Pokrajine

Pomoć starijima i nemoćnima na području općine Krnjak

Dobro djelo i topla riječ liječe usamljenost

U projektu pomoći starijim i nemoćnim ljudima na području općine Krnjak zaposleno je 12 osoba, koje obilaze 200 domaćinstava. Dovoze im lijekove i hranu, plaćaju račune i druge dadžbine, no korisnicima je najvažnije da ih netko redovno obilazi i da imaju s kim popričati

Pomoć starijima i nemoćnima na području općine Krnjak projekt je koji postoji već četiri godine. Započet je zajedno sa Evropskom investicionom bankom, a nakon toga je nastavljen u saradnji sa Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U njemu je s područja općine Krnjak zaposleno 12 ljudi.

– Obilazimo 200 domaćinstava. Svakodnevno smo na terenu, imamo i prostorije. Ministarstvo obitelji sudjeluje sa 80 posto sredstava, u plaćama i materijalnim troškovima, a sa 20 posto sudjeluje Općina Krnjak. Od sredstava Evropske investicione banke uspjeli smo nabaviti terensko vozilo, “ladu nivu”, koja nam mnogo koristi. Nabavili smo veći broj tlakomjera, aparate za mjerenje šećera i cijeli niz opreme, kao što su motorne pile, sjekire, kose, koje služe za pomoć ljudima. Projekt je do sada, po mom mišljenju, u potpunosti ispunio svoj cilj i svrhu – kaže Rade Kosanović, načelnik Općine Krnjak i jedan od inicijatora ovog projekta.

Plaćanje računa

Zaposleni dovoze ljudima lijekove, hranu, plaćaju račune i druge dadžbine kako ljudi iz zaselaka ne bi morali dolaziti u Krnjak, jer je problem prijevoza jako izražen. Ako treba otići u Karlovac po neki dokument, ako treba riješiti oslobođenje od participacije za zdravstveno osiguranje, podići uputnice za specijalističke liječničke preglede, recepte ili lijekove, ako treba nacijepati drva, pokositi okućnicu, sve se to radi. No, čini se da je ljudima najvažnije da ih netko posjeti, da imaju s kim popričati, jer su jedni daleko od drugih, rijetko se viđaju, pa je svaki gost dobro došao. Razmijeniti poneku informaciju, čuti nešto novo, želja je svakog korisnika ovog projekta, posebno samaca.

Projekt može obuhvatiti najviše 200 ljudi odnosno obitelji. Interes je mnogostruko veći, ali Krnjak za to nema mogućnosti. Naime, za brigu o preko 200 ljudi bili bi potrebni stacionari, eventualno starački domovi i viši oblici pomoći, za koje Općina Krnjak nema sredstava. Sličan projekt planiraju organizirati i u Saborskom, pa su predstavnici te općine nedavno posjetili Krnjak.

Dvanaestero zaposlenih

Od 12 ljudi, koji su inače zaposlenici Općine Krnjak, jedna je voditeljica cijelog projekta, (Desanka Todorić), jedna je medicinska sestra, osam je gerontodomaćica, a dvojica pomoćnih radnika brinu za održavanje okućnica.

– U svakom slučaju, dobro bi nam došlo najmanje još jedno terensko vozilo. Kada nam se “lada niva” pokvari, problem je doći do svih korisnika naše pomoći. S osobnim automobilima to je vrlo teško, jer su putevi neasfaltirani, puni rupa, a posebno je teško zimi po snijegu i po velikom blatu. Možda bi nam čak trebala i četiri vozila. Pokrivamo 114 kvadratnih kilometara, što nije mali teritorij. Plaće su nam u rasponu od 2.200 do 3.000 kuna – kaže voditeljica projekta Desanka Todorić.

Većinu od 200 domaćinstava obilaze najmanje jednom tjedno, a po potrebi i više. Mnoge korisnike obilaze i patronažne sestre iz Karlovca po preporuci krnjačke liječnice Drenke Alanović Prolić. Zadrže se 30 do 60, pa i više minuta, ovisno o potrebi.

– Često pokretni korisnici i ne dozvole da im puno pomažemo. Oni žele sve sami raditi. Njima je važnije društvo, da se ispričaju, čuju novosti iz sela, neki od njih su i po 20 kilometara udaljeni od centra Krnjaka. Oni su sretni kada im dođemo i samo bi pričali. Fali im komunikacije, a nemaju prijevoz do Krnjaka. Općenito govoreći, ljudi su nas odlično i toplo primili – kaže Desa Todorić.

