Pokrajine

Deseteročlana porodica Žmirić vratila se iz Sjedinjenih Američkih Država u selo Miranje

Američki san u Ravnim kotarima

Sjedimo u svojoj kući i nikome ništa ne dugujemo, imamo zemlju, a ni more nam nije daleko, kaže tridesetogodišnji Duško Žmirić, koji sa suprugom, Amerikankom Samantom, uživa u smijehu šestero mališana

Putujete li kroz Ravne kotare, rijetko ćete naići na čovjeka, psa i toplo ognjište: malobrojni povratnici starije životne dobi povukli su se u svoja četiri zida. U takvu depresivnu sredinu lanjskog se maja vratila brojna, deseteročlana porodica tridesetogodišnjeg Duška Žmirića. U rodni su Duškov kraj došli čak iz Sjedinjenih Američkih Država, iz Feniksa u Arizoni, gdje ni nakon 12 godina života nisu uspjeli naći sretan dom.

Duško i dvadesettrogodišnja mu supruga Samanta, Amerikanka, sada u svom dvorištu u Miranjima imaju bučni i veseli dječji vrtić, u kojem radost širi šestero njihovih mališana, jedno drugom do ramena: Kasandra, Kristina, Dijana, Duško, Aleksandar i tromjesečna Maja, jedina među njima rođena u Hrvatskoj. Često im se pridruže baka Davorka i djed Vukadin.

Izlet dug deceniju i po

Za Miranje, selo sa svega nekoliko staraca u sedmoj i osmoj deceniji života, smijeh malih Žmirića znači novu nadu, vjeru da se život ipak nastavlja.

– Došli smo kući brojniji nego što smo bili kad smo bježali pred “Olujom”. Iz Miranja nas je otišlo petero, a vratilo nas se desetero, premda su mi dvojica braće ostala u Americi – s optimizmom nam priča Duško, koji je tri godine nakon “Oluje” s porodicom bio na Kosovu, odakle su glavom bez obzira krenuli dalje, prema, mislili su tada, obećanoj zemlji Americi. Da Amerika nije samo sjaj Holivuda, nego svakodnevna neimaština i bijeda za mnoge, uvjerili su se ubrzo na vlastitoj koži.

– Sve je to bio jedan loš izlet, dug deceniju i po, tokom kojeg smo stalno sanjali našu kuću u Miranjama. U Ameriku smo otišli s jednim koferom, u potragu za boljim životom. Kao slijepci išli smo za američkim snom, da bismo na kraju shvatili da smo ga ostavili ovdje, u Hrvatskoj: tu u selu nismo podstanari, sjedimo u svojoj kući i nikome ništa ne dugujemo, imamo zemlju, a ni more nam nije daleko, pa na plažu možemo otići tri puta dnevno, o čemu prosječni Amerikanac može samo sanjati – ističe zadovoljni Duško.

– Odavde više nema seobe, što je bilo, bilo je. Nismo srljali natrag, dugo smo se pripremali za povratak i znali smo točno gdje se i u što vraćamo – kaže naš domaćin, koji s mnogobrojnom obitelji živi u skučenoj i staroj kući.

Teško do zemljišta

Prvih nekoliko mjeseci Žmirićima nije bilo nimalo lako. Dočekali su ih pustoš i šikara oko kuće bez struje i vode: najteže im je bilo prati odjeću na ruke, pa su jedva dočekali vodu i vešmašinu. Zajedničkim su snagama strpljivo prebrodili prve povratničke prepreke i nekoliko mjeseci nakon dolaska sredili život.

– Zaposlio sam se u jednoj tvrtki, trenutačno obrezujemo vinograde, a kod kuće radim na njivi i pripremam je za proljetne radove. Započeli smo obnavljati poljoprivredno imanje, a imamo 14 ovaca i četiri koze. To je sada naše malo bogatstvo, s kojim idemo dalje: do kraja godine planiramo proširiti stado ovaca – kaže Duško. U planovima ga ometaju jedino neriješeni vlasnički odnosi nad poljoprivrednim zemljištem, kao i uzurpacija djedovine od strane lokalnih moćnika.

