Korporacijsko upravljanje naukom

inistarstvo za visoko školstvo, znanost i tehnologiju Republike Slovenije predstavilo je Ishodišta za nacionalni istraživački i inovacijski program (NRIP) 2011-2020. Dokument predstavlja radikalan raskid s prijašnjim dokumentima te vrste, koji su u naslovu obično nudili “istraživanja i razvoj”, a u tekstu govorili o znanosti(ma). U najnovijem dokumentu o znanosti gotovo pa nema ni riječi – osim kontekstualno – već su njeno mjesto zauzeli tehnologija, tehnološki razvoj i kovanica “nacionalni inovacijski sustav (NIS)”, koja nigdje u Ishodištima nije objašnjena, a kamoli detaljno definirana.

Za sve nas, koji već desetljećima radimo u znanosti i visokom školstvu, šokantna je već prva rečenica uvoda (svi podebljani dijelovi u tekstu su moji): “U vrijeme ozbiljnih gospodarskih problema, s kojima se suočava cijela Europa, Slovenija se našla u položaju iz kojeg je može izvući jedino cjelokupno restrukturiranje gospodarstva i sustava za podršku, zajedno s istraživačkorazvojnim i visokoobrazovnim.”

Inovacije u poduzećima

Visoko školstvo i znanost, dva najvažnija društvena podsistema, u Ishodištima odjednom postaju samo “potporni sustavi” gospodarstva. NRIP je tako cijelo vrijeme definiran kao strateški program “za pomoć kod razvoja cjelokupnoga i međunarodno povezanoga nacionalnoga inovacijskoga sustava (NIS), koji dugoročno podupire konkurentnost, održivo gospodarstvo i širi društveni razvoj.”

To su ključne mantre Ishodišta: tržište, konkurentnost, poduzetništvo – kao da je dokument nastao u Slovenskoj gospodarskoj komori, a ne u Ministarstvu za visoko školstvo, znanost i tehnologiju – inovativnost, izraz neupitne tehnološke i tehnokratske provenijencije je i osnovna pretpostavka i polazna točka cjelokupnog teksta Ishodišta.

Tako nakon prvotnog šoka zbog susreta s vokabularom te vrste, više i ne iznenađuje kad među smjernicama i ciljevima na prvom mjestu pročitamo: “Stvoriti stimulativno okruženje za inventivnost, inovativnost, poduzetništvo i prijenos znanja u proizvod i usluge s visokom dodanom vrijednošću”, a između pojedinih (prioritetnih) ciljeva (za povećanje ulaganja u IR u privatnom sektoru):

– 60 posto javnih sredstava usmjeriti u projekte u kojima sudjeluju gospodarstvo i javni sektor.

– upotreba mehanizama poreznih poticaja za ubrzavanje ulaganja u istraživanje i razvoj (IR) i razvoj novih proizvoda i usluga.

–  upotreba drugih mehanizama za poticanje potražnje i razvoja tržišta, pogotovo javnih ugovora za demonstraciju i tržišnu vježbu tehnoloških dostignuća poduzeća.

Među ciljevima uspostavljanja odgovarajućeg okruženja za nastanak i rast novih tehnoloških i ostalih poduzeća (da, dobro ste razumjeli: u novom NRIP-u znanost su zamijenile inovacije u poduzećima) možemo pročitati:

– “uređenje odgovarajućih pravnih podloga koje omogućuju i potiču autonomiju istraživačkog rada, fleksibilnost radnog zakonodavstva zbog zapošljavanja domaćih i stranih znanstvenika, stvaranje odcijepljenih (spin-off) poduzeća i miješanih poslovnih modela (…) s porezno-finacijskim zakonodavstvom i investicijskom politkom državnog/privatnog kapitala.

– poticanje “kulture patentiranja” preko promišljene patentne politike i s razvojem zakonodavstva na području intelektualnog vlasništva.

– povećanje privlačnosti domaćih i stranih ulaganja u razvoj novih visokotehnolških proizvoda i usluga u postojećim i novim perspektivnim poduzećima.”

Oduzimanje svih prava

Nakon početnih udaraca, s iznenađenjem nailazimo na zahtjev za garantiranjem veće autonomije te odgovornosti javnih i privatnih istraživačkih organizacija. Zvuči prelijepo da bi bilo (nakon svega rečenog) istinito! A kako će NRIP to postići?

Citiram: “Nužna je promjena u nadzoru, vođenju i organiziranju poslovanja te isključenje IR djelatnosti iz trenutno važećeg zakona o javnim službenicima.” Zašto bi za garantiranje veće autonomije i odgovornosti istraživačkih organizacija bilo potrebno isključenje istraživačkorazvojnih djelatnosti iz važećeg zakona o javnim službenicima? Tako jednostavno! Zato da bi se radnicama i radnicima u toj djelatnosti oduzela sva prava koja imaju u skladu s kolektivnim ugovorima i sva prava na sindikalno organiziranje.

U tom slučaju, ugovore o radu sklapali bi individualno, s direktorom istraživačke organizacije, tj. rektorom sveučilišta, i to pod uvjetima potonjeg! Taj podatak nećete (više) naći u eksplicitnom obliku u postojećoj verziji Ishodišta, ali je zato u prijedlogu, tj. radnoj verziji Ishodišta jasno zahtijevano “korporacijsko upravljanje” tim djelatnostima.

Taj zahtjev se ne javlja prvi put, možemo ga naći u propalom prijedlogu Zakona o sveučilištu, koji je prije dvije godine u ime rektorske konferencije pripremio rektor Koparskog sveučilišta, dr Rado Bohinc. Vjerojatno je sasvim slučajno da je dr Bohinc sudjelovao i u pisanju očekivanih Ishodišta i da se u ovom trenutku najbrutalnija otpuštanja profesora i profesorica u visokom školstvu događaju upravo na jednom od fakulteta “njegovog” sveučilišta (Fakultet za humanističke studije).

S obzirom na sve rečeno, vjerojatno ne iznenađuje pretjerano da Ishodišta posebnu pozornost namjenjuju obrazovanju mladih znanstvenika, “u smislu smanjenja opterećenja ponavljanjem teorijskih nastavnih planova i programa“. Da, dobro ste dešifirirali: buduće magistre i doktore ne bi trebalo previše poglupljivati studijem i teorijom, nego bi bilo bolje da se “obuče u posebnim, relevantnim vještinama (kao što su poduzetništvo, promocija i diseminacija znanosti, retorika, informatika itd.).”

U skladu s nebulozama Ishodišta, Ministarstvo za visoko školstvo, znanost i tehnologiju će kroz ljeto pripremiti tekst NRIP-a i poslati ga u rujnu na javnu raspravu. Praćenje slova i duha Ishodišta znači zasiguran kraj znanosti i visokog školstva u Sloveniji.

(Sa slovenskog prevela: Ivana Brklje)