Male knjižare odlaze u povijest

U posljednje dvije godine prodaja knjiga vrtoglavo pada, a kupaca je sve manje. Zbog malog prometa i visokih dadžbina, knjižare grcaju u dugovima prema izdavačima. Istovremeno, veliki izdavači otvaraju vlastite megastore, što praktički znači zabijanje posljednjeg čavla u lijes nezavisnog knjižarstva. Trend pada interesa za knjigu, prisutan godinama, sada kulminira, a počeo je prije dva desetljeća pretvorbom knjižarskih lanaca. Izdavači optužuju državu za neravnomjernu potporu i mizerne subvencije, a rješenje vide u osnivanju institucije koja bi se knjigom bavila strateški i sustavno, te u donošenju Zakona o knjizi.

Miljenka Buljević iz “Bookse” za nelikvidnost tržišta odgovornim smatra nadležne institucije.

– Živimo u ideologiji tržišta, koje se nudi kao odgovor na sve. No, mi imamo malo tržište koje uvjetuje relativno visoku cijenu knjige, što onda ima posljedice za sve u lancu. Za razliku od izdavača, samostalne knjižare donedavno nisu imale nikakvu potporu (Ministarstvo kulture uvelo je javne potpore za knjižarske programe prije nekoliko godina), pa nisu mogle preživjeti od prodaje knjiga i uz to plaćati obaveze. Kao odgovor na to, izdavači koji su imali sredstva počeli su otvarati vlastite knjižare, čime su riješili problem naplate za svoje knjige, ali ne i za knjige drugih izdavača. Pokušano je i sa sporazumom o jedinstvenoj cijeni knjige, ali je to ispala tek dobra namjera s lošom izvedbom. Ni distribucijska mreža ne postoji, pa izdavači sami distribuiraju svoje knjige; u puno gradova nemaju gdje, osim na kioske, jer knjižare u njima ne postoje – kaže Miljenka Buljević.

Podupiru se čisti hitovi

U zagrebačkoj Martićevoj ulici od 2004. godine, u sklopu književnog kluba “Booksa”, radila je i knjižara, no ona je zatvorena prije mjesec dana.

– U “Booksi” smo se godinama borili s problemima, nadajući se da ćemo uspjeti pronaći svoju nišu za preživljavanje. Nakon osam godina, priznali smo si da smo na vjetrometini. U našoj knjižari prodaja nije pala, jer nikada nije ni bila visoka. Male samostalne knjižare su odumrle. U Splitu je, simbolično, prije nekoliko godina isti dan zatvorena knjižara “Utopija” i otvorena velika izdavačka knjižara. Malo i srednje književno poduzetništvo živi od čistog entuzijazma. Jer, ako nemate svoju knjižaru, teško je plasirati knjigu uz prihvatljiv rabat. Redovita naplata je dugogodišnji problem – objašnjava Miljenka Buljević.

Ona smatra da se bez sustavne promjene i dugoročne strategije za nekoliko godina knjiga neće imati gdje kupiti. Izlaz vidi u reguliranju tržišta i razdvajanju segmenata izdavaštva, distribucije i knjižarstva, uz jednake uvjete za sve i smanjene mogućnosti lova u mutnom.

– Potrebno je da se povežemo s okolnim zemljama i povećamo tržište. Trend otvaranja podružnica izdavačkih kuća u Srbiji i BIH ne čini se da ima efekta, jer je model preslikan. Granice trebaju biti prohodne, uz posebne regulative za protok knjiga. Iako ne postoje carinski porezi na knjigu, još je skupa procedura uvoza. Ulazimo u doba elektronskih knjiga koje će granice učiniti besmislenim, pa zašto se to ne učini i s papirnatima? Država treba jednako poduprijeti sve, od pisaca koji jedva dobiju honorare za knjige, do čitatelja. Jer, ako ne počnemo razvijati čitateljske navike mladih, za 20 godina više neće biti čitateljske publike – predviđa Miljenka Buljević.

Trend okrupnjavanja je normalan, smatra Kruno Lokotar, urednik u “Algoritmu”. No, da se ne dogode monopoli, treba intervenirati država, i to u redistribuciju i zaštitu.

– Nisu ugrožene samo male knjižare, nego i veliki lanci vezani uz izdavače. Trend pada interesa za knjigu je prisutan godinama, a sada je eskalirao, uz malu pomoć svjetske krize. No, ona je prolazna, a loša politika prema knjizi i čitanju je konstanta. Temeljni problem je što smo maleno i za knjigu nezainteresirano tržište. Otkupi i potpore se dijele po babama i stričevima. Recimo, ne dobiva se potpora za premijerne objave autora koji nisu iz Hrvatske nego iz bivših jugoslavenskih zemalja, a podupiru se prijevodi suvremenih svjetskih pisaca, čisti hitovi. Drugim riječima, da se srpski ili bosanski autor prevede na hrvatski vjerojatno bi dobio potporu, ali ona izostaje kada knjigu treba objaviti u originalu. Zbog svega toga, autorski honorari su mali. Jedna od dobrih inicijativa je ona Roberta Perišića, da se pojačaju godišnje potpore piscima – kaže Lokotar.

