Dužnički pakao na grbači stanovništva

Krajem ožujka, politička i ekonomska kriza u Portugalu dosegnula je vrhunac kada je premijer Jose Socrates podnio ostavku nakon što parlament nije prihvatio paket mjera štednje njegove manjinske vlade, pa je privremena vlada bila prisiljena zatražiti pomoć Europske unije kako ne bi bankrotirala. Portugal je tako postao treća država EU-a, nakon Grčke i Irske, koja se nije uspjela iskobeljati iz začaranog kruga smanjenih državnih prihoda i nemogućnosti daljnjeg zaduživanja na tržištu zbog sve nižega kreditnog rejtinga, pa će to pokušati učiniti sa 80 milijardi eura pozajmljenih od Unije i Međunarodnog monetarnog fonda.

Građani demonstriraju

Za razliku od Irske, a slično Grčkoj, Portugal prije početka financijske krize nije iskusio streloviti ekonomski rast, nego ga je mučio dugogodišnji pad konkurentnosti, uz kontinuirani rast plaća, smanjenje carina na uvoznu robu te velika infrastrukturna ulaganja. Zbog toga je Portugal krizu dočekao prezadužen, agencije su mu smanjile kreditni rejting, a zaduživanje s kamatom od osam posto bilo je neodrživo. Umjesto paketa mjera štednje, čak četvrtog koji je vlada namjeravala provesti u posljednjih jedanaest mjeseci, Portugal će u zamjenu za financijsku pomoć sada morati provesti i više od toga, “sveobuhvatni, višegodišnji, uvjetovani program strukturnih reformi”, kako je objasnio europski povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja Olli Rehn.

Koliko će to pogoditi stanovništvo najbolje svjedoče brojke: deficit državnog proračuna dosegnuo je devet posto, nezaposlenost 11,2 posto, a trećina radnika radi za manje od minimalnih 400 eura mjesečno. Portugalski ministar financija Teixeira dos Santos rekao je da vlada do lipnja mora vratiti deset milijardi eura kredita, pa će rigorozne mjere štednje uključivati rezove u plaćama, zdravstvu, socijali, penzijama i državnim ulaganjima.

Nezadovoljstvo onim što ih čeka i što su već izdržali građani su iskazali na masovnim demonstracijama u 11 gradova, u kojima je sudjelovalo preko 200.000 ljudi. Kako piše portugalska novinarka Sofia Diogo Mateus, Socratesova vlada lijevog centra ljude je pokušala uvjeriti da moraju birati između dodatnih rezova ili europske pomoći, iako su istu stvar govorili i prije tri prethodne runde štednje, no ništa od toga nije pomoglo ekonomiji. Ona napominje kako je u posljednjih deset godina svaki portugalski premijer bio prisiljen otići te piše da su korijeni sadašnje političke krize u formiranju manjinske vlade u jesen 2009, zbog čega vlada niti jednu odluku nije mogla donijeti bez podrške opozicije u parlamentu. Navodi da ankete pokazuju kako bi i iduća vlada mogla biti manjinska, a portugalski mediji pišu da je odbijanje najnovijeg paketa mjera štednje zapravo bio manevar opozicije da se izazovu prijevremeni izbori.

ESB diže kamate

Bivši premijer Socrates prije nekoliko mjeseci je rekao da će odstupiti s dužnosti ako  parlament ne podrži prijedlog, a mediji su predvidjeli da će se to dogoditi upravo krajem ožujka, nakon što predsjednik Anibal Cavaco Silva po drugi put prisegne, s obzirom na to da se prema tamošnjem ustavu parlamentarni izbori mogu održati tek nakon toga. Tih dana Socrates je otišao na samit u Bruxelles i tamo s Komisijom i Europskom središnjom bankom (ESB) dogovorio da će provesti novu rundu štednje, no opozicija, predvođena konzervativnom Socijaldemokratskom strankom izvjesnog budućeg premijera Pedra Passosa Coehla, odbila je prijedlog vlade uz argument da je dogovor s Bruxellesom odradio bez konzultacija s ikim u zemlji i time isforsirala Socratesovu ostavku. Prijevremeni izbori trebali bi se održati u lipnju, a dotad će oko uvjeta kreditiranja pregovarati tehnička vlada predvođena Socratesom. Portugalski mediji predviđaju i da će Socrates – s obzirom na to da je kredit EU-a izrazito nepopularan – ovu situaciju iskoristiti u predizbornoj kampanji, optužujući za nju upravo opoziciju, što bi moglo rezultirati dodatnom apatijom birača i još jednom nestabilnom vladom.

Istovremeno s ovim događajima u Portugalu, a u namjeri da se suprotstavi rastućoj inflaciji u zemljama eurozone, ESB je podignuo kamate bankama na 1,25 posto. Niža kamata bila je na snazi dvije godine u cilju povećanja gospodarskog rasta i što bržeg izlaska iz krize, no posljedična inflacija od 2,6 posto potakla je ESB na povećanje, iako ne onoliko koliko su priželjkivale jače europske ekonomije, prije svega njemačka. Sadašnja kamata tako je rezultat kompromisa koji u isto vrijeme ima za cilj smanjiti inflaciju i ne ugroziti krhki oporavak prezaduženih zemalja jačanjem eura i povećanjem cijena izvoza, što će proizaći iz rasta kamata. Iako neki analitičari predviđaju da će ovo povećanje imati minimalni učinak na rast kamata Grčkoj, Irskoj i Portugalu, upravo zato jer su one podvrgnute europskim programima za spas ekonomije, mnogi su mjeru kritizirali, tvrdeći da će ona u tim zemljama usporiti rast i dodatno opteretiti stanovnike koji grcaju u kreditima, nezaposlenosti, povećanju poreza i smanjenju socijalnih izdataka.

Unija paktira

U sklopu “Pakta za euro”, dužnosnici Unije donijeli su i odluku o osnivanju Europskog mehanizma za stabilnost teškog 700 milijardi eura, koji će stupiti na snagu 2013. i kojem će Njemačka osigurati trećinu sredstava. Dogovorena su i nova pravila za fiskalno usklađivanje članica, pa će se sada svake godine dogovarati zajednički ciljevi koji će se provoditi putem strukturnih reformi.

Na poruku Unije da će sve učiniti za spas zajedničke valute tržišta su reagirala pozitivno, no hoće li to prezadužene članice izvući iz krize i spriječiti druge da ne završe poput njih, manje je jasno. Situacija u Grčkoj i Irskoj nije se popravila, pa se procjenjuje da će ukupni dug Grčke narasti na 160 posto BNP-a, a skorašnji stres-testovi irskih banaka mogli bi pokazati da njihovi bezvrijedni depoziti premašuju 35 milijardi pomoći koje je dobila. Što se Španjolske tiče, ona je kao peta najjača europska ekonomija najveća strepnja europskih dužnosnika i, premda svi oni govore da se zasad dobro drži, kriza u Portugalu zasigurno će je snažno pogoditi, jer njezina ulaganja u toj zemlji premašuju 125 milijardi eura.