Projekt, za koji se potencijalni korisnici trebaju obratiti predsjedniku mjesnog odbora ili liječnici, u skladu je sa standardima EU-a, po kojima jedna gerontodomaćica pokriva 25 korisnika.

Da barem neka od cura ostane sa mnom

Kako stvar funkcionira u praksi, uvjerili smo se kod Vojina Savića Mihajlovića. Tog utorka kod njega je bila partonažna sestra iz Karlovca, žalio se na bolove ispod desnih rebara, a nigdje nije pao. Sestra je alarmirala liječnicu Drenku Alanović Prolić, koja je terencem došla kod Vojina, a gotovo istovremeno došli su mu i ljudi iz projekta pomoći. Osim utorkom kada mu dolazi patronaža, ljudi iz Krnjaka dolaze četvrtkom ili petkom, tako da u prosjeku svaka dva-tri dana ima posjetu. I sam kaže da mu je najbolje kada pričaju. Gripu nije imao jer se cijepio, a 73 godine baš i ne nosi kao teret. Vratio se 1999. i preživio moždani udar. Sada je uglavnom dobro.

– Cure mi očiste i pospreme, pričamo i zezamo se. Kada bi bar neka od njih htjela ostati sa mnom. Nemam penziju, imam socijalu. Bio sam inkasator i poljoprivrednik. Imao sam u Krnjaku najbolje volove – kaže ovaj veliki šaljivčina i dodaje da više ne ide po prelima i seoskim zabavama, a tambura mu je “obješena o klin”.

Milan Cimeša

Izbori za mjesne odbore i gradske četvrti

HDZ gubi Karlovac, ali vlada selima

U 12 gradskih četvrti i 25 mjesnih odbora u sastavu Grada Karlovca nedavno su održani izbori za mjesnu samoupravu. Na izbore je izašlo 15.600 birača ili 28 posto od ukupno upisanih 55.600 birača. Prema još uvijek neslužbenim podacima, koalicija SDP-HNS je pobijedila u sedam, a HDZ u pet gradskih četvrti. U 22 mjesna odbora pobijedio je HDZ, samostalno ili u koaliciji sa HSS-om i HSP-om, dok su samo tri pripala opoziciji.

Prvi je put na izborima za mjesnu samoupravu sudjelovao i SDSS sa pet lista, tri u gradskim četvrtima i dvije u mjesnim odborima Kamensko i Tušilović. Poseban problem kod glasanja bio je u mjesnom odboru Kamensko, gdje spadaju i stanovnici Gornje i Donje Trebinje, udaljeni od mjesnog odbora više od 12 kilometara, pa im je bio problem doći na glasačko mjesto.

Održani su i izvanredni izbori za općinsko vijeće Saborskog, koje broji jedanaest članova. Prema neslužbenim podacima, SDSS je dobio dva ili tri člana općinskog vijeća.

Izbori su indikativni, jer pokazuju da je SDP pobijedio u gradu, a HDZ-a na selu, što znači da bi slično moglo biti i na predstojećim parlamentarnim izborima. Lokalna vodstva HDZ-a i SDP-a, svako na svoj način, komentirala su rezultate izbora i izrazila zadovoljstvo ishodom. M. C.

“Zapisi iz maglovitog Siska” Ivice Bašića

Dnevnik sisačkih ratnih godina

Pročitao sam desetke knjiga o raspadu Jugoslavije, ali nigdje nisam našao takvu mikroanalizu lokalne sredine kao što je opisana u ovoj Bašićevoj, rekao je Svetozar Livada

Knjiga Siščanina Ivice Bašića “Zapisi iz maglovitog Siska” predstavljena je u Savezu antifašističkih boraca i antifašista u Zagrebu. Izdana u 500 primjeraka, u nakladi Zaklade “August Cesarec”, s razlogom je nazvana zapisima. Kako je naveo Božidar Dugonjić, urednik izdanja, “knjiga opisuje autentične događaje u Sisku, počevši od 1991. godine.

Knjigu “Zapisa” Bašić je posvetio “suseljanima iz Kostrića, umorenima od zločinaca iz redova srpskog naroda, te građanima srpske nacionalnosti iz Siska i okolice, koji su zločinački ubijeni od strane zločinaca iz redova hrvatskog naroda”.

