Pokrajine
Priča kninske povratničke porodice Simić
Nigdje takvih drugova kao u zavičaju
Meni su neshvatljivi ljudi koji su zaboravili na svoj zavičaj i prepustili se životu u Srbiji gdje je sve drugačije, i mentalitet i narod… Kamo god da sam odlazio i prolazio, nigdje nisam mogao naći prijatelje kao ove koje sam ostavio u Kninu, kaže Želimir Simić
Petnaest godina nakon napuštanja zavičaja, odluka o povratku nije nimalo laka. Decenija i po mnogo je za ljudski život i normalno je da za to vrijeme čovjek ostavi trag u novoj sredini. Djeci je teško napustiti mjesto svog rođenja i otići u rodni kraj roditelja. Ali i 15 godina poslije bilježe se smjele povratničke priče, kao što je ona male i složne porodice Simić iz Orlića, koja se u kninski kraj vratila novembra prošle godine.
Tridesetjednogodišnji Želimir Simić s dvadesettrogodišnjom suprugom Milanom i dvogodišnjom kćerkom Minjom pokušava stvoriti novi dom u svom starom zavičaju. Želimirova supruga, rodom iz Topuskog, odlično je prihvatila novu sredinu.
Sve za ljubav
– Kako kažu, sve za ljubav! Mada priznajem, kada smo se upoznali nisam htjela ni čuti za povratak, jer ja sam bukvalno odrasla u Srbiji. Međutim, situacija je tamo bila sve neizvjesnija, sve se manje zarađivalo. Na kraju je jedino Želimir radio. Kada se Minja rodila, novembra 2008. godine, bili smo podstanari, bez novca u džepu i s gomilom dugova, pa sam rekla hajde da vidimo kako izgleda taj famozni Orlić. Jedini moj uslov bio je da prije konačnog povratka sama odlučim. Nisam se htjela vraćati na slijepo – sa zadovoljnim osmijehom na licu priča Milana Simić.
– Kada smo se vraćali, malo tko nas je u Srbiji razumio i podržavao. Danas kada navratimo do njih, u vremenu koje je sve teže za izbjegličku populaciju, kažu nam da smo jedini koji su u prošloj godini nešto pametno napravili za sebe – dodaje Milana.
Želimir jednostavno kaže da se vratio zato što mu nikada kninski kraj nije izišao iz srca.
– Na moju veliku radost, Milana je prihvatila život ovdje. Nikada nisam mogao ovaj kraj zaboraviti i nikada se nisam mogao pomiriti da neću ovdje živjeti. Uvijek sam težio za ovim ovdje i pričao o svom kraju. I kada sam u Srbiji radio za dnevnicu na polju, zamišljao sam svoj dom. Nikada se nisam pronašao u Srbiji niti sam tamo mogao zamisliti svoju perspektivu. Ništa mi ne nedostaje u odnosu na tamošnji život, možda jedino pljeskavice i pivo “Jelen”. Zadovoljan sam i osjećam se kao da nikada nisam odlazio odavde – kaže Želimir.
– Ovdje ima mnogo mladih porodica, mnogo djece, samo prošle godine u Orliću se rodilo devet beba. Iako je rođena u Srbiji, našoj Minji zavičaj će biti Orlić, gdje već sada ima svoje društvo – ističe Milana dok Minja na svom konjiću, kao rođena manekenka, pozira pred objektivom našeg fotoreportera.
Komplicirana procedura
– Nemamo nikoga da barem na sat vremena pričuva Minju. Kamo god da idemo, vučemo dijete sa sobom. Nervozna je i plače dok čekamo u redu za dokumente. Problem je još veći što nemamo ni auto. Sve moraš sam i sve se naučiš sam – priča mama Milana o organiziranju svakodnevnih obaveza s malom Minjom.
– Nismo se htjeli vratiti dok nismo obezbijedili uslove za normalan život, pošto imamo malo dijete. Živimo od onoga što smo donijeli iz Srbije, mada zaradim i ovdje. Tko želi raditi, može i zaraditi. Sve ide nekim svojim tokom. Znam dosta toga da radim i nije me sramota raditi kod komšije za dnevnicu. Ne biram posao – ističe Želimir.
