Intrigator

Katran & perje

Sigurnosno legalna zatvaranja

Logoraši na ugovor

Skoro dva desetljeća pojedinci šire zabludu da su Hrvatsko vijeće obrane i navodna paradržava Herceg-Bosna osnovali konclogore Dretelj, Heliodrom i Gabelu. Međutim, Vesna Alaburić, odvjetnica haaškog optuženika generala Milivoja Petkovića, u dnevnim novinama otkrila je da se zapravo radilo o svojevrsnoj gospodarskoj djelatnosti.

Tvrdnju novinara o koncentracijskim logorima, Alaburić je ispravila izrazom detencijski centri, i to dva puta, na što autor teksta nije osjetio potrebu inzistirati na objašnjenju. Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića objašnjava “detenciju” posjedovanjem tuđe stvari i raspolaganjem njome na temelju ugovora.

Odvjetnica je također ustanovila da je njezin tim uspio “dokazati kako su zatvaranja muslimanskih vojnika HVO-a i vojnih obveznika bila sigurnosno legalna”, ali i potresno dodala; “uz određene katastrofalne postupke prema zatvorenicima”.

Bivši zarobljenici i obitelji, dakle, mogu biti posve spokojni. Nije se radilo o morbidnom zatočeništvu na etničkim kriterijima, nego o smještaju stvari ili robe na osnovu ugovorne obaveze, unatoč pojedinim katastrofalnim incidentima u proizvodnom procesu i uzajamnom poslovno – ugovornom odnosu.

Doduše, postoji mala mogućnost da je “jedna od najuglednijih hrvatskih pravnica i najfascinantnijih protagonistica javnog života”, metodom pokondirene tikve na hrvatski s engleskog jezika prevela izraz detention camps, korišten u slučaju poznatog američkog odmarališta Guantanamo Bay. U tome slučaju, intencija obrane generala Petkovića još je jasnija; radilo se o posve opravdanoj borbi protiv terorizma.

Demokratski nastrojeni svijet svakako bi trebao razumjeti način kojim se protiv ove pošasti borila jedna cijenjena državna tvorevina kakva je bila Herceg-Bosna.

Petar Glodić

Hapšenje zbog afere “Daimler” cilja na SDP-ove ministre

Tempirana afera

Ako je točna bila pretpostavka kako načetu, pa zadugo hiberniranu aferu pod nazivom “Daimler”, HDZ ljubomorno čuva za predizbornu kampanju, moglo bi se reći da je parada upravo započela – točnije, 5. travnja – hapšenjem trojice karlovačkih poduzetnika koji su 2003. posredovali u inkriminiranoj kupoprodaji između automobilske kompanije i hrvatske države, odnosno SDP-ovih ministara Mate Crkvenca, Šime Lučina i Ljube Jurčića kao navodno potkupljenih predstavnika vlasti. Priča kaže, a trojica osumnjičenih političara sve pobijaju, naime, da su oni pogodovali Daimleru kao ponuđaču 210 vatrogasnih vozila po sumarnoj, ali nerealnoj cijeni od 85 milijuna eura.

Trojica uhapšenih poduzetnika – Ivan Žabčić, Marko Vuković i Tomica Godec – oni su pak već i na američkom sudu označeni kao posrednici u zamračivanju preko tri milijuna eura isplaćenih od Daimlera u svrhu mita, dok bi daljnji trag novca prema naznačenim oporbenjacima tek trebao biti utvrđen. A ne treba sumnjati da ćemo dramaturgiju toga procesa očitavati u zavisnosti o dinamici predizborne kampanje, jer se već dugo govori kako HDZ ionako nema nijedan jači adut kontra glavnog opozicijskog konkurenta. Predstoji nam, dakle, raskošna predstava u kojoj će svu umješnost morati iskazati i državno odvjetništvo, tj. Mladen Bajić koji političkim dirigiranjem ovim predmetom i uštimavanjem tajminga itekako radi uslugu aktualnoj vlasti, premda će mu u međuvremenu ostati dovoljno prostora da unutar svega toga odradi poneku značajnu parcijalnu korist i za očekivane nasljednike iste.

Ostaje ne posve nezanimljivo pitanje, međutim, što li je ono točno hrvatska premijerka i HDZ-ova predsjednica Jadranka Kosor radila fotografirajući se s Vukovićem i Žabčićem i njihovim ubojitim artiklom – oni su (i) suvlasnici tvrtke HS za proizvodnju oružja – prije nekoliko dana. Znala je kakvog obojica imaju putra na glavi, bez obzira na krivnju SDP-ovaca, štoviše, ona ih je i držala na ledu dok sama ne odluči da je vrijeme za show-program, pa se može zaključiti da se to ustvari, sve nasmijana i veselo naoružana automatskom puškom, pomalo gradila neupućenom. Jer, kao, samo neka institucije pravne države rade svoj posao, izvršna vlast se u druge vertikale nipošto ne pača.

