Misterij vukovarskih glasača

Pravo glasa na nedavnim izvanrednim izborima za Gradsko vijeće Vukovara imali su i srednjoškolci, učenici osnovnih škola, djeca vrtićke dobi, novorođenčad, dakle svi mlađi od 18 godina. Zvuči čudno i nemoguće, no upravo je takav i podatak po kojem Vukovar ima više birača – početkom godine bilo ih je točno 32.711 – nego stanovnika, kojih je po popisu od prije deset godina bilo ukupno 31.670. Uzaludno se s raznih strana godinama upozoravalo na neažurirane biračke popise, na temelju kojih bi se moglo zaključiti kako ovdje mogu glasati apsolutno svi, uključujući i djecu: paradoksalnu situaciju nitko od odgovornih uopće ne pokušava riješiti.

Pred svake se izbore upozorava kako članove Gradskog vijeća, a s nedavnim promjenama izbornog zakona i gradonačelnika, biraju oni koji ne žive u Vukovaru; svaki se put iznova apelira da “Vukovar mora znati tko su njegovi žitelji”. No izbori dođu, a na njima, po postotku izlaska birača, ovaj grad u pravilu biva na posljednjem mjestu, što jasno ukazuje na nelogičnosti biračkih popisa. Jer, Vukovarci nisu ni lijeni ni nezainteresirani za promjene i bolji život, samo ih nema onoliko koliko je navedeno na biračkim popisima, kao ni onoliko koliko je zabilježeno prilikom posljednjeg popisa stanovništva.

Pravaški strahovi

Bolji poznavatelji prilika kažu da Vukovar u stvarnosti ne broji više od 25.000 žitelja. Kad se od tog broja oduzmu oni koji još ne mogu dohvatiti biračku kutiju, jasno je da na izbore može znatno manje Vukovaraca nego što ispada po popisima. Gdje je onda nastao problem?

Svakom Vukovarcu, onom koji tu živi, jasno je da su mnogi, i Hrvati i Srbi, samo fiktivno prijavljeni ovdje: žive negdje drugdje, a u Vukovaru imaju stanove, kuće, stanarsko pravo ili pravo na stambeno zbrinjavanje, odnosno imaju obiteljske kuće ili neku drugu imovinu.

– Neažurirani i prenapuhani birački popisi nisu samo znakoviti za Vukovar, nego i za sva druga područja Hrvatske koja su bila izravno ili neizravno zahvaćena ratom. To nije krivnja Srba, što im se često želi imputirati, ali ni državnog aparata: riječ je o tektonskim poremećajima i posljedicama izazvanima ratom – tvrdi Bogdan Rkman, predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a i bivši gradski vijećnik, koji je svojedobno također upozoravao na nužnost ažuriranja popisa vukovarskih birača.

Gotovo je svaki saziv vukovarskoga Gradskog vijeća od okončanja mirne reintegracije Podunavlja pokretao inicijativu za dublju analizu biračkih popisa radi utvrđivanja tko je na njima i brisanja viška, ali i za provedbu svojevrsnog internog popisa Vukovaraca. Svim nadležnim institucijama, uključujući i Vladu, upućivani su apeli s upozorenjima o spornim zakonskim odredbama: po Zakonu o prebivalištu, naime, građane nije moguće brisati s adrese na kojima su prijavili boravište, nego to moraju učiniti sami.

– Zakon je jasan, državni aparat ne može brisati građane mimo njihove suglasnosti, pa se svi zajedno vrtimo u krug – upozorava Rkman.

Unatoč stajalištima SDSS-a da “Srbi ne mogu uvijek biti dežurni krivci”, postoje političke snage koje se s time ne slažu, već prstom i dalje upiru u pripadnike srpske nacionalne manjine. HSP dr Ante Starčević, na čelu s glavnim tajnikom Perom Ćorićem, pokrenuo je početkom veljače inicijativu da se konačno utvrdi tko su današnji Vukovarci.

– Predlažem da se pričekaju rezultati travanjskog popisa stanovništva; pokaže li se da je u Vukovaru i dalje više birača nego stanovnika, podatke valja ozbiljno preispitati. Bojimo se da će popis stanovništva u travnju dati nerealnu sliku o broju stanovnika, a time i birača. Utvrdi li se popisom da u Vukovaru živi više od trećine Srba, oni bi mogli zahtijevati dvojezične natpise na ulicama, upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma te druge zakonske pogodnosti. Upitan nije samo točan broj građana, nego i birača srpske nacionalnosti. Velik broj Srba ne živi u Vukovaru, nego je samo fiktivno prijavljen na vukovarskim adresama – tvrdi Ćorić. Iz te stranke navode i podatak kako je na nekim adresama prijavljeno čak 40 do 50 osoba, no to je vrlo teško dokazati.

I Hrvati “pumpaju” popise

Ipak, većini je Vukovaraca jasno da nije sporan samo broj vukovarskih Srba, i osobe  drugih nacionalnosti fiktivno su prijavljivale prebivalište na vukovarskoj adresi kako bi iskoristile zakonske povlastice.

– Javno se okrivljuju Srbi i s desne i s lijeve obale Dunava. Aludira se da imaju dvojne adrese, dvojna državljanstva i još mnogo toga dvostrukoga. Evidentno je da ima Srba koji žive i u Hrvatskoj i u Srbiji, kako bi iskoristili neke pogodnosti dok još postoje, no što je s Hrvatima, većinskim narodom? Nema li i njih među onima koji su za sitan novac kupili stan u Zagrebu ili Puli, a u Vukovaru su stambeno zbrinuti? I oni se vode na dvije adrese, i to u istoj državi, što je možda još dramatičnije. I većinski narod takvim pristupom “pumpa” birački popis, nije to samo do Srba. Medalja uvijek ima dvije strane – poprilično oštro Ćoriću odgovara Bogdan Rkman.

Da medalja doista ima dvije strane svjedoče i registracijske oznake na automobilima, kojih se neuobičajeno mnogo moglo vidjeti na vukovarskim ulicama 6. veljače, kada su se birali novi gradski vijećnici: bilo je tu oznaka ZG, RI, PU i ST, ali i onih sa slovima SO, SM, NS, BG. Većina vlasnika tih automobila navraća ovamo tek kada treba platiti režijske troškove ili na izborne nedjelje. Ove će godine, doduše, doći zasigurno i radi još jedne prigode – travanjskog popisa stanovništva.

Ostatak Podunavlja bez problema

U Vukovaru je broj građana s pravom glasa točno za 1.041 veći od broja stanovnika, a u svim drugim općinama i gradovima Vukovarsko-srijemske županije, najteže pogođene ratnim razaranjima, razlika između tih dvaju brojeva ide u korist drugog te pokazuje strukturu stanovništva, odnosno broj malodobnih osoba. Vukovarskom nesrazmjeru, uz Zakon o   područjima od posebne državne skrbi, pridonosi zasigurno i poseban Zakon o Vukovaru.

Ured državne uprave: Nema ništa sporno

Iz Ureda državne uprave na novinarske upite svih ovih godina uporno odgovaraju da u neusklađenosti biračkih popisa i stvarnog stanja u Vukovaru “nema ništa sporno”. Po njima, birački popisi podložni su promjenama i usklađuju se s popisima MUP-a; razlike objašnjavaju ratnim i poratnim migracijama, ali i činjenicom da je od posljednjeg popisa stanovništva prošlo punih deset godina.