Rabljena sedmica
OVLASTI
Dohvatili se premijerka Jadranka Kosor i predsjednik Republike Ivo Josipović. Počelo je još početkom prošloga tjedna, kad je Josipović počeo sazivati konzultacije sa šefovima parlamentarnih stranaka, a premijerka im značaj pokušala umanjiti brzopoteznim organiziranjem konzultacija u svojim odajama. Konzultiralo se zatim i konzultiralo na dvama zagrebačkim brežuljcima, a nakon svega ostala je tek javna svađa Josipovića i Kosor. Premijerka je šefu države spočitnula da se svrstao uz opoziciju, da bezrazložno priča o ugroženoj stabilnosti zemlje i da bi se trebao prisjetiti koje mu ovlasti daje Ustav. Josipović je odgovorio da mu Ustav nalaže općenitu brigu o funkcioniranju države, da ima puno pravo razgovarati s političkim prvacima o stanju u zemlji i da, uostalom, nema ništa protiv da HDZ pokrene postupak njegova opoziva, ako smatra da je predsjednik prekršio ustavne odredbe.
U suštini ovog sukoba jest Josipovićev pokušaj da dodatno ojača svoju političku poziciju i utjecaj na račun sve omraženije Vlade i prilično izgubljene opozicije, što nije nimalo teško. Predsjednik koristi politički trenutak, osvaja prostor za neke buduće godine, a premijerka vatru pokušava gasiti tako što na nju dolijeva benzin: ukazivanjem na Josipovićeve ustavne ovlasti. Tako samo pokazuje da ne razumije što se oko nje događa: ovlasti su zadnje što građane zanima u ovakvim situacijama, a sukob s Josipovićem, u kojem premijerka po definiciji ne može trijumfirati, zadnje je što joj treba u ovim vremenima.
BISKUPI
O stanju u zemlji oglasilo se i Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije. “Svjesni ozbiljnosti situacije, biskupi pozivaju političare, gospodarstvenike, javne medije i sve ostale odgovorne čimbenike u našoj domovini da daju svoj doprinos očuvanju mira i stabilnosti te jačanju zajedništva u našemu narodu kako bismo zajednički nadvladali sva iskušenja sadašnjega trenutka”, stoji u biskupskom apelu, pa se dodaje i ovo: “Nalazimo se u prijelomnom vremenu u kojemu treba sačuvati razboritost i trijeznost, ojačati solidarnost i umnožiti molitve za dar razuma i mudrosti, jer nam predstoje važne odluke koje će dugoročno odrediti našu budućnost.” Prije nego što su se obratili javnosti, zabrinuti biskupi trebali su na razboritost i trijeznost, na razum i mudrost, pozvati one nad kojima imaju kontrolu, primjerice, uredništvo “Glasa Koncila” kojemu, kad je riječ o unutrašnjopolitičkoj situaciji, ne silazi pjena s usana, i koji ulične prosvjednike naziva rušiteljima Hrvatske.
PRESUDA
Haški sud saopćio je da će prvostupanjska presuda Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču biti izrečena 15. travnja. Trojicu umirovljenih generala Hrvatske vojske optužuje se za ratne zločine u operaciji “Oluja” iz kolovoza 1995, a ključna točka optužnice jest ona koja govori o udruženom zločinačkom pothvatu, na čijem je čelu bio Franjo Tuđman, s ciljem drastičnog smanjenja broja Srba u Hrvatskoj. Novinari su u utorak pitali premijerku Jadranku Kosor boji li se novih i masovnijih prosvjeda u povodu haške presude trojici optuženih generala, a ona im je odgovorila ovako: “Ja vaše pitanje ne razumijem, jer vi kao da očekujete osuđujuću presudu. Mi očekujemo da će se i u Haagu na suđenju generalima pokazati ono što mi znamo da je istina, a to je da je rat bio pravedan, obrambeni i osloboditeljski.”
Ali što ako presuda, ipak, bude osuđujuća?
LIBIJA
Stvari u Libiji ne razvijaju se u skladu s očekivanjima Zapada i opozicijskih snaga u toj zemlji. Vojne trupe lojalne pukovniku Gadafiju preuzele su borbenu inicijativu i napreduju prema Bengaziju, glavnom uporištu antivladinih trupa, s namjerom da ga dovedu u okruženje, a da s glavninom snaga potom nastave prema gradu Tobruku i egipatskoj granici. Gadafijeve trupe napreduju, jer su trenutačno vojno nadmoćnije, a situacija se može promijeniti jedino ako Sjedinjene Države i zemlje NATO-a donesu odluku o slanju konkretne ratne pomoći snagama koje libijski diktator naziva pobunjeničkim. Zasad se, međutim, pomoć zadržava na verbalnoj podršci i na verbalnim prijetnjama Gadafijevu režimu: govori se o zabrani letenja nad Libijom, o političkoj i ekonomskoj potpori opoziciji, o blokadi svih odnosa Zapada s Libijom, ali o slanju vojne pomoći još se nitko ne usuđuje otvoreno govoriti.
Sve to, naravno, daje krila Gadafiju, pa Zapadu uzvraća prijetnjama koje izriče u brojnim intervjuima. U onome za talijanski “Il Giornale” najavljuje da će svi naftni ugovori sa zapadnim kompanijama biti raskinuti, te da će biti sklopljeni novi s tvrtkama iz Kine, Indije i Rusije. Iznimka je jedino Njemačka. “Prema nama se Njemačka ponašala drukčije od ostalih važnijih zapadnih zemalja”, izjavio je pukovnik, dodajući da u budućnosti može zamisliti gospodarsku suradnju svoje zemlje s Njemačkom.
BAHREIN
Režim u Bahreinu, kraljevini u Perzijskom zaljevu, pozvao je vojske Saudijske Arabije i drugih zaljevskih zemalja da mu pomognu u suzbijanju prosvjeda koji u glavnom gradu Manami traju već mjesec dana. Saudijci su se odazvali, pa su u obranu kraljevske familije Al-Kalifa poslali tisuću vojnika. Proglašeno je izvanredno stanje, a prorežimske trupe – valjda osokoljene uspjesima pukovnika Gadafija – očito su se odlučile brutalnije obračunavati s prosvjednicima koji pune bolnice, zatvore i groblja.
A tko su prosvjednici i što traže? Radi se o pripadnicima većinskih šijita kojima je dosta vladavine bogatije sunitske manjine: zahtijevaju političke i ekonomske reforme, odlazak s vlasti kraljevske obitelji i raspisivanje slobodnih izbora. Ako je suditi prema spremnosti Saudijske Arabije da pošalje vojsku u Bahrein, Sjedinjene Države nisu naročito zainteresirane da se promijeni još jedan režim u trusnoj regiji. Što ne znači da neće promijeniti mišljenje ako situacija to bude zahtijevala.