Kvočkina voćka

Najbolje će to obaviti Ivan Jabuka – rekla je Hloverka Novak-Srzić u kratkom telefonskom razgovoru s predsjednicom Vlade. “Jabuka ne pita ono što mu se ne kaže da pita.”

Bila je to uvertira u sada već čuveni intervju što ga je novinar Hrvatske televizije Ivan Jabuka obavio s premijerkom Jadrankom Kosor, u subotu, 12. ožujka, nakon večernjeg dnevnika. U polusatnom razgovoru, zahvaljujući Jabukinim preciznim pitanjima, predsjednica Vlade objasnila je naciji da je nezamjenjiva, da su uspjesi njene administracije nesagledivi, da su prosvjednici na ulicama nerazumni, da će izbori biti kad izbori budu, da opozicija potkopava nacionalne interese, da predsjednik države krši ustavne ovlasti, da njena mama proživljava teške trenutke dok demonstranti urlaju pod prozorom…

– Ništa ne brinite, dečko je stvarno sladak – ohrabrivala je prije toga gospođa Srzić gospođu Kosor.

– Vjerujem da je sladak, ako se zove Jabuka. No, koliko je pouzdan?

– Vrlo pouzdan. Jabuka ne pada daleko od Kosovca.

Gospođa Srzić nije htjela sugovornici naglašavati kako novinara već zovu Kvočkina Voćka, samo se nasmijala u sebi, pazeći da svoje raspoloženje ne širi tonskim putem. Svejedno, prevencije radi, s novinarom Jabukom telefonski je toga jutra popričao glasnogovornik Vlade Mladen Pavić, nastojeći ga što bolje pripremiti za večernji intervju.

– Za početak nekoliko podataka, kolega – kazao je. – Znate li da je državna potpora za Hrvatsku televiziju lani iznosila više od milijardu i sto milijuna kuna, kao i ona za brodogradnju? To je, da vam približim gradivo, skoro duplo više od potpore za željeznice, trostruko više od budžeta za pomorski promet i čak deset puta više od dotacije za zračni prijevoz. Razumijete što to znači?

– Mislim da razumijem.

– To znači da je čitava prometna infrastruktura ove zemlje praktički razorena zato da bismo imali stabilnu i pouzdanu javnu televiziju. A kad je tako, onda Vlada od ove kuće, pa tim slijedom i od vas, gospodine Jabuka, ima velika očekivanja. To vam je jasno?

Novinar Jabuka potvrdno je klimnuo glavom, računajući da će se to nekako prenijeti tonskim putem. Glasnogovornik Pavić mogao je s teorijskog dijela obuke preći na onaj operativni.

– Da bi televizijski nastup dobio na uvjerljivosti, poželjno je da vi u pitanjima konstatirate nešto s čime će se premijerka samo složiti. Na primjer da je pitate: “Otkad ste na čelu Vlade, vaši uspjesi su doista fascinantni”, na što će ona trepnuti očima, nasmiješiti se ili skromno reći “da”. Ili da je pitate: “Značajni pomaci napravljeni su u pogledu smanjenja broja nezaposlenih i povećanja industrijske proizvodnje.” A obavezno joj postavite pitanje: “Predsjednik države evidentno krši svoje ustavne ovlasti i zaziva izvanredno stanje kad traži da se odredi datum izbora.”

– S upitnikom ili bez upitnika na kraju?

– Kakve to ima veze, Jabuka? Kao da gledatelji mogu tonskim putem registrirati interpunkcijske znakove!

– U redu, shvatio sam.

– Isto tako pitajte premijerku da je opozicija očito destruktivna kad svim sredstvima sabotira napore Vlade da izvede zemlju iz krize. Možete je slobodno pitati da opozicija svjesno djeluje protiv interesa hrvatskih građana. U redu?

– U redu – složi se novinar i odluči pokazati malo inicijative. – Mislio sam gospođi premijerki postaviti i pitanje da li je opozicija protiv ulaska u Europsku uniju ako zagovara prijevremene izbore.

– Ne možete koristiti “da li” u pitanjima predsjednici Vlade, to smo već riješili, Jabuka! Premijerku možete pitati da je oporba nedvojbeno protiv europskih integracija kad se ovako ponaša. Ona će se sigurno s vama složiti kad je pitate da je oporba neodgovorna i da podriva strateške nacionalne interese. Shvatili ste princip, Jabuka?

