Intrigator

Katran & perje

Povratak hrvatskog lava

Ustani i rikni

Priča o Hrvatskoj kao takvoj, nakon haških presuda Gotovini i Markaču, ulazi u sferu mistike. Nezavisni stručnjaci iz Instituta za promatranje paranormalnih pojava rašljama “Ivan Milas” iz Rajić Brda smatraju da se radi o svojevrsnoj paralelnoj stvarnosti kreiranoj iz centara moći, pogotovo nakon što je sve razvidnije da prvi hrvatski predsjednik uopće nije mrtav.

Dok mediji spekuliraju o tome da se radi o izvantjelesnoj, besmrtnoj ostavštini Franje Tuđmana, mnogi vjeruju u pojavu njegova fizičkog klona. Time bi mogao biti ostvaren znameniti vapaj bivšeg splitsko-dalmatinskog župana Branimira Lukšića: “Franjo, hrvatski lave, ustani i rikni!”

Sumnje potkrepljuju tvrdnjama da se osumnjičeni, koji se predstavlja kao Miroslav Tuđman, ponaša upadljivo slično kao matični uzorak. Štoviše, Tuđman (Miroslav) je žestoko napao starog političkog rivala Stjepana Mesića, s kojim se Tuđman (Franjo) posvađao još daleke političke sezone 1993-94. godine.

– Nitko nije imao pristupa transkriptima osim ovlaštenih osoba… Oni su svi bili klasificirani kao državna tajna… neistina je da sam radio selekciju i imao te transkripte. Činjenica je da nakon smrti predsjednika… uopće nisam odlazio na Pantovčak… Došao sam samo preuzeti njegove osobne stvari – ispričao je za “Index.hr” osumnjičeni, na taj način dodatno pojačavajući slutnje matriksologa, koji također bilježe da njegova pojava izaziva burne alergijske reakcije kod dijela stanovništva.

Stručnjaci su pomalo ipak zbunjeni nakon što su istraživanjem biheviorizma “originala” i “klona” zapazili nesrazmjer između nekih iritantnih osobnih navika u izražavanju, kao što su zlobno režanje s pripadajućim facijalnim grčevima te sadistički hihot u trenucima zlobnih sladostrašća. No dodaju da mogućnost takvih pojava nije isključena.

Petar Glodić

Obljetnica Vladina gospodarskog programa

Oporavak uspio, ekonomija mrtva

Više od godinu dana prošlo je otkad je premijerka Jadranka Kosor predstavila svoj Program gospodarskog oporavka, a povodom te godišnjice u medijima je općenito ocijenjeno kako je on ostao bez efekta, jer su njime zacrtane mjere neostvarene. Razočaranje je izrazio i jedan od njegovih autora, dr. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji je kazao da se program provodi, ali fragmentarno i sporo, uz očigledan nedostatak političke hrabrosti za oštrije reforme. S druge strane, premijerka Kosor na primjedbe je odgovorila da se program provodi i da apsolutno odbija sve one koji nastoje umanjiti njegove dosege, pa obećala da će uskoro prirediti prezentaciju s cjelovitom analizom o tome što je do sada napravljeno.

Očekujući tu prezentaciju, “Novosti” su zavirile u Vladino prošlomjesečno “Izvješće o provedbi plana provedbenih aktivnosti Programa gospodarskog oporavka” i tamo otkrile da je gospodarski oporavak – praktički već proveden. Naime, u navedenom izvještaju od 2. travnja, koji na 170 stranica prati provođenje zacrtanih kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera, raspoređenih na deset područja, gotovo da i nema kratkoročne mjere uz koju ne stoji oznaka da je provedena ili da je njena provedba u tijeku, praktički samo što nije dovršena.

Od ukupno 557 tzv. provedbenih mjera, koliko smo ih uspjeli pobrojati u svojoj mini-analizi, uz 388 njih stoji oznaka “provedeno”, a uz narednih 164 oznaka “u tijeku”. Oznaka “nije provedeno” stoji uz samo četiri mjere, dok uz jednu stoji “nemogućnost provedbe”. Ispada, dakle, da su dvije trećine programa već potpuno ispunjene, jedna trećina upravo se ispunjava, a tek pet mjera, što je manje od jedan posto programa, nije ostvareno.

Zapravo, kada se u Vladinom izvještaju detaljnije pogleda i tih jedan posto, doznat ćemo da je kasnije zaključeno kako tri od četiri mjere označene s “nije provedeno” nije ni trebalo provoditi, što znači da su preostale samo dvije neostvarene mjere. Jedna je bila objavljivanje popisa dugovanja poduzetnika, što se, kako stoji u izvještaju, nije ostvarilo zbog poslodavaca, a druga se odnosila na izmjene Zakona o radu, do kojih nije došlo zbog otpora sindikata.