Simići su odlučili da za početak žive u kući rođakinje, koja im je ustupila svoju imovinu na korištenje. Kuća Želimirovih roditelja je devastirana, a obnova je teško ostvariva s obzirom na neriješene imovinsko-pravne odnose.
– Pokušali smo to srediti, ali to mnogo košta, ne isplati se. Tetka živi u Sloveniji i nju raduje da netko živi u njenoj kući. Mjesec dana, od jutra do mraka, sređivali smo prilaz, dvorište i samu kuću kako bi bila osposobljena za kakav-takav život – priča Želimir Simić, koji se nakon četiri mjeseca života u Orliću nada da je uspio ostvariti uslove za povratnički zeleni karton.
– Administrativna procedura se zakomplicirala jer smo u tuđoj kući. Nadam se da ćemo uspjeti, bar za prvu ruku, ostvariti redovna mjesečna primanja. Sada nemamo baš ništa – ističu Simići.
– Što se povratka tiče, nisam se pokajao. Ubijeđen sam da će Hrvatska uskoro ući u EU, ako slijedimo evropske standarde biće nam bolje. Ovdje imamo rasvjetu, ne plaćamo stanarinu, na proljeće ćemo imati dvije bašte, nećemo kupovati hranu, uzgajat ćemo svinje. Milanini baka i djed pošalju nam s Korduna jaja, pekmeza, sve su to sitnice koje nama puno znače. Koliko ćemo tek uštedjeti na vodi! U Srbiji smo svaki dan kupovali pet litara vode, a ovdje nam je izvor nadohvat ruke – iznosi povratničku računicu Želimir Simić.
Knin nekada
– Nije važno gdje živim, nego kako živim. Nitko ne živi u Beogradu od Kalemegdana niti u Kninu od tvrđave. Meni su neshvatljivi ljudi koji su zaboravili na svoj zavičaj i prepustili se životu u Srbiji gdje je sve drugačije, i mentalitet i narod… Zašto bih plaćao stan u Zemunu kada imam kuću u Kninu? – pita se Želimir.
Simići imaju i kompjuter za koji kažu da im je prozor u svijet. S veselom i zabavnom Minjom nikada im nije dosadno, a često im navrate i Želimirovi prijatelji iz djetinjstva.
– Kakav sam društveni život očekivao, takav sam i zatekao – nekolicinu prijatelja iz školskih dana. Uvijek sam razmišljao da su jedini moji pravi i iskreni prijatelji ovdje. Kamo god da sam odlazio i prolazio, nigdje nisam mogao naći prijatelje kao ove koje sam ostavio u Kninu kao petnaestogodišnjak. No, rijetko razmišljam o Kninu nekada, jer mi je u tim trenucima teško i krivo što su stvari tako ispale. Kada sam odlazio iz Knina, imao sam dovoljno godina da mi se duboko u sjećanje i osjećanje urežu slike iz djetinjstva, ali istovremeno sam bio i nezreo, pa nisam razumio i povezao neke stvari koje sada, s ove distance, shvaćam. Ali svijet ne mogu promijeniti – priča Želimir.
Simići su optimisti i vjeruju u život u Dalmaciji jer, kako kažu, sretni su ako mogu da radom zarade za svoju malu porodicu. Želimir i Milana nadaju se nekom poslu u Kninu, a mala Minja vrtiću.
