Ostvareni san oca Dositeja
Način na koji izgovara složene rečenice otkriva načitanu osobu koja odlično poznaje ono o čemu priča, a lagana zaigranost u glasu, kakvu imaju zanesenjaci kad je riječ o njihovoj pasiji, ukazuje na to da nedavni povrat četiriju vrijednih ikona u manastir Krku, nakon dvadesetogodišnjeg izgnanstva u jednom od muzeja Beogradske patrijaršije, za njega ima i emotivno značenje: bilo bi teško i zamisliti da 51-godišnji otac Dositej, pravim imenom Uroš Jović, inače rođeni Drnišanin, o ikonama priča bez emocija. U monumentalni je manastir na rijeci Krki, stoljećima duhovni centar pravoslavlja u Dalmaciji, kao monah došao 1998, kad je bio potpuno zapušten i dijelom devastiran te dok nije imao kome biti ni duhovnim utočištem, a kamoli centrom.
Uložio je otac Dositej od tada sav svoj trud da manastiru vrati sjaj i važnost. Muka se isplatila – danas je sve na tragu onoga kako je i bilo: crkva ponovno okuplja vjernike iz ovog kraja, a u ratu prekinuta bogoslovija, koja je 1615, kad je osnovana, bila prva organizirana škola u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, oživjela je opet 2001.
Najveća kulturna zbirka
Doznajemo da su ikone arhanđela Mihaila, Presvete Bogorodice s Hristom, Isusa Hrista i Jovana Krstitelja postavljene opet na ikonostas u manastirskoj crkvi posvećenoj Sv. Mihailu, gdje su i stajale prije nego što su pred ratnim ludilom 1991. prenesene u Beograd, djela čuvenih italokritskih majstora iz 16. stoljeća, koja su za manastir kupljena u Veneciji. Njihovim je povratom počelo vraćanje kulturnog blaga dalmatinskog kraja preneseno u Srbiju. Za koju godinu, kad se dovrši obnova muzejskog dijela manastira, iz Beograda će biti vraćeno oko dvije tisuće vrijednih eksponata. Iako se u javnosti mogao steći dojam da povrat riznice priječe neki politički problemi i nesuglasice, obnova manastirskog muzeja jedini je razlog čekanja.
– Riječ je o izuzetno vrijednoj i za pravoslavce u Hrvatskoj najvećoj i najznačajnijoj kulturnoj zbirci. Kroz nju će biti ispričana povijest pravoslavaca u ovom kraju još od utemeljenja samostana u 14. stoljeću, kad ga je, narodna predaja kaže, osnovala Jelena, sestra cara Dušana i udovica bribirskog plemića Mladena Šubića – objašnjava nam otac Dositej, pokazujući nam izložbeni i deponijski prostor nekadašnjeg i budećeg muzeja.
O kakvom je bogatstvu riječ, govori i to što u čitavoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi tek tri manastira imaju riznice vrednije od ove: Hilandar, Dečani i cetinjski manastir. U riznici su brojne ikone (djela kretskih, ruskih i srpskih ikonopisaca od 16. do 20. vijeka), crkveni tekstil (arhijerejske, svećeničke i đakonske odežde ukrašene srebrnim i zlatnim nitima), portreti (uglavnom igumana, manastirskih nadstojnika i dalmatinskih episkopa, među njima i arhimandrita Neofita Njeguša, rad Vlaha Bukovca), brojni liturgijski predmeti i bogata arhivska građa o manastiru i pravoslavlju u ovom kraju.
Ministarstvo obnavlja muzej
– Vrijedi istaknuti Mokropoljsko jevanđelje iz 14. stoljeća, pisano na jarećoj koži, jedan od prvih pisanih spomenika srpske kulture u Dalmaciji. Veliku kulturnu važnost ima i oktoih izdan u Cetinju, u tiskari plemića Božidara Vukovića. Iz bogate manastirske biblioteke izdvojio bih knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića, na kojima su autori ispisali posvete manastiru. I epitrahilj Svetog Save, koji je 1842. kupljen u manastiru Studenica, spada među najveće dragocjenosti naše riznice – nabrojao nam je otac Dositej eksponate koji će za koju godinu opet biti u svojoj postojbini.
Muzejski prostor obnavlja se gotovo u cijelosti novcem Ministarstva kulture Republike Hrvatske; do sada je, u četiri godine, uloženo oko pola milijuna kuna. Manjim je dijelom obnova financirana i novcem manastira. Muzejski bi prostor, nada se otac Dositej, trebao biti dovršen za dvije do tri godine. Radovi su tehnički zahtjevni, jer moraju zadovoljiti visoke muzejske standarde, a napreduju ovisno o priljevu novca.
– Dočekat ću i taj dan i neizmjerno mu se radujem. Riznica je iznimno važna za kulturnu baštinu cijeloga kraja. Uz to, manastir u posljednje vrijeme posjećuje sve više turista: neki ciljano, a neki pri obilasku Nacionalnog parka Krka. Kulturno blago iz naše riznice svakako će im biti zanimljivo – zaključuje otac Dositej.