– Boli me to što pred zakonom nismo svi jednaki, što je Šibeniku na natječaju za zakup zemljišta bitna nacionalnost, a ne to koliko je tko vrijedan i što planira na zemlji raditi: plodno zemljište u zakup dobivaju ljudi sa strane, koji ovdje ne žive. Oni imaju prednost, a ne ja koji sam ovdje rođen i koji ću ovdje ostati. Žalosno je i to što nam nitko ne pomaže oko kompliciranih odnosa nad našim zemljištem. Ja se zbog toga moram sudski ganjati s rođacima po bijelom svijetu. Umjesto poljoprivredom, bavim se papirologijom – ogorčen je Duško.

Djeca se raduju snijegu

Žmirići tokom ove godine očekuju i završetak obnove doma.

– Ostvarili smo pravo na obnovu kuće. Kada se uselimo, bit će sve drugačije: imat ćemo kupaonicu i toalet. To nam najviše nedostaje, sada grijemo vodu i kupamo se u kanti. Na trenutke stvarno zna biti teško. Potkraj novembra, pred najveću zimu, rodila se naša Maja. To nam je donijelo radost i dalo dodatnu snagu – kaže Samanta, pred kojom je i zadatak učenja hrvatskog jezika, kao i pred djecom koja još razgovaraju na engleskom.

– Samanta kao da se rodila ovdje, brzo se prilagodila novim uvjetima života. Posebno joj odgovaraju čist zrak i priroda naših Ravnih kotara. Zavoljela je i naš svijet, nije joj stran rad u polju, a ni za hranu nije izbirljiva: priprema naša jela – priznaje njen suprug.

– Djeca i Samanta još se privikavaju na nove kulturološke izazove, kolinje im je bilo nepojmljivo, čudili su se što po običaju koljemo životinje – kaže.

Kasandra, najstarija kći Žmirićevih, pohađa drugi razred osnovne škole u Šibeniku. Važno kaže kako iz hrvatskog ima “carsku trojku” i dodaje da se najviše obradovala snijegu:

– Bio je to za mene nov doživljaj. Fotografirali smo se sa snješkom, pa slike internetom poslali u Ameriku.

Paulina Arbutina

Ukradeno spomen-obeležje Erdutskom sporazumu

Ploči mira ne daju mira

Spomen-obeležje devastirano je po četvrti put, a predstavnici erdutske opštine najavili su da će, nakon što policija završi istragu, postaviti i petu spomen-ploču

Zamenik osječko-baranjskog župana Jovan Jelić nije iznenađen ponovnim devastiranjem spomen-obeležja Erdutskom sporazumu, koje se krajem februara dogodilo po četvrti put, kada je ukradena mramorna spomen-ploča ispisana na latinici i ćirilici.

– To je bilo očekivano. S obzirom na dosadašnje reakcije države, koje su bile izuzetno blage i neadekvatne jer akteri ranijih skidanja ploča nisu snosili nikakve posledice, bilo je za očekivati da se to može ponovo desiti – prokomentarisao je Jelić. Dožupan iz redova srpske nacionalne manjine, koji je u dva mandata bio i načelnik erdutske opštine, smatra da će se to dešavati sve dok se ne bude shvatila suština Erdutskog sporazuma.

– Taj sporazum znači uspostavu mira, a sve ovo, nažalost, rade oni kojima mir ne znači ništa i oni koji su protivnici i neprijatelji mira. Iskreno se nadam da će te retrogradne snage otići tamo gde im je mesto, u prošlost, i da će ta ploča jednom doživeti svoj mir – kaže Jelić.

Predstavnici erdutske opštine najavili su da će, nakon što policija završi istragu, u dvorištu dvorca Adamović-Čeh u kojem je Erdutski sporazum potpisan, postaviti i petu spomen-ploču.