– Shvatio sam.

Nakon što su joj brižne šminkerice obložile lice puderom, premijerka Jadranka Kosor ulazi u televizijski studio, praćena Mladenom Pavićem u svojstvu tjelesnog čuvara i osobe koja joj pridržava kaput. Smješta se u sjedalicu, popravlja frizuru i probno žmirka u smjeru kamere. Tehničko lice unosi tanjur s velikom crvenom jabukom i stavlja ga na stol ispred nje. Mandatarka se malo trgne, okrene glavu prema svome pratitelju, a zatim oboje prasnu u smijeh.

– Joj, ovo je baš duhovito – uz kikot kaže gospođa Kosor. – Iznijeli mi jabuku uoči intervjua s Jabukom. Zar nisu duhoviti, Mladene?

– Jesu, gospođo predsjednice – uzvraća glasnogovornik. – Štos je odličan.

– Pa vi bi trebali iskoristiti ove talente za neku satirično-humorističnu emisiju – veselo kaže premijerka pogledavajući prema tehničkom licu. – Šta fali na javnoj televiziji uvesti malo kritičkog i šaljivog sadržaja? Ljudi su danas željni humora. Jel’ da da bi trebali razmisliti o satiričnoj emisiji, Mladene?

– Trebali bi, gospođo predsjednice.

– Ja već vidim tu emisiju. Staviš na ekran portret Zorana Milanovića, a preko njega natpis: “Pička ti materina!” Joj, svi bi se smijali… Zar ne bi, Mladene?

– Bi, gospođo predsjednice.

Tehničko lice, očito nezainteresirano za diskusiju, a možda i nesklono satiri, namješta predsjednici Vlade mikrofon na rever kostima. Zaokruži pogledom po prostoriji da provjeri je li sve u redu i sprema se napustiti studio.

– Za par minuta idemo u program – kaže. – Imate sve što vam treba? Možda da donesem čašu vode?

– Fali nam novinar… – oprezno primijeti gospođa Kosor.

Tehničko lice, s tupim izrazom, ničim ne pokazuje da ju je razumjelo. Premijerka i njezin podređeni sumnjičavo se pogledavaju. Zatim, kao po dogovoru, a svakako uz natruhe panike, oboje fiksiraju tanjur s crvenom jabukom na stolu. Što je ovo? Da nije došlo do nesporazuma? Da nije Hloverka krivo prenijela direktivu? Tehničko lice sprema se izaći iz studija.

– Čekajte malo, možda smo se krivo razumjeli – zaustavi ga predsjednica. – Tražili smo Jabuku, a ne jabuku!

– Pa donijeli smo vam jabuku – zbunjeno odgovara tehničko lice.

– Ne, ne, donijeli ste mi jabuku umjesto Jabuke – pokušava biti razložna premijerka.

– Koliko ja vidim, tu je jabuka – pokazuje tehničko lice prstom u smjeru tanjura.

– Da, tu je prokleta jabuka – sada je već pomalo bijesna gospođa Kosor. – A mi smo tražili Jabuku!

– Gdje je razlika? – čudi se tehničko lice.

– Razlika je između velikoga i malog slova j – odluči se sa svojim znanjem umiješati glasnogovornik.

– Meni to zvuči isto – slegne ramenima tehničko lice. – Mislim, ne može se tonskim putem razabrati razlika.

– Veliko j se izgovara J – poučava ga glasnogovornik. – J, J, J… kao Jadranka.

– Zar postoji Jadranka s malim j? – pita tehničko lice.

– Koliko Ja znam, ne postoji – odlučna je premijerka. – Da postoji, Ja bih to sigurno znala.

– Zašto onda praviti problem oko jabuke? – poentira tehničko lice i pogleda na sat. – Za manje od dva minuta idemo u program…

– Što, vi hoćete da sama idem u program?! – zgrožena je predsjednica Vlade. – Da naciji održim monolog?

– Ne, s vama će razgovarati novinar Hrvatske televizije.

– Pa gdje je taj novinar? Zar ne bi već trebao biti ovdje? I kakvo je to uopće ponašanje! Neće valjda ova jabuka sa mnom napraviti intervju?

– Ne brinite, gospođo – opet se posluži kažiprstom tehničko lice. – Crv je u njoj.