Iz Vladinog izvještaja može se, dakle, zaključiti, kako je konačan rezultat Vlade u provođenju oporavka čak 99,64 posto uspješan! Štoviše, da su poslodavci i sindikati htjeli surađivati, bilo bi to i sto posto. Jedini je problem što je Hrvatska i dalje jedna od rijetkih europskih zemalja koje su još u recesiji.

Nikola Bajto

Grad Rijeka izgradio velebni bazen za skokove u vodu, iako u Rijeci taj sport ne postoji

Obersnelov skok u budućnost

U bazen sa skakaonicom uloženo je 18 milijuna kuna, a da bi mu se našla svrha nedavno je osnovan i skakački klub u koji je, budući da u Rijeci skakača nema, sve troje angažiranih sportaša dovedeno iz drugih gradova

Prije četiri godine počela je u Rijeci gradnja kompleksa bazena na Kantridi, službeno vrijednog 330 milijuna kuna, koji bi ovih dana trebao biti zgotovljen. Četiri faze su već realizirane, a peta, koja samo što nije, posebno je zanimljiva. Riječ je o gradnji bazena za skokove u vodu za koji se, kako doznajemo iz odgovora Grada Rijeke, upravo ovih dana očekuje montaža potrebnih sprava. Pritom postoji samo jedan mali problem, a taj je što sportaša koji se bave skokovima u vodu u Rijeci – uopće nema. Iako ih nema, točnije, kako ćemo vidjeti, odnedavno postoji samo jedan, u taj je bazen uloženo čak 18 milijuna kuna.

Stoga nam je, unatoč tome što je na naš upit gradonačelniku Vojku Obersnelu umjesto njega združeno odgovorila cijela političko-sportska garnitura Rijeke, i gradska tvrtka Rijeka sport i Odjel za sport Grada Rijeke i Riječki sportski savez, bilo teško pronaći ijedan suvisao razlog zbog kojeg je Rijeka izgradila bazen za skokove u vodu. U redu, Rijeka se od 1994. bezuspješno kandidira za Mediteranske igre, pa možda tu skakaonica treba, ali opet, uz četiri nova bazena ulagati sada i u ovaj, u gradu bez skakača, čini se da nema svrhe.

E, ali sada kada je već izgrađen, valja mu pronaći svrhu. Stoga je krajem prošle godine osnovan Klub skokova u vodu Primorje 2010, kojem je svaka sličnost s ranije postojećim klubom Primorje slučajna. Naime, u ovom potonjem postoje plivači, vaterpolisti, vaterpolistice, čak i sinkro plivačice, dok u novoosnovanom Primorju 2010 postoji tek Izvršni odbor i jedan jedini skakač. Izvršni odbor čine predsjednica Gradskog vijeća, šef Odjela za sport, činovnica Riječkog sportskog saveza, direktor gradske tvrtke Rijeka sport, dva gimnastičara i jedna osoba iz plivačkog kluba Primorje, koja je time najbliža bazenu, ali nema nikakve veze sa skokovima.

Budući da u Rijeci nije bilo skakača u vodu od njenog postanka, onaj jedini skakač kojeg smo spomenuli, imenom Šime Perić, doveden je iz Zadra i imenovan za klupskog direktora struke. Za njega su nam u odgovoru iz Grada Rijeke napisali da je mladić još uvijek aktivni skakač koji je “u prijelaznom roku prešao u riječki klub”. Za neupućene, dakle, upravo je okončan hrvatski skakački merkato. Kao treneri bit će angažirani Zagrepčanin Marko Pervan, višestruki hrvatski prvak u ovome sportu koji je trenutačno student na riječkom Pravnom fakultetu, i bivša skakačica Andrea Šviderski s Krka, za koju su u odgovoru iz Grada napisali da je “voljna dolaziti u Rijeku”.

Inače, klub će se dijelom financirati iz gradske blagajne, pa je ove godine za nj odvojeno skromnih 70.000 kuna, dok se ostatak planira namaknuti od donacija i sponzorstva, što trenutačno nemaju ni najpopularniji sportovi, te od članarina članova koji trenutačno ne postoje.

Konačno, na našu dvojbu o tome je li ovaj skupi bazenski objekt bio nužan Rijeci, mjerodavni su odgovorili protupitanjem: “Zar Rijeci nije potrebno ono što već ne postoji?”

Jest, potreban je, primjerice, pristojan autobusni kolodvor, dječji parkovi i igrališta, potrebno je obnoviti stadion na Kantridi, da ne govorimo o socijalnim i egzistencijalnim potrebama, za koje 18 milijuna kuna ne postoji.

