Poštovat ćemo volju naroda

Mohamed Malainin predstavnik je Saharske Arapske Demokratske Republike (SADR), odnosno pokreta Polisario, za balkanske zemlje. Riječ je o političko-oružanom pokretu koji se bori za oslobođenje teritorija bivše španjolske kolonije Zapadne Sahare od marokanske vlasti. SADR je kao nezavisnu državu već priznalo 58 država svijeta, uglavnom afričke i zemlje u razvoju, dok još tridesetak čeka referendum o nezavisnosti. U 35-godišnjem sukobu dosad je, po procjenama, poginulo od deset do 20.000 ljudi, a više od 150.000 Sahrava, pripadnika autohtonih arapskih i berberskih plemena, živi u izbjegličkim kampovima u Alžiru.

Maroko je tijekom osamdesetih izgradio 2.700 kilometara pješčanog zida, s milijunima mina i desecima tisuća vojnika što ga nadziru, pa su dvije trećine teritorija Zapadne Sahare pod marokanskom kontrolom. Zbog kršenja ljudskih prava, omladina je 2005. započela mirnu intifadu. U listopadu 2010. marokanska vojska i žandarmerija brutalno su uništile logor Gdeim Izik, gdje je stotine tisuća Sahrava tražilo zaposlenje, socijalna prava i korist od iskorištavanja prirodnih resursa Zapadne Sahare; prilikom toga je, prema podacima Polisarija, poginulo 36 ljudi, a 723 je ranjeno.

Nedovršena dekolonizacija

Bivša SFRJ priznala je nezavisnost SADR-a 1984, a Hrvatska se još nije o tome izjasnila. Polisario, odnosno SADR, u srpnju prošle godine otvara u Ljubljani predstavništvo za Balkan, kako bi ponovno potaknuo interes za problem Zapadne Sahare, o kojem se ovdje zna vrlo malo ili gotovo ništa.

– U osnovi, riječ je o nedovršenom procesu dekolonizacije. Zapadna Sahara bila je španjolska kolonija do 1975. Trebao je biti raspisan referendum na kojem bi Sahravi odlučivali o svojoj budućnosti, ali Maroko i Mauritanija su to spriječili te podijelili teritorij na dva dijela, ne pitavši išta narod koji ondje živi i koji ima pravo na nezavisnost. Pitanje Zapadne Sahare te je godine izneseno i na Međunarodnom sudu pravde u Haagu: presuđeno je da postoji poseban saharski narod te da ni Maroko ni Mauritanija nisu u povijesti imali suverenitet nad ovim teritorijem. Sukladno tome, trebalo je primijeniti Rezoluciju 1514 UN-a,  što znači organizirati referendum – kaže Malainin.

Kakvo je trenutačno stanje s mirovnim procesom?

– Nakon što je Mauritanija 1979. napustila Zapadnu Saharu, nastavili smo borbu do 1991, kada je potpisano primirje te je UN-ova misija MINURSO naredne godine trebala organizirati referendum. No, Marokanci su uvidjeli da ga ne mogu dobiti i zato mu postavljaju prepreke već 18 godina. Preminuli kralj Hasan II još ga je i spominjao, no njegov sin Muhamed VI u potpunosti ga odbija i tvrdi da je to izmišljen problem, stvoren od strane Alžira. Sada predlažu autonomiju, ali to za nas nije prihvatljivo. Insistiramo na referendumu na kojem će se narod moći izjasniti želi li biti dio Maroka ili želi autonomiju ili nezavisnost. Unatoč tome što su našu zemlju priznale 84 države i Afrička unija, poštovat ćemo volju naroda.

Dakle, došlo je do potpunog zastoja. Postoje li šanse za nastavak rata?

– Pregovaramo cijelo vrijeme, posljednji put u ožujku na Malti. Posebni izaslanik UN-a Christopher Ross pokušava približiti stajališta pregovaračkih strana, ali bez rezultata, a do svibnja će podnijeti novo izvješće Vijeću sigurnosti. Voljeli bismo da UN stvori organizaciju koja će nadzirati kršenje ljudskih prava u okupiranoj zoni, jer MINURSO ne smije napuštati svoje baze, pa nije ni vidio što se desilo u Gdeim Iziku.

Polisario nije protiv mira: mi smo za mirno rješenje, ali ne želimo samo pregovarati. Hoćemo rezultate, naši ljudi već 36 godina žive u logorima. Mladi su posebno nestrpljivi, tvrde da su pregovori bezuspješni i da je rat jedina opcija. O tome ćemo odlučivati na kongresu krajem ove godine. Ako Maroko ne želi mir, naša vojska spremna je za rat. Konačno, zbog naših su uspjeha i pristali na pregovore. Započeli smo s operacijama u glavnom gradu El-Ajunu i na jugu Maroka. Nije nas spriječio ni zid podignut uz pomoć Francuske i Izraela, iscrpljivali smo ih napadima malih grupa. Bez obzira na represiju, stav nam je da trebamo nastaviti s mirovnim procesom, jer mnogo možemo postići nenasilnim otporom.

Fiktivna demokracija

Kakvi su uvjeti života na teritoriju pod nadzorom Maroka?

– Beskrajni pregovori su opasni jer mladi ljudi, rođeni i školovani pod okupacijom, ne mogu naći ni posao ni stan, Marokanci jedini rade. Potkraj vladavine Hasana II provođena je teška represija, sa stotinama mrtvih i čestim zatvorskim mučenjima, a Muhamed VI je zatvorio neke zatvore i oslobodio dio političkih zatvorenika. Noam Chomsky je ukazao na to da su događanja u Gdeim Iziku bila uvod u sve aktualne arapske revolucije. Naime, čitav teritorij kontrolira vojska, a novinari i članovi međunarodnih organizacija nemaju pravo na slobodno kretanje. No i u takvim se okolnostima stalno prosvjeduje: u veljači je u Dakli, zbog protesta mladih Sahrava, otkazan međunarodni glazbeni festival.

Kako bi se tekuća događanja u arapskom svijetu mogla odraziti na Maroko?

– Zemlja je u istoj situaciji u kojoj je bio Egipat. Demokracija je fiktivna, kralj je taj koji odlučuje o svemu: može raspustiti parlament, raspisati izbore i reći tko će pobijediti. Neke su stranke pobjeđivale iako su osnovane dva mjeseca prije izbora. Ministri i veleposlanici ne predstavljaju državu nego kralja, koji je jedan od najbogatijih na svijetu, a kraljevska obitelj kontrolira mafiju. Obitelj premijera Abasa el Fasija kontrolira velik broj poduzeća i ministarstava, kao što je to u Tunisu radila obitelj Bena Alija. Nepismenost i siromaštvo su rašireni. Trenutačno su prosvjedi svake nedjelje. Reakcija vlade je oštra, no zapadni mediji, koji su bitno pripomogli revolucijama u Tunisu i Egiptu, ne izvještavaju o Maroku. Kralj je obećao reforme i osnovao komisiju za promjenu ustava, no njegove će ovlasti ostati nedirnute. Uvjeren sam da se mladi u Maroku neće s time zadovoljiti.

Ipak, mladi su Sahravi prosvjedovali i protiv trenutačnog vodstva Polisarija?

– Prosvjedovalo je trideset-četrdeset mladih ljudi koji nisu zadovoljni statusom quo, koji bi htjeli odlazak MINURSO-a i nastavak rata.