Manji broj naslova

Navodi kako je u posljednje dvije godine za oko 60 posto pala prodaja knjiga u Hrvatskoj. Sadašnja situacija ima katastrofalne posljedice za domaću produkciju knjiga, jer su budžetske intervencije nadležnih ministarstava u ovaj sustav sitne.

– Da je ikome stalo do knjige, književnosti i znanosti, odmah bi našli rješenje. Bilo bi puno bolje da se pametnije redistribuiraju sredstva – smatra Lokotar.

Boško Zatezalo, direktor VBZ-a, prisjetio se kako je uništavana knjižarska mreža Hrvatske.

– Od 1990. do 1995. godine, pretvorbama “Mladosti”, “Naprijeda”, “Name”, “Brezovice”, “Trgoprometa”, “Trgocentra”, OTP-a, “Nolita”, “Znanja”…, ostali smo bez knjižara i bez izdavača. U tom su teškom periodu novoosnovani izdavači “Algoritam”, “Mozaik knjiga” i VBZ, kao i “Školska knjiga”, zbog nemogućnosti poslovanja otvorili veće i modernije knjižare, što je bio normalan tijek stvari, jer ovdje knjižare ne mogu poslovati bez jake podrške jakih izdavača. Država u te knjižare nije uložila ni kune. Tada su se otvorile i neke nezavisne knjižare, ali nisu napravile nešto posebno. Sada “Tisak” razvija svoj lanac, pa možda ispadne dobro. Do devedesetih je knjiga zauzimala više prostora. Danas su knjižare prostranije, a puno ih je manje – kaže Zatezalo i napominje kako Ministarstvo kulture za programe svih knjižara izdvoji tek 315.000 kuna godišnje.

VBZ je u novom centru Cvjetno otvorio knjižaru na 110 četvornih metara. Zatezalo kaže da nije riječ o megastoru, nego o većoj knjižari, otvorenoj iz puke potrebe. Naime, dosad su imali dvije dvostruko manje knjižare, a s novom imaju šanse za opstanak.

– Posljednjih su se godina potpore razvodnile. Ne podržavaju se projekti, radi se uravnilovka, a mali prolaze bolje od velikih izdavača. Ove je godine jedan mali izdavač, koji prerasta u velikog, dobio 284.000 kuna potpore. Ministarstvo kulture ne bi ionako male  potpore trebalo dijeliti onima koji su već jednom dobili novac za program, a na takve otpada više od 60 posto potpore – smatra Zatezalo.

Iako se čini da su rabati u Hrvatskoj previsoki, u Europi su daleko veći. Nijedna knjižara ne može preživjeti bez prosječnog rabata od 45 do 50 posto, ali Zatezalo najvećim problemom smatra cijene najma: knjižare ne mogu funkcionirati na periferijama, pa se otvaraju u šoping-centrima, gdje su cijene astronomske.

– Broj naslova se smanjuje, veliki projekti ne prolaze, a potpore i otkup su za 50 posto manji. Vratili smo se deset godina unatrag, a obaveze su puno veće. Nemamo ni zakona o knjizi, o kojem se priča već 20 godina. A u ovako maloj zemlji knjiga je jedna od bitnih stvari – kaže Zatezalo.

Strategija za knjigu

Profesorica Andrea Zlatar smatra kako u Hrvatskoj, nakon privatizacijske propasti lanca “Mladost”, nikada nije uspostavljen pravi distribucijski sustav knjiga.

– Usprkos nizu pojedinačnih inicijativa, nisu stvorene mogućnosti za opstanak i funkcioniranje nezavisnih knjižara. U Hrvatskoj prevladavaju knjižare većih izdavačkih kuća, koje u nekoj mjeri distribuiraju i knjige drugih izdavača. Broj knjižara izvan Zagreba, naročito nezavisnih knjižara, koje nisu trgovine bilježnicama, vrlo je malen – kaže. Dodaje da je neravnoteži pridonijelo i tzv. kiosk-izdavaštvo, pa danas “ono malo kupaca knjiga uzima jeftina izdanja stereotipizirane literarne razine”.
– U pitanju je cijeli lanac u izdavaštvu, autor-izdavač-knjiga-knjižar-kupac, a posljednji  dio najslabije funkcionira. Potpore autorima su itekako potrebne, ali pravo je rješenje pokrenuti prodaju. Ključno bi bilo da lokalne zajednice daju pogodnije uvjete za iznajmljivanje prostora za knjižare i da se razvija sustav bespovratnih kredita za pokretanje knjižara. Potrebna je strategija za knjigu, što uključuje i zakon o knjizi i osnivanje centra za knjigu – predlaže Andrea Zlatar. Smatra da je potrebno ujedinjenje, kao što je to učinila filmska struka, i stvaranje zajedničkog programa za rješavanje dvadesetogodišnjih problema.

