Važno je kako, a ne kada ćemo ući u EU

Eurooptimisti kažu da bi Hrvatska trebala završiti pristupne pregovore o ulasku u Europsku uniju do kraja prvog polugodišta ove godine. Kao glavni problem pokazalo se pregovaračko Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna ljudska prava, u koja spadaju i manjinska prava, o čemu smo razgovarali sa Snježanom Vasiljević, višom asistenticom na Katedri za europsko javno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Snježana Vasiljević diplomirala je i doktorirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta Kembridž, koledž Darvin. Njen magisterij posvećen je problemu seksualnog uznemiravanja, a doktorska disertacija istražuje fenomen višestruke diskriminacije u Europskoj uniji. Dobitnica je nagrade Američke odvjetničke komore za najbolji rad na području spolne diskriminacije. Kao pravna stručnjakinja uključena je u rad mnogih nevladinih organizacija. Područja njenog stručnog interesa su pravo i politika jednakosti u EU-u, međunarodno humanitarno pravo, ljudska prava, europska raznolikost i nacionalni identiteti u EU-u.

– Pravo Europske unije, naziva se još i europsko pravo, čini ukupnost svih propisa važećih u okviru Europske unije. Katedra za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu osnovana je 2003, a od 2004. europsko javno pravo postaje obvezatan predmet. Zadaća je Katedre integracija Hrvatske u EU – kaže Snježana Vasiljević.

I u Uniji postoje različiti oblici diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Koji su najtipičniji i kako se manifestiraju?

– Diskriminacija po različitim osnovama, kao što su spolna diskriminacija, rasizam i ksenofobija, te srodne pojave netolerancije, problemi su s kojima se suočavaju sva društva u svim zemljama svijeta. Ravnopravnost spolova i borba protiv rasizma i diskriminacije prioriteti su EU-a. Lisabonski ugovor daje pravnu osnovu za djelovanje protiv diskriminacije. Preciznije, pored direktiva o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima, EU je uspostavila zakonodavstvo kojim se osigurava minimalna zaštita od diskriminacije za sve koji žive i rade u Europi. Tim se zakonima osigurava jednak odnos neovisno o rasi ili etničkoj pripadnosti, religiji i vjeroispovijesti, invaliditetu, seksualnoj orijentaciji i spolu. Cilj im je osigurati jednak odnos u mnogim aspektima svakodnevnog života: oni pokrivaju područje zapošljavanja i profesije, ali i obrazovanje, socijalnu sigurnost i zdravstvenu zaštitu, te pristup robama i uslugama dostupnima javnosti.

Neučinkovita zaštita manjina

EU je također usvojila zakone kojima se zabranjuje javno poticanje na nasilno ponašanje i mržnju prema skupini ljudi ili pojedinim pripadnicima skupine ljudi koju definiraju rasa, boja kože, vjera, porijeklo ili nacionalna i etnička pripadnost. Usvojila je i zakone kojima se zabranjuje poticanje mržnje na temelju rase, spolne pripadnosti, vjere ili nacionalnosti u televizijskim emisijama ili video-uslugama na zahtjev korisnika. Sve države članice EU-a moraju primijeniti te zakone do kraja 2010. EU je itekako svjesna problema s kojima se susreće naša regija. Romi, kao jedna od najvećih etničkih manjina u EU-u, zakonski su zaštićeni protiv diskriminacije, pa ipak je mnogi još uvijek doživljavaju.

Kakva bi ocjena bila kada je Hrvatska u pitanju?

– Hrvatska je uskladila nacionalne propise s europskim, međutim oni se još uvijek ne provode u praksi, stranke se vrlo rijetko pozivaju na spomenute zakone, a posljedica toga je deficit pravomoćnih sudskih odluka u svezi diskriminacije.

Kako ocjenjujete zaštitu manjina u Hrvatskoj?

– Iako se tvrdi da Hrvatska ima izvrstan pravni okvir za zaštitu prava manjina, prije svega Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, postoje brojni problemi u njegovoj primjeni – ona je i dalje ograničena i bez većeg napretka. Navodi o diskriminaciji i kršenju temeljnih prava ne dobivaju medijski prostor, ne poduzimaju se konkretne mjere za njihovo sprječavanje, pravosudni sustav ne reagira promptno. Na nekim lokalnim područjima i dalje su prisutne opstrukcije održivosti manjinskog povratka, sudjelovanja u javnom životu putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, prisutno je isključivanje pripadnika nacionalnih manjina u procesu donošenja odluka na svim razinama. Pripadnicima nacionalnih manjina i dalje je ograničen pristup medijima. Neostvarivanju brojnih prava uvelike doprinose neučinkovita, neprofesionalna i politizirana javna uprava i pravosuđe te njihov neujednačen rad. Ne postoji sustavno praćenje ostvarivanja određenih prava, politike zapošljavanja, održivosti manjinskog povratka i odgovarajuće zastupljenosti. Također treba upozoriti na nedostatak pouzdanih, detaljnih i ažuriranih podataka razdijeljenih po etničkoj pripadnosti.

A kakva je zaštita ljudskih prava?