Od dosadašnje četiri, dve je uništio penzionisani hrvatski oficir Nikola Jaman iz Osijeka, dok je u dva slučaja počinilac još nepoznat. Poslednju ploču postavljenu pre samo četiri meseca, na 15. godišnjicu potpisivanja Erdutskog sporazuma, otkrio je ministar Petar Čobanković, u prisustvu Ivice Vrkića, prelaznog upravnika iz vremena mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, i Vojislava Stanimirovića, predsednika SDSS-a i tadašnjeg člana Nacionalnog odbora za uspostavu poverenja u reintegrisanom području. D. Bošnjak

66. godišnjica baranjskog sudara s okupatorom

Venci za heroje Bolmanske bitke

Medaljom SUBNOR-a Opštine Apatin nagrađen je Vladimir Stajević iz Bolmana, jedini preživeli borac iz Baranje

Obeležavajući 66 godina od Bolmanske bitke, Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Osječko-baranjske županije i ove je godine 19. marta položila vence i cveće na spomen-kosturnicu borcima palim u toj bici.

Bolmanska bitka, uz čuvenu Batinsku bitku, druga je po veličini u Baranji. Završetkom Bolmanske bitke, u kojoj su učestvovali borci Narodnooslobodilačke vojske, partizanskih odreda iz Vojvodine i borci Crvene armije koji su bili u rezervnom sastavu, konačno je pao bolmanski mostobran, što je doprinelo ukupnom slomu fašizma.

Nakon minute šutnje kojom je odana počast palim i umrlim borcima, govorio je Svetomir Atanacković, predsednik Saveza udruženja boraca NOR-a Vojvodine. Položeni su venci na centralnu spomen-kosturnicu u Bolmanu, na spomenik koji se nalazi između Baranjskog Petrovog Sela i Beremenda, te na spomenik u samom središtu Bolmana. Kao i prošle godine, domaćin proslave bila je Opština Jagodnjak, a organizaciju proslave financijski je pomogao Grad Beli Manastir i prvi put Opština Petlovac, većinski naseljena meštanima hrvatske nacionalnosti.

Zbog posebnih zasluga u Bolmanskoj bici, ove je godine medaljom SUBNOR-a Opštine Apatin nagrađen Vladimir Stajević iz Bolmana, jedini preživeli borac iz Baranje, a zbog nesebičnog doprinosa u očuvanju tradicije Narodnooslobodilačkog rata priznanje je dobio pukovnik Jovan Nišević iz Osijeka.

Obeležavanje 66 godina od Bolmanske bitke i evociranje sećanja na slavne dane iz Drugog svetskog rata završeno je zajedničkim ručkom svih učesnika proslave. Z. Popović

Projekt SNV-a za rješavanje problema vezanih uz statusna prava i stambeno zbrinjavanje

Besplatna pravna pomoć u gradovima

U sklopu projekta “Pravna mreža SNV-a” pružat će se besplatna pravna pomoć korisnicima s područja Zagreba, Rijeke, Pule, Karlovca i Varaždina

Srpsko narodno vijeće, uz financijsku potporu UNHCR-ovog ureda u Hrvatskoj u iznosu od 559.000 kuna, pokreće projekt “Pravna mreža SNV-a” u okviru kojeg će se pružati besplatna pravna pomoć za rješavanje prioritetnih problema vezanih uz statusna prava i pitanja stambenog zbrinjavanja korisnicima s područja Zagreba, Rijeke, Pule, Karlovca i Varaždina.

U provedbi projektnih aktivnosti pružanja besplatne pravne pomoći sudjeluju županijska i gradska vijeća srpske nacionalne manjine iz sredina u kojima će taj projekt djelovati. Županijska i gradska vijeća srpske nacionalne manjine osigurat će prostorije za odvijanje projektnih aktivnosti, gdje će stručnjaci s relevantnim znanjem i iskustvom biti na raspolaganju korisnicima suočenima s problemima iz prioritetnih područja. Pravni stručnjaci SNV-a će koordinirati i nadzirati provedbu pružanja pravnih savjeta što će osigurati uobičajeni standard kvalitete pruženih usluga.

Informacije s točnim adresama ureda i načinima njihovog funkcioniranja bit će uskoro definirane, o čemu će biti obaviješteni svi potencijalni korisnici u sredinama u kojima će se projekt provoditi. P. A.