“Sisak, ljeto 1991. godine. U gradu komešanje. Ljudi se kreću svaki svojim smjerom, ali se u zraku osjeća nervoza, nevjerica među ljudima. Čim se netko s nekim sastane počinje šaputanje, što se to zbiva, što će biti, je li nas netko prisluškuje? Hoće li biti rata?” početak je burnih događaja iz 1991. i 1992. godine, opisanih u “Zapisima”, koje je autor proživio.

– Do rata sam bio u žiži političkih zbivanja u Sisku i Jugoslaviji, a onda sam ostao na brisanom prostoru, bez partije, u koju sam primljen sa 17 godina. No, ostao sam komunist po djelima i načinu života, jer sam samo tako uvijek shvaćao život oko sebe. S obzirom na to da više nisam bio aktivan, nedostajao mi je rad. Utjehu sam našao u pisanju – rekao je Bašić, rođen 1940. godine u Kostrićima kod Hrvatske Kostajnice. Radni vijek proveo je u sisačkoj Rafineriji, uz političke dužnosti u Savezu komunista.

– Pročitao sam desetke knjiga o raspadu Jugoslavije, ali nigdje nisam našao takvu mikroanalizu lokalne sredine kao što je opisana u ovoj Ivice Bašića. Riječ je o knjizi pisanoj nadahnuto, s nostalgijom. Napisana je jednostavno, čitko i pripovjedno, a objašnjenja su potkrijepljena i citatima Stipe Šuvara te Vorena Cimermana, zadnjeg američkog ambasadora u Jugoslaviji. Sudbina nam nije beznadna sve dok ima ljudi poput Bašića, koji pišu srcem – rekao je recenzent Svetozar Livada.

Mirna Jasić

Centar za razvoj SNV-a povratnicima uručio alat i mehanizaciju

Vojvođani poslali pakete pomoći

Centar za razvoj SNV-a uručio je povratničkim porodicama 17 paketa pomoći koje je pripremio Fond za prognana, izbegla i raseljena lica AP Vojvodine.

– Podjela paketa izvršena je 1. aprila, a primile su ih porodice u svim dijelovima zemlje – izjavio je Igor Miodrag iz Centra za razvoj.

Ukupna vrijednost paketa je 2.062.000 dinara ili oko 20.000 eura, a njihov sadržaj zavisi od sredine u kojoj živi primalac. Tako je u Zagreb stigao paket bijele tehnike, u Udbinu i Rujevac kod Dvora paket alata, u Pakrac i Voćin ukupno tri motokultivatora s prikolicom. U Obrovcu je istovareno deset paketa za primaoce u okolnim selima, Benkovcu, Zadru, Karinu Donjem, Islamu Latinskom i Kninu.

– Raspodjela paketa pomoći uvod je u raspodjelu 50 motokultivatora širom zemlje, koja bi trebala biti provedena polovinom aprila – kaže Igor Miodrag i dodaje da je donator Vlada Srbije, a da su motokultivatori proizvedeni u IMT-u.

Po deset motokultivatora bit će podijeljeno na području Karlovačke, Zadarske, Šibensko-kninske, Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske županije. Namijenjeni su povratnicima koji su nezaposleni i žive od socijalne pomoći ili penzija, koji imaju zemlju za obradu i koji mogu platiti PDV koji iznosi oko 400 eura. Naime, od 1. januara 2010. na snazi je zakon koji predviđa da se na donacije plaća PDV.

Nenad Jovanović

• 
  

Jubilej jednog od najtrofejnijih kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj

Devedeset godina KUD-a “Branko Radičević”

Pored domaćina, na koncertu povodom jubileja darđanskog KUD-a učestvovali su i SKUD “Sveti Sava” iz Šida, te vokalni duo Branislava Podrumac i Hranislava Mesarić

Jedno od najtrofejnijih kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj, KUD “Branko Radičević” iz Darde, svečano je proslavio devedeset godina postojanja. Ansambl koji djeluje u okviru SKD “Prosvjete” ponosni je vlasnik brojnih priznanja u Hrvatskoj i van njenih granica. Posebno mjesto u historijatu društva zauzimaju četiri plakete osvojene na Evropskim smotrama srpskog folklora dijaspore: dvije bronzane osvojene 2002. u Desci u Mađarskoj i 2006. godine u Beču, srebrna medalja osvojena u Vrbasu u Srbiji 2007. i kao kruna dugogodišnjeg rada, zlatna plaketa osvojena 2008. u Sarajevu.

