Vaskrsnuće srpskog golema

Mnogi su se u vreme pete godišnjice smrti Slobodana Miloševića prisetili starih dana. Magazin “Vreme” je na opšte iznenađenje pozvao nekadašnjeg Miloševićevog saradnika i zeta Hadži Dragana Antića da napiše nešto o svom pokojnom šefu, ne bi li nam iz perspektive druge decenije 21. veka ukazao na još neku pokojnikovu dimenziju. Hadži Dragan Antić, bivši urednik “Politike”, uspeo je gnomski da predoči čitaocima “Vremena” sve ono što su izgubili sa odlaskom Slobodana Miloševića. “Pravićemo ga od blata”, zaključio je Antić.

Na sličnoj poziciji se našao i književni bard Milovan Danojlić koji je za Vučelićev “Pečat” napisao više nego intrigantan tekst pod naslovom “Moj Milošević”. U njemu je Danojlić objasnio tobože ono što samo on sme da kaže, tj. da je Milošević bio osvit srpske slobode i da je istrajno branio srpsko dostojanstvo kao retko ko. Iako je dolazio iz redova komunista, Danojlić ga je prihvatio jer se “držalica za sekiru koja obara šumska stabla uzima iz šume, odakle bi drugde”. Dakle, Milošević je na stranicama štampe najednom vaskrsnuo kao srpski golem koji i dalje obara neprijateljska stabla i brani interese jednog “poniženog naroda”. No sve bi ovo ostalo na razini ekstremno lošeg rada na sećanju da se u Srbiji Milošević odavno nije spustio u gotovo sve pore društva, u matrice koje pokazuju otpor svakoj vrsti reforme. Naime, jedan incident u kulturi, organizovanje 45. Borine nedelje u Vranju, pokazaće žilavost ovog golema mnogo bolje od Danojlićeve ljubavne ispovesti.

Veliki skok na jug

Prošle godine su gradske vlasti u Vranju, nakon višegodišnjeg upozoravanja “Vranjskih novina” na malverzacije oko organizovanja manifestacije Borina nedelja, te dodele Nagrade Borisav Stanković, odlučile da uđu u rizik reformisanja pomenute manifestacije. Naizgled, problem je bio lak. Miroslav Cera Mihailović, šef Književne zajednice “Bora Stanković” koji je preko tog svog udruženja već dvadeset godina vodio ovu gradsku manifestaciju, delovao je kao lokalni kulturni delatnik, doduše sa bradom do pojasa i netransparentnog knjigovodstva, ali svakako ne krupnije od toga. Međutim, kada su gradske vlasti konačno zatražile da položi račune za utrošene milione, Cera Mihailović se ozbiljno naljutio i krenuo u ofanzivu protiv grada Vranja. Niko nije ni slutio da će stvar sa lokala narasti do tih granica da više neće biti pitanje samo vranjanske političke infrastrukture.

Naime, Cera Mihailović je dobio podršku oba esnafska udruženja pisaca, onog Miloševićevog – UKS-a, kao i onog tobože antimiloševićevskog – SKD-a. Takođe, podržali su ga SANU, zatim Matica srpska, Srpska književna zadruga, a u oktobru prošle godine Mihailovićevu peticiju upućenu Borisu Tadiću, Nebojši Bradiću i “književnoj javnosti Srbije” potpisalo je 186 pisaca i intelektualaca, među kojima su se našli i pisci poput Svetislava Basare i Milete Prodanovića (koji će se kasnije predomisliti) ili pesnikinje Radmile Lazić. “Vreme je za akciju – pamet u glavu!” poručili su Borisu Tadiću potpisnici peticije.

Sve to je uticalo da se Zoran Najdić, član Gradskog veća Vranja, zadužen za kulturu, nađe gotovo sâm početkom ove godine, kada mu je podrška u sprovođenju reforme bila najpotrebnija. Trebalo je oformiti umetnički savet manifestacije kao i novi žiri za dodelu nagrade. Imajući u vidu neravnopravan odnos snaga u javnosti, mnogi potencijalni kandidati su odmah odustali. Takođe, mnogi izdavači iz istih razloga nikada nisu poslali svoja izdanja na Konkurs za nagradu koji je grad Vranje raspisao. Poziciju reformski raspoloženih predstavnika vranjanskih vlasti ugrozila je dodatno i jedna trivijalna činjenica: akademik Dragoslav Mihailović, predsednik UO KZ “Bora Stanković”, javno je istupio braneći Ceru Mihailovića, dok je privatno urgirao preko svog zeta Vojislava Brajovića, otpisanog glumca, bivšeg ministra kulture, sada samo specijalnog savetnika predsednika Tadića za pitanja kulture, u koja se ni sam baš najbolje ne razume. Tako je vranjanski problem otišao prilično daleko po vertikali DS-a ali i države.

Paralelna infrastruktura

Da paralelna infrastruktura u Srbiji postoji nije nikakva novost. To se jasno pokazivalo u svim događajima “od nacionalnog značaja”, bilo da su u pitanju ubistva nepoćudnih, od premijera do novinara, bilo da se radilo o odbrani Kosova, paljenju ambasada ili spremnosti na zatiranje seksualnih i drugih manjina. Nije tu ništa novo. U ovom vranjanskom slučaju, međutim, novo je samo to da se jedna golema paralelna infrastruktura najednom pojavila i u kulturi, preciznije rečeno – književnosti. Uvid u peticiju ostavlja bez daha. Takvo unisono pevanje nezapamćeno je još od Miloševićevih dana. Došlo je do stapanja obaju književnih društava, preklopili su se svi ideološki registri, univerzitetski konzervativci stali su rame uz rame sa tobože liberalnim piscima i kolumnistima.

Dobivši ovakvu podršku, Cera Mihailović je odlučio da po svaku cenu organizuje paralelnu manifestaciju Borina nedelja i da dodeli paralelnu nagradu. Najpre je podneo tužbu protiv grada Vranja, onda je organizovao konferenciju za štampu na kojoj su govorili i prekaljeni borci UKS-a: Miroslav Josić Višnjić i Predrag Dragić Kijuk, obojica poznati javnosti iz mračnih nacionalističkih poslova u kulturi devedesetih. Oni su objasnili da su predstavnici koje je grad Vranje imenovao u savet, žiri, pa i program: amateri, ovce i prodavci betonske pornografije. Nekoliko dana potom, Cerin paraformacijski žiri je zasedao i doneo odluku da se Nagrada Borisav Stanković dodeli piscu Vladanu Matijeviću, koga je široka nacionalistička koalicija kritičara “Večernjih novina” već zakitila Nagradom Meša Selimović. Tom prilikom je predsednik paražirija Radivoje Mikić poručio da su došli poslednji dani za srpsku književnost i da će jedna od tema paraformacijske Borine nedelje biti upravo to – razaranje srpske književnosti. Potom su se svi ućutali.

Mihailović čeka da se oglasi Viši sud, Brajović čeka da se oglasi Tadić, Ministarstvo kulture osluškuje kako dišu esnafska udruženja pisaca i kako će reagovati novi ministar kulture Predrag Marković. S druge strane, Zoran Najdić i njegov tim u Vranju ne odustaju od reforme, uprkos svemu. Prema novom konceptu, Borina nedelja postaje regionalni književni festival koji će od 23. do 29. marta okupiti autore i autorke iz regiona. Vetar je podignut. Pitanje je samo koliko će dugo i snažno duvati.