Vrline javne, poroci tajni
Jest da je Vlada Srbije rekonstruirana – barem vizualno, smanjenjem broja ministarstava – i činjenica je da su ponovno pala obećanja da će se punom parom nastaviti k cilju: dobivanju kandidature za Europsku uniju. Činjenica je i to da je Vlada upravo dobila šamar od te iste Unije: Europljani su nezadovoljni postignućima u borbi protiv korupcije, pa primjećuju samovolju vlasti po mnogim frontovima, opstrukciju rada navodno neovisnih regulatornih tijela te, na kraju, i traljavu reformu pravosuđa.
Umjesto ispravljanja grešaka, vladajući su odlučili slikati stvarnost vedrim bojama. Zato vijesti državne televizije jako podsjećaju na devedesete prošloga vijeka: u stvarnosti se sve raspada, a s ekrana pršti optimizam. I Vlada je krenula tim putem, izmijenila je propise o sebi i ministarstvima, pa više nijedan ministar u javnosti ne može istupati sa svojim mišljenjem (ima li ga), ako je ono u suprotnosti sa stavovima usvojenima na sjednicama Vlade. Tako se dogodilo da u samo jednom danu beogradskom dnevnom listu “Danas” dvoje ministara odbije ranije već dogovorene intervjue.
BIA bira tužitelje
Tajnost, međutim, nije ostala samo u zgradi Vlade. Nje se dohvatio i Ustavni sud Srbije, koji je – protivno samom Ustavu koji kaže da je rad sudova javan i otvoren za javnost – odlučio svoje sjednice ubuduće održavati iza zatvorenih vrata, osim kad procijeni da je neka tema od interesa za javnost. Badava prigovori da je svaka tema koja se razmatra pred Ustavnim sudom od interesa barem dijela, ako ne i čitave javnosti, zasad nema naznaka da će se stvari izmijeniti. Javnost je o tome obaviještena priopćenjem u kojem stoji da će, shodno zaključku Suda, “održavati redovnu sjednicu otvorenu za javnost samo u slučaju razmatranja predmeta koji, s obzirom na vrstu osporenog općeg akta ili sporno ustavnopravno pitanje, imaju širi društveni značaj”, a nakon svake takve sjednice bit će objavljeno priopćenje za javnost, koja će o radu Suda biti informirana i na konferencijama za novinare “ili na zahtjev pojedinih medija”.
Tako je javnost uskraćena za podatak kako se došlo do toga da Ustavni sud odbije prijedlog Republičkog javnog tužilaštva za zabranu rada 14 ekstremnih navijačkih skupina, koja je zatražena u jesen prošle godine. U priopćenju na internetskoj stranici Suda samo se kaže da je prijedlog odbačen “zbog nepostojanja ustavnih i zakonskih pretpostavki za vođenje postupka pred Ustavnim sudom”. Kasnije su mediji objasnili takav zaključak: Sud je na temelju analogije našao da ne može zabraniti neku organizaciju koja nije upisana u registar, što je bio argument pri objašnjavanju zašto se neofašističke organizacije ne mogu staviti izvan zakona.
No, to nije jedini sudski problem: na jednoj se internetskoj stranici pojavio određeni broj zapisnika sa sjednica Državnog vijeća tužilaca, vrhovnog tijela koje bira tužitelje u Srbiji. U tim zapisnicima jasno stoje dvije stvari, prva da su dvojica tužitelja (zamjenik republičkog tužitelja Slobodan Radovanović i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, kao članovi tog tijela) krajem 2009. odlazili na sastanke s nadležnima u Sigurnosno-informativnu agenciju (BIA), koji su prikupljali podatke o tužilačkim kandidatima. Inače, BIA ima ingerencije jedino kod postavljanja tužitelja za organizirani kriminal i ratne zločine, ali čini se da su ovaj put pod njenom lupom bili svi kandidati za tužitelje. Isto se pitanje zloupotreba postavilo i kad je reizbor sudaca bio posrijedi, pa su nadležni najprije izjavili da jesu koristili podatke BIA-e, da bi potom to demantirali; isto čine i danas. “EU je zatečena viješću da je BIA sudjelovala u postupku izbora tužilaca”, prenose beogradski mediji vijest i dodaju da bi evropske integracije mogle biti ozbiljno ugrožene.
Nepodobni brakovi
Postoji, međutim, i drugi problem koji proizlazi iz tih zapisnika: da je isto tužilačko tijelo zauzelo stav da za tužitelje ne mogu biti birani oni koji imaju supružnika odvjetnika. Taj je stav bio prihvaćen uz samo jedno izdvojeno mišljenje, ono profesora Milana Škulića, a kako i u tom tijelu i u Visokom savjetu sudstva sjede ministrica pravosuđa Snežana Malović i predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe Boško Ristić, nema razloga vjerovati da suci, njih više od 800, nisu ostali neizabrani po istom kriteriju. Škulić je jedini konstatirao da takav stav nije ustavan, neki su se uspjeli “izvući” tako što su im se supružnici privremeno ispisali iz nadležne odvjetničke komore, ali se nitko još nije upitao kako je supružnička veza suca ili tužitelja s odvjetnikom sporna, a nije sporno to što su bez problema birani supružnici suci ili djeca aktualnih sudaca i tužitelja.
Ali zahvaljujući unisonim glasovima ministara, sve je u redu i Srbija grabi velikim koracima prema Europskoj uniji; za razliku od građana, vlast ne vjeruje negativnim signalima iz Bruxellesa.