Društvo je čak tri puta osvajalo prvo mjesto na Smotri narodnog stvaralaštva u organizaciji SKD “Prosvjete” Zagreb i kao prvak tih smotri tri puta učestvovalo na Smotri narodnog stvaralaštva nacionalnih manjina u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu. Spisku mnogobrojnih koncerata i učestvovanja na smotrama i festivalima folklora treba dodati i nastup na 37. Međunarodnoj smotri folklora nacionalnih manjina Evrope u Zagrebu, gdje je KUD “Branko Radičević” predstavljao srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj.

Osnovan 1921. godine kao Pjevačko društvo, “Radičević” pet godina kasnije počinje djelovati kao folklorna sekcija. Nakon Drugog svjetskog rata, KUD nastavlja s radom i postaje okosnica kulturno-umjetničkog života Darde. Kao multinacionalno društvo poslije Drugog svjetskog rata KUD je mijenjao imena u “Bratstvo i jedinstvo” i u KUD “Belje”. Raspadom Jugoslavije vraća se prvobitno ime “Branko Radičević” i KUD postaje društvo srpske etničke zajednice.

Danas KUD “Branko Radičević” čini 120 vrijednih članova, na čelu s predsjednikom Nikolom Mudžekom, koreografom Ljubišom Bukvićem i predsjednikom pododbora “Prosvjete” Darda Mirkom Markovićem.

Pored domaćina, na koncertu povodom devedeset godina postojanja KUD-a učestvovali su i SKUD “Sveti Sava” iz Šida te vokalni duo Branislava Podrumac i Hranislava Mesarić.

Paulina Arbutina

Istup petrinjskog vijećnika HSP-a Darka Dumbovića

Neumjesno napadnuta petrinjska “Prosvjeta”

Dumboviću su sporni linkovi na veb stranici pododbora “Prosvjete” koji vode do Zavičajnog udruženja Banijaca i KUD-a “Krajina”. Njegov istup u petrinjskoj “Prosvjeti” ocjenjuju kao zastrašivanje u svjetlu aktuelnog popisa stanovništva

Dvije godine poslije postavljana, linkovi na veb stranici pododbora SKD “Prosvjete” Petrinja koji usmjeravaju posjetioce prema stranicama Zavičajnog udruženja Banijaca i KUD-a “Krajina” iz Beograda, postali su nepoželjni i okarakterizirani su kao poveznice s udrugom “Veritas” koja “propagira velikosrpsku i četničku politiku” i zastupa “tezu da je hrvatska država zločinačka tvorevina”. Sve je to izrečeno na aktuelnom satu gradskog vijeća Petrinje i to iz usta vijećnika HSP-a Darka Dumbovića.

– Ništa to ne bi bilo sporno da ta dva društva ne podržavaju djelovanje “Veritasa” – ustvrdio je Dumbović i napomenuo kao bitnu činjenicu da je sjedište portala Banija RS na istom mjestu gdje i društva “Veritas”, čiji je predsjednik Savo Štrbac.

Dumbovićevim opaskama ostao je zatečen i sam gradonačelnik Petrinje Željko Nenadić (HDZ), koji je obećao da će ispitati sve navode i ako se pokaže da su oni točni, razmotrit će financiranje “Prosvjete” jer, kako je rekao, ne može se dopustiti trošenje novca građana Petrinje na takve aktivnosti.

– Naša suradnja s navedenim zavičajnim klubovima je isključivo kulturne i informativne prirode. Mi smo svi Banijci, bez obzira na to gdje živjeli. Dumbovićeva tvrdnja je van svake pameti i predstavlja samo sredstvo zastrašivanja kako bi se što manje Petrinjaca i Banijaca izjasnilo da su srpske nacionalnosti na aktuelnom popisu stanovništva – ističe predsjednica petrinjskog pododbora Mara Vilus.