Prijedlog VSNM-a Karlovačke županije

Županijsku nagradu Petroviću

Od 1. aprila i u Vijeću srpske nacionalne manjine Karlovačke županije djelovat će besplatno pravno savjetovalište. U organizaciji SNV-a dolazit će pravnici iz Zagreba, a besplatna pravna pomoć poslužit će za rješavanje prioritetnih problema vezanih uz statusna prava i pitanja stambenog zbrinjavanja. Županijsko vijeće također će se angažirati oko predstojećeg popisa stanovništva.

Županijskom VSNM-u sve se češće obraćaju razne organizacije i institucije te pojedinci radi financijske pomoći. Vijeće će ove godine od županije dobiti 166.000 kuna, a prema financijskom planu trebat će najmanje 188.000. U odnosu na prvi saziv Vijeća, ovogodišnja su sredstva za skoro 100.000 kuna manja.

Za nagradu za životno djelo povodom Dana Karlovačke županije, Vijeće je predložilo karlovačkog akademskog slikara Đorđa Petrovića. M. C.

Baranjke na seminaru u banatskoj Kovačici

Regionalno osnaživanje Romkinja

Četiri Baranjke: Hana Abebe, Nadica Balog, Ana Jeličić i Jelena Opačić-Matijević bile su nedavno na seminaru u banatskoj Kovačici, organizovanom u okviru projekta “Osnaživanje žena Romkinja”. Taj projekt provodi Udruga žena Romkinja (UŽR) “Romsko srce” iz Jagodnjaka s partnerima, romskim udruženjima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

Na seminaru je bilo govora o istraživanju koje ima dva cilja i koje će biti provedeno u svim državama provoditeljicama projekta. Prvo, istraživaće se razlozi odustajanja romske djece i mladih od obrazovanja, i drugo, istraživaće se politička participacija Roma u raznim odborima, vijećima i komisijama te mehanizmi odabira članova romske nacionalnosti. Tokom marta 2011. godine biće formirani upitnici i definisana metodologija istraživanja, dok će se u aprilu, maju i junu provoditi istraživanja i analiza upitnika. Avgust je rezervisan za pripremu i održavanje konferencije u Sarajevu, kad će rezultati i preporuke biti javno prezentovani.

Istraživanje na području Osječko-baranjske županije zajednički će provoditi “Romsko srce” i Mirovna grupa Oaza.

J. Nedić


Unatoč izborima za srpske manjinske samouprave u Mađarskoj

Ključne odluke donose se mimo manjina

Prostor za zaštitu prava i interesa manjina veoma je skučen. To dokazuje i smanjenje broja članova samouprava i pored obavljenih konsultacija sa manjinama, kaže Milenko Radić

U Mađarskoj su nedavno održani izbori za srpske manjinske samouprave. Njihov tok i sadašnju situaciju komentira Milenko Radić, urednik programa na srpskom jeziku na Mađarskom radiju u Pečuju.

– Ovi izbori mogu se s jedne strane oceniti uspešnim, jer je u prethodnom mandatu broj lokalnih srpskih manjinskih samouprava bio 40, a od oktobra 2010. funkcioniše 48 srpskih samouprava. To ne znači automatski povećanje ukupnog broja članova samouprava, jer se broj članova manjinske samouprave na lokalnom nivou smanjio s pet na četiri. Smanjio se i broj članova Skupštine Samouprave Srba u Mađarskoj sa 25 na 21 – kaže Radić.

Ostali samo spomenici

– Nevesela je istina da su nove lokalne srpske samouprave u Baranji formirane u sredinama u kojima ne živi veći broj Srba. Štaviše, ima i takvih naselja, kao što je Sent Andreja, u kojima je nekada bilo a danas uopšte nema Srba, samo su kulturni spomenici ostali za njima – dodaje Radić.

Među šest asocijacija, najuspješniji su bili Udruženje za očuvanje manjinske kulture – Lovra i Srpski forum, s tim da je Udruženje dominiralo prvenstveno u provinciji (58 mandata), dok je Srpski forum osvojio 55 mandata uz prevlast u samoj Budimpešti.