Paulina Arbutina
Razočaranje među nezaposlenima u Borovu
Primljeno samo 17 popisivača
Da je bilo sto radnih mesta, sto ljudi bi došlo u pet minuta, kaže Milenko Cekić, 49-godišnji nastavnik razredne nastave koji nije među sretnicima što su dobili posao
Više od stotinu nezaposlenih meštana Borova razočaralo se kada je svoje ime i prezime našlo ispod crte na listi kandidata za posao na predstojećem popisu stanovništva. Upitnike za popisivače i kontrolore u Borovu je krajem februara popunilo čak 119 nezaposlenih građana, ali će samo njih 17 dobiti posao: 15 kao popisivači, a dvoje kao kontrolori. Iako je bilo najavljeno da će za popis stanovništva u borovskoj opštini, koja broji oko 1.700 domaćinstava, biti potrebno 22 popisivača i troje kontrolora, te brojke su smanjene, a to se dogodilo i u drugim sredinama. Među kandidatima koji su prošli testiranje najviše je mladih, od onih koji su tek izašli iz srednje škole do onih koji su završili studije i čekaju posao. Prema rezultatima optičkog čitanja upitnika prikazanih u procentima, nema velikih odstupanja između kandidata na sedamnaestom i onog na dvadesetom mestu, čime je razočarenje onih koji su se našli odmah ispod crte još veće. Za razliku od većine, pojedini kandidati nisu ni gajili nadu da će u tako velikoj konkurenciji dobiti posao.
Zaposlenje i zarada, za koju se govori da će se kretati oko 3.500 kuna, izmakli su i Miri Mišljenović, koja je u evidenciji Zavoda za zapošljavanje već 17 meseci.
– Do posla je teško doći, jer svi poslodavci postavljaju starosne granice, ranije je to bilo 35, a sada već 27 godina – tvrdi Mira.
Nije primljen ni Milenko Cekić, 49-godišnji nastavnik razredne nastave, koji smatra da je čitava situacija oko nezaposlenosti zabrinjavajuća.
– Čak ni onoga što je nekad bilo, “motike i vinograda”, više nema, a kamoli posla u struci. Da je sto radnih mesta, sto ljudi bi došlo u pet minuta. Nisam imao nikakva očekivanja u ovako velikoj konkurenciji i prijavio sam se da ispunim neku formu i umirim savest – kaže naš sagovornik. D. Bošnjak
Izbor sudaca porotnika Županijskog suda u Karlovcu
Porote bez pripadnika manjina
Nije se vodilo računa o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina, ni o podjednakoj zastupljenosti prema spolu, upozorava gradski vijećnik SDP-a Miroslav Delić
SDP-ov vijećnik u Gradskom vijeću Karlovca Miroslav Delić upozorio je na nezakonitost prilikom imenovanja kandidata za suce porotnike Županijskog suda u Karlovcu.
– Povrijeđeno je niz zakonskih odredbi. Na primjer, nije se vodilo računa o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina, ni o podjednakoj zastupljenosti prema spolu, niti o tome da što veći broj imenovanih sudaca porotnika bude sa užeg područja grada Karlovca. Vijećnici vladajuće koalicije u Karlovcu prihvatili su prijedlog Komisije za izbor i imenovanja o 22 kandidata za suce porotnike Županijskog suda, iako o njima nije rečeno ništa drugo osim njihovog imena i prezimena te adrese. Vijećnici opozicije bili su protiv toga, tražeći da se prijedlog bolje pripremi i da se ta točka skine sa dnevnog reda, ali taj prijedlog nije prošao – kaže Delić.
Ne zna se stručna sprema kandidata, njihova biografija, da li su kažnjavani i da li se protiv njih vodi neka istraga, jesu li osuđivani, što rade i slično. Čini se da je u ovom slučaju riječ o čistoj političkoj odluci, jer ni svi članovi Komisije za izbor i imenovanja nisu bili saglasni sa ovakvim načinom kandidiranja.
U Karlovcu vlada mišljenje da je Općinski sud nepristran i objektivan, a da je Županijski sud pod snažnim utjecajem HDZ-a. Često puta odluke Općinskog suda padaju na Županijskom sudu, posebno ako se netko spori sa državnom institucijom ili poduzećem. To produžuje postupke unedogled, što direktno šteti pregovaračkom poglavlju 23. M. C.
Proslave Osmog marta u Zagrebu i Karlovcu
Prvih sto godina borbe za ženska prava
Zagrebački pododbor SKD “Prosvjete” obilježio je Međunarodni dan žena recitacijama i nastupom folklorne sekcije. Nataša Vrga i Jovana Rašeta, učenice Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”, izvele su recital sastavljen od nekoliko pjesama poznatih srpskih pjesnika posvećenih ženama. Folklorna sekcija, pod vodstvom Nade Komljenović i Mladena Petrića, predstavila je dvije nove koreografije, “Moravac” i plesove iz istočne Srbije u šumadijskim nošnjama. Učesnice programa dobile su poklone koje im je uručio član sekcije Radovan Jovčić.
