Druga liga Zapad

Savršenstvo je imperativ svakog mjuzikla: s obzirom na to da se taj scenski žanr oslanja dominantno na pokret, muziku i ples, svi ti elementi moraju biti dovedeni do visokog sjaja. Blještavi vizualni dojam je ono na čemu mjuzikl opstoji ili pada. Uostalom, svi smo gledali film “Sav taj jazz”, u kojem Roy Scheider do smrti terorizira plesače, kako bi jedan od stotinu mjuzikala postao brodvejski hit.

Iako naša kazališna scena s mjuziklom ima oko pola stoljeća iskustva, Hrvatska nije Amerika. To se najbolje moglo vidjeti u domaćoj plesnoj predstavi “Footloose”, koja se kao na tekućoj traci posljednjih tjedana igra u zagrebačkom Studentskom centru. Mjuzikl nastao  nakon istoimenog filma iz 1984. s Kevinom Baconom i Sarah Jessicom Parker, koji je postao hit na Broadwayju i West Endu, u Zagrebu je na scenu postavljen u privatnoj produkciji – B Glad produkcija i udruga KiP – i uz nešto sponzora, a režiju i koreografiju potpisuje Igor Barberić, kojeg po istom poslu poznajemo i iz kazališta “Komedija”.

Jedna vrlina i gomila mana

Mjuzikl je marketinški najavljen sloganom “Sve je moguće pod uvjetom da ne zaustavljaš glazbu”, ali nakon dva sata i 15 minuta predstave ispada da to baš i nije tako. U čemu je problem? Prvo, golema kino-dvorana Studentskog centra, s oko tisuću mjesta, radi protiv  predstave još prije početka: solidnih dvjestotinjak gledalaca po izvedbi utopi se u dvorani-bazenu u kojoj smo se nekada zabavljali uz vesele studentske matineje. Drugo, dvoranski foaje, preuređen u nekoj pink nijansi i urešen reklamnim suvenirima, djeluje komercijalno šuplje i nimalo ne sliči na nekadašnje nepretenciozno i živahno mjesto.

Sama predstava ima jednu dobru osobinu i gomilu mana. Mora se pohvaliti zaista impresivna energija izvođača: tridesetak glumaca i plesača izgara na pozornici kao da je riječ o finalu nogometnog kupa a ne o kazališnoj predstavi, ali to ipak nije dovoljno. Postoji i nešto što se zove “estetika mjuzikla”, a ona počiva na finom prožimanju scenske radnje, muzike i plesa. Što se tiče plesa, “Footloose” djeluje kao da su svi ti plesni brojevi naučeni napamet i rade i djeluju pritiskom na dugme.

Zamisao domaćeg mjuzikla da bude “kao Broadway” nije dobra formula: s obzirom na to da naši plesači takvo savršenstvo ne mogu postići, izgubljen je glavni adut autentičnosti mjuzikla u kojem ples i muzika originalnog podneblja dovode do neke vrste scenske ekstaze i eksplozije uzbuđenja u gledalištu. Umjesto autentičnosti, naši plesači nužno djeluju izvještačeno, jer “fotokopiranje” američkog mjuzikla na domaće pozornice u pravilu ne uspijeva. To su pokazali i mjuzikli “Briljantin”, “Skidajte se do kraja” i “Chicago”, bez obzira na oko njih stvorenu medijsku pompu. Puno mudrije rješenje bili su slavni “Komedijini” mjuzikli “Jalta, Jalta”, “Guslač na krovu”, “Joj, Kalkuta” i drugi, kada su originalne matrice prenesene u domaći ambijent.

Kao na pustoj livadi

Drugo, dok govore i pjevaju, glumci i plesači “Footloosea” koriste “bubice”, što u velikoj buci nije razgovjetno, pa se na kraju dobiva neki karikaturalni američko-hrvatski sleng. Treće, važna je i sama scenska radnja, a ona u ovom slučaju nije ispričana dobro. Priča je jednostavna: u uspavanom američkom gradiću zabranjen je maturalni ples, ali jedan mladić to pravilo namjerava promijeniti.

Za razliku od plesa, gdje plesači daju sve od sebe, gluma u ovoj predstavi djeluje tanko i amaterski, pa se onda prati s neugodnom knedlom u grlu. Nadalje, svaki dobar mjuzikl, čak i kada je najkičastiji, oslanja se na scenske efekte, kojih u ovoj predstavi nije bilo. Neprestano prazna scena bez kulisa (na kojoj je efektno djelovala samo poneka promjena svjetla) sličila je prije pustoj livadi. Cijela je izvedba tako protekla u opasnim oscilacijama, od zadivljenosti  mladošću i energijom do osjećaja da je sve nekako jeftino sklepano. Ni gledatelji, koji dolaze u raznodobnim skupinama, ne djeluju kao kompaktna publika koja može ponijeti predstavu, nego kao slučajni simpatizeri medijskog uzbuđenja.

Zagrebački mjuzikl je na juriš želio osvojiti domaću publiku, no sve djeluje megalomanski. Predviđena je i regionalna turneja, iako je “Footloose” kopija američkog mjuzikla i plesna predstava skromne kvalitete. Šteta, jer mladi ljudi – i na pozornici i u publici – zaslužuju bolju scensku zamisao.