Udruženja iz Lovre, Pečuja i Segedina okupila su se pod imenom Segedinska srpska zajednica. Ova “alijansa” nakon januarskih izbora u državnoj skupštini ima 15, a Srpski forum pet mandata. Tom prilikom za predsjednika je ponovno izabran Ljubomir Aleksov, za njegove pomoćnike Milica Pavlov iz Pečuja i Borivoj Rus iz Deske, a formirani su i ostali organi Samouprave. Radić ističe da se u zajednici ne razmišlja, barem kada je riječ o borbi za vlast, na isti način.

– Manjinska vlast zavisi od državne i njenih organa, u kojima niti jedna manjinska zajednica u Mađarskoj nema svog predstavnika. Ključne odluke se donose iznad glava manjinaca, pa je tako liderima zemaljskih manjinskih samouprava prostor za zaštitu prava i interesa manjina veoma skučen. To dokazuje i primer smanjenja broja članova samouprava i pored obavljenih konsultacija sa manjinama. To je samo početak – kaže Radić.

Orban u ofanzivi

Vlada Viktora Orbana već je najavila namjeru modifikacije ili čak izrade novog prijedloga manjinskog zakona kako bi profiltrirala manjinski samoupravni sistem na lokalnom nivou i dobila jasnu sliku o realnom broju pripadnika nacionalnih manjina i etničkih zajednica u Mađarskoj, te kako bi stala na kraj tzv. etnobiznisu.

Najavljeno je da će podaci iz ovogodišnjeg popisa stanovništva biti relevantni za određivanje visine novčanih sredstava u financiranju manjinskog samoupravnog sistema. Ovakve mjere potiču manjince da animiraju građane da se na oktobarskom popisu izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti, što inače nije obavezno. Upravo je to bila jedna od glavnih tema na nedavnom zasjedanju Savjeta Srba u regionu, održanom u Beogradu.

– I na kraju, svakako treba istaći da manjinske zajednice u Mađarskoj nisu politički organizovane. Orbanova vlada sada radi na nacrtu novog Ustava, ali je pitanje da li će nacionalne manjine uopšte biti spomenute u njemu, jer do sada nisu pozvane ni na konsultacije – ističe Radić.

Nenad Jovanović

Održana šesta Kolačijada u Malom Gradcu

Najslađa barbika iz Vrginmosta

Od 14 slastica žiri se odlučio za tortu “Barbikin san” koju je napravila Ljubica Bodlović iz Vrginmosta, koja je nagrađena aparatom za kavu

Nagrada za najbolji kolač i ove godine ide u Vrginmost, odlučio je žiri šestog po redu “Takmičenja u pečenju kolača i torti”, odnosno Kolačijade, održane 19. marta u Malom Gradcu, koju je organizirao tamošnji pododbor “Prosvjete”. Na ovom takmičenju sudjelovali su autori 14 kolača i torti iz Malog Gradca, Gline, Petrinje, Siska, Vrginmosta, Vojnića, Topuskog i Bijelog Brda kod Osijeka.

Žiri na čelu s Milošom Vrgom iz malogradačkog pododbora, imao je težak zadatak da se od 14 slastica odluči za tortu “Barbikin san”, koju je napravila Ljubica Bodlović iz Vrginmosta i tako dobila aparat za kavu. Drugo mjesto osvojila je Radmila Paripović sa svojim “Ježom”, dobivši toster, a treće Željka Miščević iz Topuskog sa “Spužva Bobom” koja je dobila štapni mikser. Da su svi kolači bili dobri pokazala je i publika, koja je nakon takmičenja slistila sve izložene primjerke.

Kako se Kolačijade održavaju u spomen na škole kuhanja, pečenja kolača i šivanja, koje su se u organizaciji pododbora “Prosvjete” u Malom Gradcu održavale od 1956. godine, posebno priznanje dobila je Anka Popara, jedina živa polaznica tih kurseva.

