Hoće li žrtve “Bljeska” napokon probuditi DORH?

Šesnaest godina nakon akcije “Bljesak”, identifikacijama provedenim na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu konačno je rasvijetljen dio istine o tragičnoj sudbini sedmeročlane obitelji Vuković, koja je s još 21 mještaninom sela Medari nastradala u akciji hrvatskih oružanih snaga. Konačno će biti dostojanstveno pokopani: sedmogodišnja Vuković Dragana, njeni roditelji Vuković Cvijeta (1950) i Vuković Milutin (1945), Milutinov brat Vuković Ranko (1955) i supruga mu Vuković Anđelija (1959) s osmogodišnjom kćeri Vuković Gordanom i jedanaestogodišnjim sinom Vuković Goranom. Tužnom spisku identificiranih Vukovića nedostaje dvadesetpetogodišnji Zoran, sin trećeg brata Slavka, koji je poginuo 1. maja u Okučanima, a čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni.

Zajedno s Vukovićima identificirana su još tri tijela iz zajedničke grobnice u Medarima, gdje je juna prošle godine ekshumirano 28 tijela: Dićko Ruža (1943), sin joj Dićko Željko (1967) i Grmuša Jovan (1933). Svi nastradali u Medarima živjeli su svega stotinjak metara od nepalskog bataljona UNPROFOR-a.

Za zločine nad Srbima u toku “Bljeska” još nitko nije procesuiran. Nakon identifikacije na redu su istražni sudac i državni odvjetnik koji trebaju otkriti punu istinu o smrti sedmero Vukovića i njihovih susjeda, te podići optužnice protiv počinitelja ovog masakra nad civilima.

Na popisu nestalih osoba više se ne vodi ni još sedmero identificiranih žrtava srpske nacionalnosti: Madžarac Dragan (1952) iz Blatuše, Vrginmost; Pavlović Maca (1923) iz Trepče, Vrginmost; Pjevac Rade (1950) iz Tobalića, Slunj; Petrović Lazar (1949) iz Sarvaša, Osijek; Ignjatović Stoja (1933) iz Bjelajca, Pakrac; Vučković Ljubica (1930) iz Marina Sela, Pakrac i Velebit Božo (1940) iz Velikog Vukovja, Garešnica.

Ni za ovu identifikaciju srpskih žrtava mediji nisu pokazali interes.