– Darko Dumbović je na krajnje neumjesan i netačan način napao naš sajt. Zavičajno udruženje Banijaca je udruženje koje okuplja više hiljada članova s prostora Banije, svih nacionalnosti, bilo da su u Beograd došli prije rata, u ratu ili u “Oluji”. Kroz svoj rad nastojimo da otrgnemo od zaborava svoju kulturu, običaje i tradiciju, jer morate, gospodine Dumboviću, shvatiti da je Banija ili Banovina dio nas kao i što je dio vas – poručuju iz Zavičajnog udruženja Banijaca u Beogradu.

Nitko od prisutnih na sjednici gradskog vijeća, koja se uživo prenosi na petrinjskom radiju, nije smatrao potrebnim replicirati na Dumbovićeve tvrdnje. Zanimljivo je da su HSP i SDSS u koaliciji na županijskoj razini.

Paulina Arbutina

Svečano zatvorena izložba u Belom Manastiru

Bisernice se oprostile od Baranje

Krajem mjeseca marta u Belom Manastiru svečano je zatvorena vrlo uspješna likovna izložba “Baranjske bisernice”, na kojoj su po dva svoja rada izlagale 22 baranjske likovne umjetnice koje danas žive u četiri države – Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Argentini. Izložba je bila otvorena u predvorju belomanastirskog kina skoro cijeli treći mjesec, a posjetilo ju je nekoliko stotina Belomanastiraca i ostalih Baranjaca. Na zatvaranju su bile učesnice izložbe: Judit Abri Pacl iz Suze, Dragica Bartolić s Puškaša, Zdenka Horvat (rođena Kner) iz Branjinog Vrha, Rada Marković iz Darde te Irena Čegar, Kornelija Gere, Ljubica Molnar, Jelena Opačić-Matijević i Biserka Radišić iz Belog Manastira.

Na početku svečanosti minutom šutnje odana je pošta Etelki Kukurić, koja je preminula za vrijeme trajanja izložbe, a potom su svim prisutnim slikaricama uručen po jedan plakat izložbe, primjerak novina u kojima je objavljen članak o izložbi te po pet primjeraka reprezentativnog kataloga izložbe (na 20 stranica u punom koloru), štampanog dan ranije. J. Nedić

Knjiga o ličkom selu Zaklopcu

Vojnici i seljaci

Knjiga “Selo Zaklopac s rodoslovom porodice Medić-Radekić” Stevana Medića iz Belog Manastira, koja uskoro treba da izađe, može da posluži i kao priča o svim selima smeštenim u jugoistočnom delu Like. Ona govori o tegobnom životu tamošnjih ljudi i njihovoj neprekidnoj borbi s prirodom, raznim osvajačima i režimima. Autor piše o ljudima koji su svojim delima zaslužili da im se pokloni posebna pažnja.

Zaklopac je seoce koje se nalazi u jugoistočnom delu Like, smešteno na tromeđi opština Gračac, Donji Lapac i bivše opštine Srb. Selo je prilično udaljeno od glavnog puta, pa je zbog svog geografskog položaja zaostalo u svakom pogledu.

– Kad sam ozbiljnije počeo prikupljati materijal za knjigu, suočio sam se s problemom nedostatka izvora i građe. I ono malo pisanih tragova spaljeno je i nestalo u vihoru rata 1995. godine, a još tragičniji od nestanka građe bio je nestanak naroda – ističe Medić. Dragocenost ove knjige leži upravo na podacima koje je autor istražujući sakupio i sistematski obradio.

Knjiga “Selo Zaklopac s rodoslovom porodice Medić-Radekić” podeljena je u dva dela. U prvom, kraćem delu, autor govori o porodičnom stablu Medić-Radekić, a u drugom o životu i običajima Zaklopčana. Knjiga je opremljena sa šezdesetak crno-belih i kolor ilustracija s motivima različitih oblika ljudske delatnosti. Na pitanje zašto su ljudi sela Zaklopca ujedno bili vojnici i seljaci, autor odgovara.

– Selo se nalazi na glavnom putu nekadašnje Vojne krajine, tačnije na njenoj “kordonskoj liniji”. Kad su to prilike zahtevale, meštani su uzimali oružje i odlazili u rat, a u mirnodopskim danima oružje bi zamenili za plugove i orali zemlju kako bi preživeli – priča Medić.