– Autori, izdavači i knjižari trebali bi imati isti cilj, dostupnost knjige što većem broju čitatelja, sprečavanje monopolizacije tržišta, kao i posebno honoriranje izdavačkih kuća koje insistiraju na literarnoj i znanstvenoj kvaliteti svojih izdanja. Nužno je misliti kako ćemo reagirati na promjene koje dolaze s EU-om (pitanje PDV-a, neprimjerenost komisijske prodaje u knjižarama, poticanje razvoja nezavisnih knjižara a ne onih vezanih uz izdavače). Iako se praksa u europskim zemljama razlikuje, nigdje se ne favoriziraju monopoli i šoping-centri kao mjesta distribucije knjige – kaže Andrea Zlatar.

Negativna spirala

Renesansom hrvatskog izdavaštva i knjižarstva Mišo Nejašmić, direktor nakladničke kuće “Jesenski i Turk”, smatra razdoblje između 2000. i 2008. godine.

– Nikada nije izlazilo toliko novih naslova, u tolikim nakladama, niti se knjiga prodavala na toliko mjesta (kiosk-prodaja). Otvoreno je više kvadrata knjižara nego ikada, a iz proračuna je izdvajano najviše sredstava. No, svemu nerealnom dođe kraj, pa je u posljednje dvije godine broj naslova pao za 40 posto. Promet u knjižarama je drastično pao, što je povećalo nelikvidnost i pokrenulo negativnu spiralu. Knjižare sporije i teže plaćaju izdavačima, oni proizvode manje naslova, a s manje naslova knjižare rade još manje prometa i još teže plaćaju. U dvije je godine dvostruko smanjen broj zaposlenih i kompletna aktivnost, a i državne su institucije drastično smanjile subvencije. Autori u ovakvim okolnostima također snose konzekvence, teže nalaze put do novog izdanja, a tantijeme su im manje. Ali i dalje imaju izbor, dovoljan broj izdavača i suvremena tehnološka rješenja daju veću šansu da im knjiga ugleda svjetlo dana – kaže Nejašmić. Smatra kako su promjene nužne putem drugačije politike prema knjizi, ljudima koji je proizvode i žive od nje, te edukacije onih koji će knjigu tek stvarati.

Mile Radović, direktor Izdavačkog poduzeća “Prosvjeta”, navodi da je zatvaranje zagrebačkih knjižara s dugogodišnjom tradicijom odraz loše pretvorbe, povrata poslovnih prostora privatnim vlasnicima koji određuju visoke zakupnine i nezainteresiranosti gradskih vlasti.

– Cijeli izdavački sektor je u problemima. Nama je dodatni stvorilo preseljenje knjižare i papirnice s Cvjetnog trga, gdje smo bili 65 godina: nismo mogli plaćati zahtijevanu zakupninu, što ne može niti jedna knjižara od svog prometa. U sadašnjoj, dvostruko manjoj knjižari u Preobraženskoj ulici, prostor za knjige je minimalan, jer papirnica radi bolji promet. Knjižara, dakle, nije ukinuta, samo nudi znatno manje knjiga, no planiramo pronaći veći prostor u centru, gdje bi knjige bile zastupljenije – kaže Radović.

Knjige kraj voća i povrća

Marijan Kuduz, predsjednik grupacije knjižara u Zajednici nakladnika i knjižara HGK-a, smatra da je krizi branše jednim dijelom pridonijela i neorganiziranost u ZNK-u, koja je posljedica čestih smjena predsjednika i nezavršavanja projekata.

– Nedovoljna je povezanost s Ministarstvom kulture u vezi donošenja zakona o knjizi, a iz toga proizlazi i toliki nered i nesuglasje između velikih i malih izdavača. Tu onda ispaštaju neovisne knjižare bez izdavaštva – kaže Kuduz, navodeći kako su cijene knjiga i udžbenika previsoke, a pojavljuju se novi lanci koji podcjenjuju vrijednost knjige: riječ je o nekvalitetnim izdanjima, lošeg prijevoda i tiska, koji se izlažu u marketima, kraj voća i povrća. Sramotnim smatra i lanjsku prodaju udžbenika po minimarketima, poštama, ulicama.

– Nesređenost tržišta udžbenika lani je kulminirala zatvaranjem desetak poznatih knjižara. Tu je i stečaj lanca knjižara “Libraria” (bivša “Mladost”), koji je ostavio velik dug prema nakladnicima. No, glavni krivac za propast knjižara su rabati od deset posto za udžbenike. Zamislite troškove knjižara u Dubrovniku, Puli ili Vukovaru kada plate prijevoz, proviziju za kartice tri do pet posto, djelatnike, najam, a pritom sindikatima prodaju na rate… Da bi knjižari bili na pozitivnoj nuli, potreban im je rabat od 15 posto, za udžbenike od 20 posto – zaključuje Kuduz.