“Sto godina borbe za ženska prava” bio je naziv tribine što ju je povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, organizirao karlovački Odbor za ljudska prava. Tribini su prisustvovali učenici iz đačkog doma “Nada Dimić” i karlovački dogradonačelnik Dubravko Delić.
– Mnogo žena radi u gradskoj upravi, mnoge su pročelnice, direktorice ili zamjenice direktora u gradskim poduzećima, imamo i dogradonačelnicu, ali smo još daleko od onoga što bi trebalo biti – kazao je Delić.
Na tribini su sudjelovale Shura Dumanić iz opatijskog udruženja “Vještine” i Mira Pavlaković iz Ozlja, novinarka i fotografkinja.
Tradicionalno druženje povodom Dana žena držano je i u karlovačkom pododboru “Prosvjete”. N. J. i M. C.
Investicija vredna 11 miliona eura
Uskoro bioplinska elektrana u Dalju
Planirano je da električna energija koja se bude proizvodila u ovom pogonu ide za prodaju u javnu mrežu, dok će se toplinskom energijom zagrejavati plastenici
Za godinu dana Dalj će dobiti bioplinsko postrojenje, što posebno raduje nezaposlene meštane.
– Na nedavno održanom osječkom prolećnom sajmu potpisali smo sporazum o saradnji sa predstavnicima slovenačke firme “Keter organika”, koja bi do kraja ove godine trebala krenuti u izgradnju, a računamo da bi 2012. bioplinsko postrojenje moglo početi s radom – potvrdio nam je načelnik Opštine Erdut Jugoslav Vesić. Dodao je da će postrojenje snage dva megavata biti izgrađeno na zemljištu koje će u tu svrhu ustupiti opština. Radi se o lokaciji na kojoj se trenutno nalazi deponija građevinskog otpada, koja se već uređuje i koja je prostornim planom predviđena kao građevinsko područje, tako da nikakvih prepreka nema. Iako je za proizvodnju bioplina na području erdutske opštine u proteklom periodu bilo zainteresovano nekoliko firmi, ovo je jedan od najkonkretnijih investitora.
– Imali su najozbiljniju ponudu, tehnologiju i novac koje su spremni da ulože – pojašnjava Vesić ističući da je reč o investiciji vrednoj 11 miliona eura.
Prema njegovim rečima, sam bioplinski pogon, u kojem će biti zaposleno četvero do petero ljudi, biće sagrađen na površini od dva hektara, dok se u drugoj fazi na još četiri hektara planira izgradnja plastenika i staklenika, u kojima će posao naći još 50-ak meštana.
Budući da su sirovine za proizvodnju bioplina silažni kukuruz i stajsko đubrivo, u čitav posao biće uključeni farmeri iz Dalja i okolnih mesta, koji mogu računati na siguran otkup tih sirovina. Sa daljskom zadrugom Agro-Dunav dogovorena je proizvodnja silažnog kukuruza na oko 400 hektara. Planirano je da električna energija koja se bude proizvodila u ovom pogonu ide za prodaju u javnu mrežu, dok će se toplinskom energijom zagrejavati plastenici za proizvodnju povrća i cveća.
Slovenačka firma “Keter organika” izgradila je u svojoj zemlji 17 bioplinskih postrojenja, a buduće u Dalju biće deveto po redu u Hrvatskoj. D. Bošnjak
Slava VSNM-a Sisačko-moslavačke županije
Presudno izjašnjavanje
Od broja onih koji će se izjasniti kao Srbi zavisit će kvaliteta institucija koje će im biti na raspolaganju, od domova zdravlja do škola, rekao je predsjednik VSNM-a Nikola Arbutina
Vijeće srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije obilježilo je 12. marta svoj dan i krsnu slavu, Sv. Teodora Komogovinskog.