Prema želji autora, promocija knjige trebala bi biti u Apatinu, gradu u kojem žive potomci Ličana, koji se trude da očuvaju korene i običaje naroda koji se “vozovima bez voznog reda” uputio iz Like u bogatu bačku ravnicu. Nažalost, zbog poznatih istorijskih događaja, tim su se Ličanima 1995. godine pridružili i mnogi preostali Ličani. Z. Popović

Proizvodnja smeća ne jenjava

Gradski kontejner smješten na uglu belomanastirske Školske i Ulice Matije Gupca i prostor oko njega, a tako je i na ostalim lokacijama gdje se ciklično postavljaju gradski kontejneri, uvijek je zatrpan otpadom i smećem svih vrsta. Bude tu svega i svačega, no u proljeće dominira granje koje nastaje proljetnim orezivanjem voća. S pravom bi se moglo reći da nam industrijska proizvodnja stagnira i opada, a “proizvodnja” smeća ne da ne jenjava, nego ubrzano “napreduje”.

Stvarno je iznenađujuće da se u poljoprivrednom kraju kakav je Baranja, u kome nema većih industrijskih zagađivača (a nema ih zato što nema ni industrije!), toliko mnogo biljne mase (granja, biljaka, lišća, trave) miješa s komunalnim i kućnim otpadom i odvozi na odlagalište smeća, iako bi bilo logično da se biljke, lišće i trava kompostiraju. J. Nedić

Stogodnjak (53)

8. 4. – 15. 4. 1911: novine javljaju da je sud odredio obnovu kaznenog postupka u poznatoj aferi Popović. Udova Jovanka Popović, starica od 90 godina, oporučno je ostavila dio imetka sinu Fedoru, dio Heleni pl. Mineli, a dio srpskim ustanovama i Milki Gaveli. Sin i Helena Mineli odvojeno su podnijeli tužbe, osporavajući oporuku i navodeći da su pravni zastupnici udove Popović testament falsificirali. Međutim, sud je poslije godinu dana postupak obustavio, a optužene oslobodio. Sada stvar kreće ispočetka. Tim se povodom “Srbobran” obratio advokatu Hinku Hinkoviću koji je na sudu zastupao optužene i zamolio ga za objašnjenje. Izjavio je: “Kazneni postupak protiv dra. Paje Teodorovića i drugova obustavljen je zaključkom suca istražitelja od 17. 9. 1910. pošto je državni odvjetnik u Zagrebu rekao da ne nalazi razloga daljnjem progonu… Budući da se spisi kod sudbenog stola nalaze već preko pet mjeseci, očekujem doista od dana do dana rješidbu, ali je do danas nisam dobio. Odatle zaključujem razložno da je rečena vijest lažna, pa sam pismenim podneskom zatražio da se protiv širitelja ovakvih lažnih vijesti postupi…”

* Darinka Peleš-Kalićeva, udova poznatog glinskog trgovca i posjednika Petra Peleša, u čijoj je kući 1846. prvi puta otpjevana hrvatska himna, objavljuje javnu zahvalu u povodu smrti svoga supruga i u njoj, uz ostalo, kaže: “U koliko je bio drag meni, u toliko je isto tako bio uvažen i poštovan u građanstvu, među poznanicima i prijateljima, što se videlo na onom mnogobrojnom i otmjenom sprovodu i onim mnogim brzojavima i pismenim i usmenim izjavama saučešća…” Osim liječniku dru. M. Begiću, koji je Peleša njegovao do zadnjih trenutaka, udova se zahvaljuje i “Nikoli Ercegovcu, protoprezviteru glinskom, koji se smišljenim govorom i dirljivim rečima sa pokojnikom oprostio. Isto tako lepo zahvaljujem i ostaloj gospodi sveštenicima na činodjejstvovanju… Na dalje lepo zahvaljujem svim mesnim korporacijama, ‘Srpskom Sokolu’ na čelu sa starinom g. Gedeonom Ogrizovićem…”

 

* U Zagrebu je u 21. godini od tuberkuloze umrla Nada Kalember, kći trgovca Steve Kalembera iz Korenice, jednog od 53. optuženih u tzv. veleizdajničkom procesu, “obrazovana Srpkinja, dobra i plemenita duša, koja se interesovala za sve srpske poslove, za srpski rad i napredak…” Nada Kalember pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Opijelo je vodio Amvrosije Pavlović, jedan od najstarijih pravoslavnih svećenika u Hrvatskoj toga vremena.
Đorđe Ličina