić, u vezi koje su navedeni svjedoci, tadašnji ratni zarobljenici, spremni dati izjave o mučenju i nečovječnom postupanju prema njima – kazao nam je Majić, koji smatra da se glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je u ono vrijeme bio zamjenik Vojnog tužitelja u Splitu, još uvijek plaši otvaranja svih istraga povezanih s Lorom.

Tako je, dodaje, do danas ostao nedodirljiv i Mate Laušić, nekadašnji zapovjednik Vojne policije, iako i protiv njega navodno postoji prijava.

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Dražen Budiša, povratnik u politiku

Prvi sam došao s “Hristos se rodi”

Najavili ste ponovni angažman na izbornoj listi HSLS-a. Što vas je ponukalo na povratak u politiku?

– Kandidirat ću se, točno je, i to ne na listi za dijasporu, kao što je ponegdje najavljeno. Odazvao sam se pozivu vodstva stranke da im se aktivno pridružim, što je na neki način i moja želja.

Na HTV-u ste spomenuli i potrebu demokratizacije stranaka te vlasti općenito?

– Da, u puno toga nismo ni na početku, a u nečemu smo i nazadovali. Predstoji nam razvoj demokracije i društvenih odnosa koji ne bi ovako izgledali. HSLS teži pravnoj državi i tržišnoj ekonomiji, no u bitno većoj mjeri socijalno uvjetovanoj. Kakav nam je sada kapitalizam, ne čudi me što ljudi na prosvjedima često zazivaju povratak u socijalizam.

Istaknuli ste i svoju pionirsku ulogu u razvoju boljih odnosa Hrvata i Srba.  Zasmetalo vam je favoriziranje Ive Sanadera?

– Pa i jest. Stalno se ponavlja njegovo “Hristos se rodi”, a ja sam istu stvar napravio koju godinu ranije, kao potpredsjednik Sabora i predsjednik HSLS-a. Rekao sam kako su hrvatsko-srpski odnosi kroz povijest bili pretežno pozitivni, a negativni u novije doba, te sam zaželio da budućnost bude pozitivna. A tada tamo nije bilo nikog iz HDZ-a ili SDP-a. Također sam prvi od svih njih posjetio Jasenovac, čim je to bilo moguće.

Ispričali ste da imate saznanja kako vas je policija pratila u vrijeme akcije za lociranje Ante Gotovine?

– Na osnovu podatka koji mi je 2003. dao britanski ministar Denis MacShane, da Britanci drže kako znam gdje je Gotovina, i na osnovu navoda Carle del Ponte o lokacijama na kojima se vjeruje da je toga ljeta viđen, shvatio sam da se očito smatra kako je bio baš svugdje gdje i ja: Drniš, Sinj, Svilaja, Zadar, Hercegovina… Kako je Račan tada formirao skupinu istražitelja, zaključio sam da iza teze o mojoj povezanosti s Gotovinom stoji i SDP. U svakom slučaju, to je bilo sasvim pogrešno.

Igor Lasić