Zvijezde kulturnog programa svakako su bili folkloraši iz Bijelog Brda koji su autobusom došli u Mali Gradac, nastavljajući tako prijateljsku tradiciju i suradnju dva sela i njihovih pododbora, što je u uvodnom obraćanju publici naglasio predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić. Osim što su postave, od prve do dječje, izvele igre iz Bijelog Brda, Bačke, Mačve, Šumadije i doline Nišave, priliku za aplauz iskoristile su i najmlađe vokalne solistice Aleksandra Novaković, Nikolina Nešić i Valentina Dmitrović, izvodeći neke od poznatih narodnih i novokomponiranih pjesama. Aplauz su dobili i pjevači plesači iz Siska i Petrinje koji su nastupili zajedno, kao i pjevači domaćeg pododbora.

Manifestaciju je sufinancirao Savjet za nacionalne manjine, a nagrade je donirala Metegra d.o.o.

Nenad Jovanović

Predavanje Milorada Pupovca u Vukovaru

Puno smo toga zajedno izgradili

Sve što je veliko urađeno, uradili su zajedničkim naporima i Hrvati i Srbi, a sve što je malo urađeno, uradili smo kada smo bili jedni protiv drugih, rekao je Pupovac

Domovina zaista treba i mora da bude ono mjesto gdje je čovjeku dobro, rekao je na predavanju u Vukovaru predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. U organizaciji Evropskog doma Vukovar, Pupovac je pred brojnim auditorijem održao predavanje na temu “Republika Hrvatska – domovina srpske nacionalne manjine”.

– Današnje mlade generacije ne znaju mnogo o historiji Srba u Hrvatskoj, jer o tome ne uče u školskom programu i uglavnom je percepcija kod ove populacije da su Srbi u Hrvatsku došli uoči rata, noseći sa sobom loše ideje – rekao je Pupovac.

Govoreći o značajnim Srbima koji su dali svoj obol Hrvatskoj, Pupovac je elaborirao ulogu patrijarha Josifa Rajačića, kompozitora hrvatske himne Josifa Runjanina, naučnika Milutina Milankovića, revolucionarke Nade Dimić i pjesnika Vladana Desnice.

– Svi su oni u svojem vremenu dali svoj doprinos po principu kako je to i sam veliki Nikola Tesla u svom čuvenom pismu Vladku Mačeku napisao: “Ponosim se svojom hrvatskom domovinom i srpskim rodom.”

– Međutim, kuća u Lici u kojoj je rođen Rajačić, u ovom je ratu minirana i u njoj je stradao daljnji patrijarhov potomak. Kuća glinskog trgovca Peleša, u kojoj je mladi poručnik Runjanin komponovao hrvatsku himnu, bila je urušena zbog zuba vremena i na naše je insistiranje obnovljena. U njoj treba da bude Muzej hrvatske himne – institucija koju rijetko koja država danas ima. Po Nadi Dimić zvala se jedna tvornica u Zagrebu koje više nema – rekao je Pupovac, dodavši da “sve što je veliko urađeno, uradili su zajedničkim naporima i Hrvati i Srbi, a sve što je malo urađeno, uradili smo kada smo bili jedni protiv drugih”.

Pupovac kaže da treba mijenjati utisak koji se stvara, da Srba ovdje nije bilo, a konkretnim aktivnostima stalno pokazivati, gdje god za to ima osnova, da je Hrvatska domovina i Srba.  Osvrnuo se i na aktuelnu svakodnevicu naglašavajući kako svi zajedno u odnosu prema savremenom svijetu trebamo graditi Hrvatsku da ona od “nacije velikih riječi postane nacija vrijednih kulturnih, materijalnih i privrednih dobara”.

Boro Rkman


Karlovački KIOC “Lukijan Mušicki”

Cvijeće na grobu vladike Lukijana

U povodu 174. godišnjice smrti Lukijana Mušickog, vladike Gornjokarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve, predsjednica karlovačkog Kulturno-informativno i obrazovnog centra koji nosi njegovo ime, Branka Ivanović, i tajnica KIOC-a Irena Radović posjetile su vladikin grob na karlovačkom pravoslavnom groblju, položile svježi buket proljetnog cvijeća i zapalile svijeću.