– U vremenu pred nama, punom iskušenja, potrebni su sloga i zajedništvo – rekao je nakon osveštanja slavskog kolača predsjednik Vijeća Nikola Arbutina.
– Od popisa i broja onih koji će se izjasniti kao Srbi zavisit će kvaliteta institucija koje će im biti na raspolaganju, od domova zdravlja do škola, kao i pokretanje privrednih projekata u županiji. A o razvijenosti privrede i dostupnim institucijama zavisi kvaliteta života na ovom području – dodao je Arbutina.
Vicepremijer Slobodan Uzelac kao najznačajniji posao za srpsku zajednicu u Hrvatskoj označio je popis stanovništva koji će se održati u aprilu i pozvao da se učini sve da se što više ljudi izjasne kao Srbi.
– Za razliku od 2001, kada je tadašnji direktor Državnog zavoda za statistiku na televiziji rekao da se oni koji ne žele ne moraju izjasniti što su po nacionalnosti, a stotinjak hiljada Srba odahnulo jer su se plašili izjašnjavanja, sada stvaramo atmosferu da se ljudi izjasne – rekao je Uzelac i najavio promotivnu kampanju pod sloganom “Izjasni se – važno je”.
Izaslanik županice Marine Lovrić Merzel, njen zamjenik Milan Oblaković, naglasio je podršku koju županija daje Vijeću i njegovom radu. N. J.
Generalni konzul Srbije Zoran Milivojević posjetio Karlovac
Ne miješamo se u odnose unutar zajednice
Konzul je kazao da su srpsko-srpski odnosi u Hrvatskoj unutrašnja stvar Hrvatske u koju se on ne može direktno miješati
Generalni konzul Republike Srbije u Rijeci Zoran Milivojević prošlog je tjedna posjetio Karlovac. Bio je to njegov prvi službeni posjet Karlovcu i županiji, a primili su ga župan Ivan Vučić, njegov zamjenik Milenko Rebić i gradonačelnik Damir Jelić.
– Generalno govoreći, zadovoljan sam posjetom Karlovcu. Istaknuo sam četiri stvari. To su položaj srpske zajednice, povratak izbjeglica i imovine te popis stanovništva. Povratak imovine i izbjeglica još su otvorena pitanja. U Srbiji je još gotovo sto hiljada ljudi koji čekaju na rješenje tog problema. Svjesni smo ekonomske situacije i problema, koji nisu zahvatili samo Hrvatsku, ali želimo da se u budućnosti ta pitanja riješe ili svedu na minimum. Što se tiče popisa stanovništva, zatražio sam da županijsko vodstvo uputi jasnu poruku srpskoj zajednici da se ljudi slobodno i bez straha mogu izjasniti na popisu – kazao je za “Novosti” generalni konzul Zoran Milivojević.
Milenko Rebić, zamjenik karlovačkog župana iz redova srpske zajednice, naveo je pozitivne primjere dobre saradnje vlasti grada, županije i srpske zajednice, ali je apostrofirao i probleme. Među najvećima je zapošljavanje Srba shodno njihovom učešću u ukupnom broju stanovnika.
Gradonačelnik Jelić naveo je niz primjera dobre saradnje sa srpskom zajednicom, istakavši organiziranje svetosavskih akademija. Jelić je spomenuo i razmirice među karlovačkim Srbima, dok je konzul kazao da su srpsko-srpski odnosi u Hrvatskoj unutrašnja stvar Hrvatske u koju se on ne može direktno miješati. M. C.
Izborna skupština antifašista Karlovačke županije
Nećemo dozvoliti da nas progone
Mirko Miladinović, predsjednik karlovačkih antifašista, prošlog je tjedna izabran i za vršioca dužnosti udruženja antifašista Karlovačke županije. Izbornoj skupštini prisustvovao je prvi put Stjepan Mejašić, sin karlovačkog narodnog heroja Mate Mejašića, koji je do devedesetih u Karlovcu imao svoju ulicu, a prije rata je bio istaknuti radnički tribun i sindikalni vođa. Stjepan Mejašić je govorio o svom ocu, istakavši da austrijski investitori koji su kupili tvornicu “Impregnacija” nisu dopustili da dežurni domoljubi skinu tamošnju spomen-ploču za njegovog oca.