– Ako bih Hrvatskoj dodijelila generalnu ocjenu, rekla bih da je stanje dobro. Situacija se blago popravlja u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Međutim, prema zadnjem godišnjem izvješću američke nevladine organizacija za zaštitu ljudskih prava Hjuman rajts voč o stanju ljudskih prava u svijetu, u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku ukazuje se na probleme sa suđenjima za ratne zločine, na slučajeve uskrate prava psihijatrijskih bolesnika, loš tretman za tražitelje azila, prijetnje slobodi medija i drugo. U prilog tome svjedoči i izvješće Amnesti internešnela koje se odnosi na (ne)procesuiranje ratnih zločina. Međutim, zaštita prava nacionalnih manjina, posebice srpske i romske, i dalje je vrlo niska, nedjelotvorna i neučinkovita. Govor mržnje, pojedinačni incidenti, fizički obračuni u manje razvijenim sredinama i dalje su prisutni. Pristup tržištu rada pripadnicima srpske nacionalne manjine znatno je otežan. Unatoč dobroj zakonskoj zaštiti, pravosudna tijela, policija i državna uprava ne zapošljavaju pripadnike srpske nacionalne manjine u onoj mjeri koju Ustavni zakon dozvoljava.

Suzbijanje diskriminacije

Što reći o usklađenosti hrvatskih zakona s europskim?

– Prilikom usklađivanja nacionalnog prava s europskim učinjeni su propusti budući da su se zakoni donosili, mijenjali i nadopunjavali munjevitom brzinom, nedostajalo je transparentne komunikacije među radnim skupinama zaduženim za izradu zakona. S obzirom na to da se unutar europskog prava bavim antidiskriminacijskim pravom i politikom, moram primijetiti da hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti spolova nisu u potpunosti usklađeni.

Možete li nam ukratko reći koje su to razlike?

– Prije svega, mislim na iznimke od zabrane diskriminacije, vezanje diskriminacije uz postojanje jedne od diskriminacijskih osnova koje su taksativno navedene u zakonu, te kod spolnog uznemiravanja uz spolnu uvjetovanost, kumulativno inzistiranje na dodatnom uvjetu, tzv. neprijateljskom radnom okruženju, čime je značajno ograničen opseg i učinkovitost ovog pravnog instrumenta.

Zaslužuje li Hrvatska zatvaranje Poglavlja 23 i gdje su najveći problemi?

– Poglavlje 23 jedno je od najzahtjevnijih poglavlja u procesu pregovora Hrvatske s EU-om. Hrvatska zaslužuje njegovo zatvaranje, ali samo ukoliko ispuni sva mjerila nužna za pozitivnu ocjenu. Reforma pravosuđa nastavlja se i dalje na način da se jača neovisnost sudstva i smanjuje broj zaostalih predmeta. Međutim, još je potrebno raditi na jačanju učinkovitog, neovisnog i odgovornog pravosudnog sustava. Borba protiv korupcije je ograničena. Antikorupcijske mjere pokazale su neke rezultate, međutim napredak je zanemariv ako promatramo korupciju na visokoj razini. Nema poboljšanja u primjeni zakonodavstva o pravu na pristup informacijama. Što se tiče temeljnih prava, ostvaren je određeni napredak. Međutim, i dalje postoje problemi u praksi, posebno kada se radi o manjinama i izbjeglicama. Posebno je loša situacija u slučaju zapošljavanja pripadnika srpske nacionalne manjine. Njihova nedovoljna zastupljenost u javnom sektoru i nepoštivanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji se upravo odnosi na taj segment, neke su od prepreka u procesu zatvaranja Poglavlja 23. Romska manjina suočena je, pak, s vrlo teškim uvjetima života, od obrazovanja i zapošljavanja do socijalne skrbi i pristupa osobnim dokumentima.

Što znači ulazak u EU

Što mislite, kada će Hrvatska ući u EU?

– Nije važno kada ćemo ući, već kako ćemo ući. Ukoliko uđemo nespremni, ne možemo puno očekivati. Znaju li uopće građani što je EU, na koji način funkcionira u smislu tržišnih sloboda, koja je uloga država članica, koliki je proračun EU-a, koje projekte financira? Imaju li naši građani uopće svijest o tome što za Hrvatsku znači ulazak u EU? Bojim se da je odgovor negativan. Zamislite da sklapate brak s osobom koju jedva poznajete, ne poznajete njezine ili njegove navike, način razmišljanja, koliko novca ima na bankovnom računu, čime se bavi itd. Vjerujete li da bi brak s takvom osobom mogao opstati? Možda nije dobra usporedba, jer nam nije ostavljeno previše mjesta za izbor, ali ako smo već odlučili da je to zajednica u kojoj želimo djelovati i opstati, onda moramo znati kako se u njoj ponašati. Ako sada ne toleriramo da su nam žene na vodećim pozicijama, da su Srbi ravnomjerno zastupljeni u pravosuđu, da su Romi prisutniji na tržištu rada, da je invalidima omogućen jednak pristup radu, kako ćemo onda tolerirati tuđu kulturu, tuđi jezik ili vjeroispovijest, možemo li zamisliti da zaposlimo transrodnu osobu ili da damo prednost pri zapošljavanju nekom od državljana EU-a koji je pokazao najbolje rezultate na testiranju? Pretpostavljam da bi 2013. godina mogla biti realno očekivanje, pod uvjetom da se ne pojavi neka nepredvidiva prepreka.