Vladika Mušicki rođen je u Temerinu, u Vojvodini, 27. januara 1777. godine, a umro je u Karlovcu 15. marta 1837. KIOC “Lukijan Mušicki” osnovan je prije godinu dana u saradnji Gornjokarlovačke eparhije i VSNM-a Karlovačke županije, te uz pomoć Ministarstva za dijasporu Vlade Republike Srbije. Prostorije mu se nalaze u centru Karlovca, u Vranicanijevoj ulici broj šest, u zgradi u vlasništvu Crkve, s tim da se najam Crkvi ne plaća. KIOC je do sada organizirao i održao desetak vrlo posjećenih kulturno-umjetničkih priredbi. M. C.

Prekogranična suradnja manjine

Krnjačani u Kranju

Krnjački pododbor SKD “Prosvjete” 11. marta posjetio je slovenski Kranj i tamošnje Srpsko kulturno društvo “Sveti Sava”. Srbi iz Kranja dobili su od grada prostorije za svoj rad i u goste povodom svečanog otvorenja prostorija pozvali Krnjačane, na čelu sa načelnikom općine Radom Kosanovićem. Krnjačani su za domaćine održali prigodni kulturno-umjetnički program. Saradnja Krnjaka i Kranja datira duže vrijeme, jer je Milić Gazibara, predsjednik kranjskog društva “Sveti Sava”, porijeklom iz Gornjeg Skrada pored Krnjaka. Načelnik Kosanović podsjetio je, između ostalog, da je Krnjak sredinom 1941. prihvatio velik broj Slovenaca iz Kranja i Maribora, koje su nacisti protjerali. M. C.

Stogodnjak (51)

25. 3. – 1. 4. 1911: u Bjelovarsko-križevačkoj županiji je oko 50.000 Srba. Žale se da im osim svećenika i učitelja, nitko drugi ne pomaže u jačanju nacionalne svijesti i podizanju kulturno-prosvjetnog života srpskog naroda. Tu je, kako dalje navode, i “šaka rodoljubive srpske inteligencije, ali samo u Bjelovaru, sjedištu županije. A ta inteligencija, na sreću narodnu, shvatila je valjano svoj zadatak i u novije vrijeme radi smišljeno, sistematski i istrajno, sa mnogo pregalaštva, da Bjelovar učini središtem nacionalnog i kulturno-prosvjetnog života okolnih Srba”. Brojne su nevolje s kojima se Srbi na tom području susreću, a najveća je – materijalna oskudica. Zbog toga upućuju apel za pomoć u dobrovoljnim prilozima, s posebnim naglaskom na one imućnije Srbe, “kako bi se oslobodila sputana krila u srpskom radu i pregalaštvu i kako bi se moglo učiniti sve za dobro i sreću naroda svoga na ovoj sjeverozapadnoj mrtvoj straži Srpstva”.

 

* Na gostovanje u Zagreb iz Beograda su pozvani poznati srpski umjetnici, a među njima i Ljubo Stanojević, “danas najveći srpski tragičar koji će se prikazati u ‘Otelu’, najboljoj njegovoj kreaciji”. Najavljuje se i nastup Save Teodorovića koji će “igrati svakako u Molijerovim komadima, jer on vrijedi kao fini komičar i najbolji poznavaoc Molijera”. Za glumca Peru Dobrinovića kaže se “da je on već stariji čovjek, ni igra i danas odlično i on će pokazati, šta je kadar učiniti jedan veliki umjetnički talent, koji je bio još nesrećan u tome, što nije imao obrazovanja”. U Zagrebu se najavljuje i gostovanje Milke Marković iz Srpskog pozorišta u Novom Sadu. U najavi se za nju kaže: “Ova talentovana umjetnica neobično je još ambiciozna i veoma inteligentna. Najvrsnija joj je kreacija ‘Toska’, u kojoj je išla proučavati Saru Barnarovu, ali je ulogu posebno shvatila. Osim toga valjane su njene stvari: ‘Vještica’, ‘U dolini’, ‘Mrlja što čisti’, ‘Nora’ i mnoge druge…”


*
U Crikvenici je, u 75. godini, umro bivši srpski ministar Dragomir Rajović. Osim što je godinama obnašao visoke političke dužnosti, bio je i nosilac jednog od najviših francuskih državnih odlikovanja – vitez Francuske počasne legije.

Đorđe Ličina