Pored usvajanja svih izvještaja o prošlom i planova za budući rad, i ovaj je put najviše bilo riječi o aktuelnim političkim događajima – istragama protiv antifašista. Kako je rekao Mirko Mećava, usprkos nedavno usvojenom Zakonu o otkrivanju i obilježavanju grobnica po završetku Drugog svjetskog rata, antifašisti to neće dozvoliti. Dok za obnovu više od tri hiljade srušenih antifašističkih spomenika, koji su uglavnom bili pod zaštitom države, nema novca, ima ga za obilježavanje grobnica fašista, premda ova država svoj Ustav temelji na antifašizmu.
– Naše je društvo bolesno. Postoji dijagnoza, postoji i lijek, ali nema tko dati terapiju. Ova je vlast nesposobna i treba je pod hitno mijenjati – dodao je Josip Boljkovac. M. C.
Godišnja skupština belomanastirske “Prosvjete”
Novca malo, manifestacija napretek
U subotu, 12. marta održana je redovna godišnja skupština belomanastirskog pododbora SKD “Prosvjete”, koji ima 16 članova. Prema izvještaju o radu, koji je podnio predsjednik pododbora Dejan Jeličić, u prošloj, 2010. godini pododbor je imao tačno 50 aktivnosti: od svetosavske akademije 26. januara do svečane sjednice Koordinacije “Prosvjete” za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem, koja je održana 28. decembra. Neke aktivnosti provedene su kroz rad i nastupe belomanastirskog SKUD-a “Jovan Lazić”.
Pododbor nije dobio onoliko novca koliko mu je bilo odobreno, a vjerovatno ni u 2011. neće dobiti onoliko koliko bi mu bilo potrebno za planirane aktivnosti. Pod tačkom razno razvila se živa rasprava o tome zašto SKUD “Jovan Lazić” nije prihvatio da bude kolektivni član pododbora, treba li da prihvati takav status te da li time nešto gubi ili dobiva. Nikakav zaključak nije donesen pa ostaje da to pitanje riješe uprave pododbora i SKUD-a.
Poslije završetka skupštine, većina članova (njih desetak) prihvatila je ideju da se kolektivno posjeti velika likovna izložba “Baranjske bisernice”, koja je ovog mjeseca otvorena u Belom Manastiru, i da se time na simboličan način podrže kulturna zbivanja u Baranji. J. Nedić
Pokladni karneval u Baranji
Kakva država, takav orkestar
Na pokladni utorak, a ujedno i Dan žena, na glavnom belomanastirskom trgu održan je tradicionalni, osmi po redu, Pokladni karneval u organizaciji Grada Belog Manastira, Turističke zajednice Baranje te Centra za kulturu. U pokladnoj povorci, koja je krenula od OŠ “Dr. Franjo Tuđman”, učestvovalo je čak 1.100 maskiranih učesnika predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Vrtićarcima i učenicima priključile su se i neke belomanastirske udruge, kao sudionici maskirane povorke ili kao “pomoćno osoblje” u dijeljenju krofni i čaja. U pokladnoj povorci, sa svojim raštimanim orkestrom, učestvovala je i Dječja kreativna radionica “Oazica” i to pod velikim i zapaženim transparentom: “Kakva država, takav orkestar”.
Uz prigodan zabavni program, koji je i ove godine vodio klaun Bubi (alias Marjan Ivanović), zanimljive i maštovite grupne i pojedinačne maske, karneval je brzo došao do svog vrhunca: čitanja fašničke optužbe, donošenja presude i – spaljivanja fašnika. J. Nedić
Slikarska manifestacija u Belom Manastiru
Najveća likovna izložba u Baranji
Od 4. do 31. marta, u predvorju belomanastirske kino-dvorane otvorena je nesvakidašnja likovna izložba “Baranjske bisernice”, na kojoj učestvuju 22 likovne umjetnice iz četiri države s ukupno 41 izloškom, a osnovni uslov za učešće bio je da su rođenjem, životom ili radom vezane za Baranju. Ta je izložba jedna od aktivnosti projekta “Važno je imati podršku” koji u partnerstvu provode Udruženje “Baranja” iz Bilja i Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira, a financira ga Europska unija. Izložba je organizovana u saradnji s belomanastirskim Centrom za kulturu.