Tako drastično skraćivanje vremenske distance između uobičajenog javnog produciranja najviših predstavnika vlasti pod ruku s određenim poslovnjacima, i trenutka u kojem će potonji zatim skončati u istražnom pritvoru, istina je, može se činiti neozbiljnim i komičnim, a u marketinškom pogledu i nedoraslim. Ali, zabava će nam potrajati samo dok se ne sjetimo pomoću kakvih su sve sredstava oni prvi spremni udariti da bi obranili svoju poziciju vladajućih, do rafalnog pucanja opterećenu sudjelovanjem u daleko obimnijem kriminalu.

Igor Lasić

Novinarka Indira Biščević dobila radni spor protiv HRT-a

Diskriminirana zbog brata Hidajeta

Iako je u tužbi Indira Biščević tvrdila da na HRT-u nije napredovala zbog nacionalne i vjerske diskriminacije, to je usred postupka porekla, pa ustvrdila da je diskriminirana po političkom ključu, zbog bliskosti svojeg brata Hidajeta Biščevića s Franjom Tuđmanom

Iako je novinarka HRT-a Indira Biščević prije pet godina izazvala neuobičajen interes javnosti podignuvši tužbu protiv poslodavca zbog diskriminacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, presuda kojom je spor nedavno dobila, a koju posjeduju “Novosti”, prošla je potpuno nezapaženo. Spor je dobila unatoč tome što se usred sudskog postupka predomislila ustvrdivši da se radilo o pogrešci.

– Tužba je pisana u vremenskom tjesnacu i nisam je imala vremena detaljno pročitati – objasnila je sutkinji gdje je nastao “kuršlus”, pa zanijekala da je ikada doživjela bilo kakvu vjersku i nacionalnu diskriminaciju.

No i dalje je tvrdila da na HRT-u nije napredovala jer je diskriminirana, ali po političkom ključu, i to zbog bliske veze svojeg brata Hidajeta Biščevića, nekadašnjeg novinara i diplomata, s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Objasnila je sudu da je nakon promjene vlasti 2000. godine došlo do “kadrovske čistke” na HRT-u i dolaska kolega “drugačije političke orijentacije” te da je Hijadet 2004. godine vodio o kadrovima s Prisavlja oštre polemike s tadašnjim glavnim ravnateljem Mirkom Galićem.

Nitko od ispitanih svjedoka; Tene Perišin, Morane Kasapović, Branimira Farkaša, Joze Čurića i Nikole Kristića, nikada nije čuo da je njihova kolegica nacionalno i vjerski diskriminirana, niti da se na to žalila. Jedino je Vladimir Rončević, bivši glavni urednik informativnog programa, svjedočio da mu je pred Goranom Rotimom i Stipom Alfierom rekla da ne može zbog toga napredovati, prisjećajući se da je kasnije, kada je tužba “procurila” u javnost, pisala demanti i predala ga njemu, a on ravnatelju Galiću. Objasnio je i da na HRT-u nitko nije ugrožen po ovim osnovama.

No sud je prihvatio i tezu o političkoj diskriminaciji, istaknuvši da vjeruje novinarki jer su napredovanja na HRT-u bila netransparentna. Indira Biščević sud je upozoravala na nejednakost naspram ostalih kolega, poimence navodeći tko od njih nije imao uvjete za napredovanje i povoljnije koeficijente. Pretresla je cijelu svoju karijeru, od 1979. kada se na Prisavlju zaposlila kao tajnica, preko 1993. otkada je raspoređivana na novinarske i uredničke pozicije. Navodila je redom svoje priloge, javljanja, reportaže za CNN, uređivanje vijesti u emisiji “Slikom na sliku” te spominjala da su joj na HRT-u nudili veći koeficijent kako bi povukla tužbu. Potanko je opisala i svoje duševne boli.

– Lomila sam se da li da podnesem tužbu, strahovala da će mediji to objaviti, što se i dogodilo. Bojala sam se i kako će se kolege i nadređeni odnositi prema meni. Nisam mogla spavati. Srce mi je jako lupalo, a svaki dolazak na ovaj sud izazivao mi je stresnu reakciju – govorila je Biščević, dodajući da je zbog svega posjetila i “liječnika-homeopata”.

Sud je prihvatio većinu njenih argumenata i utvrdio da prema Pravilniku HRT-a o sistematizaciji radnih mjesta Dragan Nikolić, Ilija Jandrić, Dijana Čović, Ivanka Jurčić Knežević, Hrvoje Hrengek, Hrvoje Zovko, Siniša Kovačević i Katja Biočina nisu imali uvjeta za ostvarena unapređenja. Upravo to bio je krunski dokaz na osnovu kojeg je HRT izgubio spor i mora Indiri Biščević isplatiti 113.000 kuna na ime zaostalih plaća, a državi 61.000 kuna parničnih troškova.