Ernest Marinković

“Vjesniku” se ukazala domoljubna verzija Sergea Brammertza

Haški tužitelj iz snova

Simpatičan Vladin bilten “Vjesnik” doživio je pred Uskrs nekoliko medijskih zvjezdanih trenutaka kada je njegovo pisanje bilo naširoko citirano. Ono što je privuklo pažnju i hrvatskih i drugih medija bio je tekst Marka Barišića u kojem se navodi da je haški tužilac Serge Brammertz na međunarodnoj konferenciji “Izazovi međunarodnih krivičnih istraga”, održanoj 20. aprila u organizaciji britanskog Kraljevskog instituta za međunarodne odnose i Udruženja za UN, izjavio da je “Oluja bila legitimna akcija oslobađanja okupiranog područja i kako je akcija vođena na hrvatskom teritoriju koji je nekoliko godina bio okupiran od lokalnih Srba potpomognutih Srbijom i Jugoslavenskom armijom”. Brammertz je, po pisanju “Vjesnika”, rekao i da “činjenica da je Oluja bila oslobodilačka operacija ne znači da se u njenom okviru mogu činiti zločini”, kao i da “presuda hrvatskim generalima nije presuda protiv hrvatskog naroda ili države, nego protiv pojedinaca”.

Zanimljivo je da u “Vjesniku” nisu bili najsigurniji gdje je Brammertz rekao sve navedeno, jer u web izdanju lista, koje su citirali ostali mediji, piše da je konferencija održana u Londonu, dok u štampanom izdanju stoji da je održana u Bruxellesu.

A onako kako su prenosili tekst iz “Vjesnika”, mediji su, doduše manji broj njih, naknadno prenijeli i izjavu koju je agenciji “Tanjug” dao Aleksandar Kontić, pravnik u Haškom tužilaštvu. “Brammertz nije bio ni na kakvoj konferenciji u Londonu, nije komentarisao presudu protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, nije komentarisao opravdanost operacije ‘Oluja’, niti je rekao da se radi o legalnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija, kao što je navedeno u nekim medijima”, rekao je Kontić. “Tužilac Brammertz je, na konferenciji u Bruxellesu 20. aprila, rekao da se presuda u postupku protiv Gotovine i ostalih odnosi na njihovu individualnu krivičnu odgovornost za zločine počinjene u ‘Oluji'”, naglasio je Kontić.

Reagiranja u Hrvatskoj nije bilo, a o onome što Brammertz (ni)je rekao o “Oluji” vjerojatno će biti riječi i prilikom njegove posjete Zagrebu, najavljene za početak maja.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Marin Jurjević, zastupnik SDP-a

Ne mogu se izjasniti

Splitsko Gradsko vijeće prihvatilo je prijedlog HSP-ovog vijećnika da se jedan od središnjih trgova ili ulica imenuju po generalu Anti Gotovini. SDP je to također podržao. Kako netko tko je u Haagu prvostupanjski osuđen za ratne zločine može dobiti trg?

– Inicijativa o Gotovini kao počasnom građaninu postoji posljednjih deset godina. Što se tiče ulice ili trga, Vijeće se na moju inicijativu obratilo Komisiji za imenovanje ulica, da o tom pitanju uzmu u obzir i mišljenje generala Gotovine. Ne vidim ništa sporno u tome, no Gotovina se zahvalio na tome i poručio kako za to još nije vrijeme, iako na njemu mnogi žele skupiti političke poene. U posljednje vrijeme, dosta je toga u ovom slučaju ispolitizirano.

Vaš odgovor je prilično nedorečen i pomalo zbunjuje: ponavljam da je pitanje o tome treba li nekome tko je nepravomoćno osuđen za ratni zločin dodjeljivati ulicu ili trg u nekom gradu?

– Nije običaj da se živim ljudima daju trg ili ulica, ali SDP je inzistirao na razumu i gašenju iracionalizama i nečega što nikome ne koristi. Mi smo prihvatili inicijativu koja je proslijeđena Komisiji. Nije Gradsko vijeće donijelo nikakvu odluku.

Priznajete li vi Haaški sud, gospodine Jurjeviću?

– Priznajem Haaški sud, jer je utemeljen na osnovu hrvatske inicijative i dio je organizacije Ujedinjenih naroda.

Pa bi li onda imenovanje ulice ili trga imenom Ante Gotovine bila uvreda svim žrtvama zbog kojih je presuda donesena?

– Kada bi o tome došao neki prijedlog, onda bih se mogao izjasniti. Ne možemo pričati u kondicionalu. Mislim da je Gotovina s puno razuma i odmjerenosti dao svoj odgovor na tu inicijativu i tako stekao još jednu dozu poštovanja u situaciji u kojoj mu nije nimalo lako.

Dragan Grozdanić