Izložbu su otvorili Edo Jurić, ravnatelj Centra za kulturu, Vesna Nedić, predsjednica “Oaze” i Jasna Petrović, voditeljica projekta iz Udruženja “Baranja”. Ravnatelj Jurić, koji je uz mnogo truda postavio izložbu, kazao je da je to najveća likovna izložba u novijoj povijesti Baranje. Predsjednica “Oaze” ukratko je predstavila izložbu, a potom je “prozvala” sve prisutne likovne umjetnice (njih 12) da izađu pred publiku i da prime simboličan dar. U ime svih umjetnica publici se emotivnim govorom obratila gošća i učesnica iz Beograda Mirjana Vojnović, magistar umjetnosti iz oblasti unutrašnje arhitekture, profesorica Visoke škole likovnih i primenjenih umetnosti strukovnih studija u Beogradu. J. Nedić
Stogodnjak (50)
18. 3. – 25. 3. 1911: izbornici za Narodno-crkveni sabor u crkvenoj općini Crkveni Bok iskazali su nepovjerenje Mihajlu Medakoviću, parohu i poslaniku na srpskom Narodno-crkvenom saboru u Jasenovcu: “Vi ste izabrani 26. aprila (9. maja) 1910. u kostajničko-petrinjskom srezu za poslanika na srpskom Narodno-crkvenom saboru u Karlovcima. A izabrani ste kao kandidat Srpske narodne samostalne stranke, iz koje ste skoro istupili, pa sad napadate i nju i njezine ugledne članove. Time ste Vi iznevjerili Srpsku narodnu samostalnu stranku i izbornike, koji su Vas birali. Radi toga Vas pozivamo, da se zahvalite na poslanstvu srpskog Narodno-crkvenog sabora, pošto nemamo više u Vas nikakva povjerenja…”
* Srpsko prosvjetno društvo u Zagrebu sve je aktivnije u opismenjavanju širom Hrvatske. Najbolji se pokazao svećenik Rafajlo Perić iz Brinja koji je u kratkom vremenu opismenio 50 osoba. Isti Perić pokrenuo je i brojna predavanja s različitim popularnim temama na kojima je
sudjelovalo više od 200 ljudi.
* Iz Metlike u Sloveniji stiže vijest da je tamo umro “jedan skromni Srbin, koji je odcijepljen od svoga rođenoga naroda živio u narodu slovenačkom, uživajući toliko ljubavi i poštovanja među slovenačkom braćom”. Riječ je o Urošu Stefanoviću, siromašnom postolaru. “Bio je Srbin, pa i ako je već dugo godina osamljen među nama, nije nikada zatajivao svoje narodnosti; uvijek se ponosio što je član hrabroga naroda srpskoga. Radi svoje iskrenosti i čvrstog karaktera bio je u cijelom mjestu općenito omiljen, što je tako sjajno potvrdio i njegov pogreb”, piše slovensko “Jutro”.
* I za kraj jedna vijest koja je, kako kažu, sablaznila cijeli Zagreb. U gradu su se, naime, pojavile gospođe i gospođice u – hlačama! Tako su 20. ožujka prije podne “na Zrinjevcu primijećene četiri dame u čakširama. Zgrnulo se oko njih mnogo svijeta, bilo je i dosta smijeha, poklika, pa i neslanih šala, tako da se jedna morala skloniti u obližnju kuću, dok su ostale tri pobjegle. Izgreda, kao što se događa u nekim gradovima, nije bilo, ali je i ovo suviše…” Neke novine to komentiraju ovim riječima: “Ne mora čovjek biti prijatelj ove ekscentrične mode, pa da prizna, da je nepristojno uznemiravati nekoga na ulici zbog toalete.”
Đorđe Ličina