Obrana i zaštita Vojislava Koštunice
Osam godina od atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića obilježeno je 12. ožujka. Osam godina javnost (ili bar njen dio) traži rasvjetljavanje političke pozadine ubojstva, jer zna se tko su bili ubojice (pravomoćno su osuđeni), ali se ne zna tko je iza njih stajao. Tužiteljstvo za borbu protiv organiziranog kriminala godinama obećava istragu o toj pozadini, ali sve dosad ništa nije učinjeno. U studenome prošle godine, poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović, koji zastupa majku i sestru ubijenoga premijera, tom je Tužiteljstvu podnio kaznenu prijavu u kojoj traži ispitivanje niza osoba, među kojima i bivšeg premijera Vojislava Koštunice, o oružanoj pobuni Jedinice za specijalne operacije (JSO) u studenom 2001. Popović, kao i mnogi drugi, tvrdi da je upravo ta pobuna bila prvi u nizu događaja koji su konačno doveli do atentata.
Tužiteljstvo je ponovno dalo obećanje, pa je uoči ove osme obljetnice specijalni tužitelj Miljko Radisavljević izjavio da je istraga o tome pri kraju, na što je replicirao odvjetnik Popović pitanjem kako je to moguće, kad nitko od devetero označenih u njegovoj kaznenoj prijavi nije do dana današnjeg pozvan na saslušanje. I još je dodao, u jednom nedavnom intervjuu, da bi on – kad bi ga netko ovlastio – istragu završio u roku od tri mjeseca.
Legalizam na način DSS-a
Dan uoči 12. ožujka, Vladimir Beba Popović, šef Biroa za informiranje u Đinđićevoj vladi, u emisiji “Peščanik” ponovio je svoje već znane optužbe da su mnogi iz nekadašnjeg Koštuničinog kabineta, u vrijeme dok je on bio predsjednik SR Jugoslavije, na neki način upetljani u pripremu atentata: od šefice kabineta Ljiljane Nedeljković preko savjetnika za medije Aleksandra Tijanića do šefa Vojne sigurnosti generala Ace Tomića.
Istoga dana, tužitelj Miljko Radisavljević potvrđuje da će u vrlo skoro vrijeme na davanje iskaza biti pozvan i sam Vojislav Koštunica; tu sad traje zavrzlama, jer nekoliko dana potom ministar policije Ivica Dačić izjavljuje da među 20 imena dostavljenih MUP-u, koji treba obaviti prve razgovore s onima koji možda nešto znaju o oružanoj pobuni i atentatu, nema Koštuničinog. Po navodima medija, ispostavlja se da će Koštunica biti pozvan na razgovor, ali ne u MUP, već u Tužiteljstvo za borbu protiv organiziranog kriminala.
Kako god, Koštuničina Demokratska stranka Srbije već je cijelu stvar proglasila sustavnom borbom protiv oporbe i za to okrivila demokrate Borisa Tadića, da bi se točno 12. ožujka na izvanrednoj konferenciji za novinare oglasio i sam Vojislav Koštunica, koji je dotad šutio i oglašavao se isključivo o pitanju Kosova. “Tužilaštvo zna da nema osnova da budem svedok. Problem je u tome što DSS svakodnevno svedoči o raspadanju Srbije”, izjavio je Koštunica, nazivajući istragu “montiranim procesom”, pri čemu se iz izjave moglo zaključiti i to da se neće – iako sebe naziva legalistom – odazvati sudskom pozivu.
U svakom slučaju, čini se da su u fokusu istrage i oni od kojih se davne 2003. odustalo usprkos već podignutoj optužnici: i Aco Tomić (koji je u akciji “Sablja” bio u pritvoru, a Koštunica mu je pisao pismo u kojem je naveo da se njih dvojica “i u šutnji razumiju”), Borislav Mikelić (nekadašnji šef vlade tzv. RSK), ali i Vojislav Šešelj, koji se iz tadašnje istrage izmakao preventivnim odlaskom u Haag.
Koštunicu ima tko da brani
Dok neki javnost ovih dana podsjećaju na vrijeme kad se iz DSS-ovih i njima bliskih redova optužnicu protiv Milorada Ulemeka Legije, protiv pripadnika njegovog JSO-a i kriminalnog zemunskog klana nazivalo optužnicom na “staklenim nogama”, kad se svim snagama pokušavalo opstruirati proces, ali i na vrijeme uoči atentata, na harangu tabloida protiv Đinđića i njegove vlade, na izjave poput one Tijanićeve “ako Đinđić preživi, Srbija neće”, ima i onih koji ustaju i protiv same naznake da bi Koštunica mogao biti pozvan kao građanin (ne osumnjičeni!) na razgovor u Tužiteljstvo.
Tako su se okupili Dobrica Ćosić, Matija Bećković i Kosta Čavoški, kao članovi Odbora za odbranu slobode misli i izražavanja (1984-1989) i potpisali zajedničku izjavu u kojoj navode da se “na ovaj način ne može narušiti ugled Vojislava Koštunice, već da država samu sebe izvrgava ruglu”. “Pozivamo odgovorne državne vlasti da prekinu ovu beskrupuloznu kampanju protiv Vojislava Koštunice i da kriminalce traže među pravim kriminalcima. Apelujemo na državne činioce da prekinu i onemoguće dalje samoponižavanje Srbije i moralno razaranje srpskog društva”, kažu oni, optužujući medije – “kvislinge i izdajice” – da vode “prljavu kampanju” protiv Koštunice i DSS-a.
Na taj se način cijela priča o političkoj pozadini atentata još jednom pokušava prebaciti na teren politike, umjesto prava. Vidjet ćemo hoće li ovaj put pravo – Tužiteljstvo – imati snage ispitati svaki sporni događaj i tvrdnju, kao što nadležni godinama obećavaju.