Donedavni glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić na sudu je uporno tvrdio da je u slučaju Biščević poštovana procedura. No sutkinja je otišla toliko daleko da je na osnovu Sutlićevog iskaza obrazložila da se diskriminatorsko postupanje prema novinarki i dalje nastavlja.

Goran Plavšić

Nominacije HND-a za “Novinara godine”

Nagrada za požrtvovnost

Hrvatsko novinarsko društvo (HND), koje zagovara povratak profesionalnim standardima, jačanje kvalitete i vjerodostojnosti medija, članstvu je uputilo “glasovnice” s troje kandidata za nagradu “Novinar godine” za 2010.

Među nominiranima se našla i Branka Slavica, dopisnica HTV-a iz SAD-a, uz Branimira Pofuka, kolumnista “Jutarnjeg lista” i Ivicu Radoša, suradnika “Večernjaka”. Pofuk je, kaže se u popratnom pismu, nominiran zbog niza kritika i razgovora s najvećim glazbenicima današnjice, dok se Radoš istakao s tri istraživačka feljtona o Ivi Sanaderu, Jadranki Kosor i Ivici Todoriću. Čime se, pak, iskazala Branka Slavica, široj javnosti poznata kao bivša zaručnica Mirka Norca, osuđenog zbog ratnih zločina u Gospiću i Medačkom Džepu, u masakrima koji su odnijeli na desetke ljudskih života?

Lani je, navodi se u pismu HND-a, bila “jedina od hrvatskih novinara koja je izvještavala s Haitija, nakon potresa koji je odnio više stotina tisuća života”.

U čemu je uspjela novinarka koja je kao urednica “Dnevnika” nakon Norčeva hapšenja puštala priloge o “dostojanstvenim” skupovima podrške tom ratnom zločincu, umjesto o žrtvama njegovog razornog djelovanja?

“Uspjela je doći na Haiti i svakodnevno slati izvještaje s ulica i iz sirotišta i bolnica Port au Princea, te gledateljima približiti razmjere i posljedice toga razornog potresa”.

Što je za HND, zapravo, Branka Slavica, novinarka koja je uspjela, uzgred rečeno, sa stotinama stranih kolega, doći do žrtava dalekog Haitija, ali ne i do žrtava Gospića i Medačkog džepa?

“Branka Slavica jedno je od onih prepoznatljivih lica s malih ekrana koje svojom profesionalnošću, požrtvovanošću i hrabrošću demonstrira što su visoki standardi televizijskog novinarstva”, zaključuje se u nominaciji HND-a. N. Bajto

Kratko & jasno

Sanja Sarnavka, udruga B.a.B.e.

Kako komentirate prijedlog novog Zakona o pučkom pravobranitelju, kojim bi se ukinuli pravobranitelji za ravnopravnost spolova, osobe s invaliditetom i djecu i spojili s pučkim pravobraniteljem?

– Reakcije na prijedlog su ‘vatrene’, no ja ga nisam shvatila tako problematično, jer nije bitna funkcija, nego način na koji se radi posao. Kad bi se u Hrvatskoj ljudi birali po načinu rada, a ne iz podobnosti, ovaj prijedlog bi urodio plodom. No, kod nas to ostaje upitno, pa ćemo tek vidjeti je li riječ o skrivenoj namjeri Vlade, odnosno hoće li se smanjiti dosadašnje ovlasti ili se radi o preustroju iz dobrih pobuda, poput smanjenja troškova.

Dosadašnje funkcije trebali bi preuzeti zamjenici pučkog pravobranitelja?

– Ne bi trebalo biti problema, ako bi samo te funkcije postojale, ukoliko bi se na njih birale osobe i dalje na temelju javnog natječaja. Kako god se oni zvali, bitno je da svoje područje djelovanja zadrže neovisnim, a zajedno da, na primjer, iznose izvještaje.

U kojim krugovima je taj prijedlog izazvao gorčinu?

– Ženske grupe se jako protive, jer smatraju da će prijedlogom ti instituti izgubiti na samostalnosti. U svakom slučaju njihov glas se mora poštovati. No, nisam ni dosad primijetila da je, na primjer, Ured za ravnopravnost spolova, vidljiv u javnosti. Smatram da oni trebaju raditi upravo na vidljivosti, jer prema istraživanju Centra za mirovne studije, samo je dva posto građana čulo za njih. Najvažnije je da građani znaju za postojanje takvih institucija i njihov rad, jer u protivnom ni ne mogu dići svoj glas i spriječiti njihovo ukidanje.

Što mislite kako će se situacija razvijati?

– Radna skupina još radi na ovom prijedlogu Zakona, naravno pod palicom Vlade. U njoj imamo i svoju predstavnicu iz Kuće ljudskih prava, koja nas o tome izvještava. Namjere radne skupine vidjet ćemo tek kroz dva mjeseca, kada se pojavi konačni prijedlog.

Mirna Jasić