Rabljena sedmica
PIJESAK
Godinama je hrvatska javnost u pogledu “Oluje” držala glavu u pijesku. Onda je došla haška presuda umirovljenim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku: Gotovina je prvostupanjski osuđen na 24 godine zatvora, Markač na osamnaest godina, dok je Čermak oslobođen. Glava se morala izvaditi od pijeska, pa se sve one suze mogu tumačiti i kao posljedica ostataka šljunka u očima. U Hrvatskoj se proteklih dana ne raspravlja o sadržaju presude, jer tko će to čitati, nego se izvlače sva oružja i oruđa da bi se dokazalo kako je Haški sud – antihrvatska institucija. Izmišlja se, iznose se argumenti koji nisu argumenti, stvari se banaliziraju do apsurda, trabunja se o presudi protiv čitave zemlje i cijelog naroda. Ako bivši premijer Ivo Sanader bude osuđen zbog korupcije, hoće li se i tada pisati da je riječ o presudi protiv Hrvatske? Neće, jer je Sanader uzimao sebi, ako se dokaže da je uzimao, a Gotovina je činio to što je činio u ime čitave nacije.
DRŽAVOTVORCI
Kolumnist Tportala.hr Vuk Perišić ovako: “Protuhrvatske strahote koje navodno sadrži presuda IT-06-90 puke su izmišljotine kojima se zagađuje medijski prostor. Presudom se samo utvrđuje da je jedan Tuđmanov pothvat bio zločinački i da su dva visoka državna službenika kriva zato što su postupala u skladu s tim pothvatom. To ne stoji ni u kakvoj vezi sa smislom i postojanjem hrvatske države i čistom savješću hrvatskih građana, kao što na savršeno podjednak način s državom i građanima ni u kakvoj vezi ne stoji ni udruženi zločinački pothvat nekih javnih službenika koji su zbog korupcije završili u zatvoru. Presuda IT-06-90 ne samo da ne dovodi u pitanje hrvatsku državu, nego afirmira smisao njenog postojanja kao ustanove koja štiti građanske slobode i prava. Ne postoji i ne može postojati nešto toliko državotvorno kao što je kazneni progon onih koji zlorabe ili zanemaruju tu temeljnu dužnost i svrhu države.”
MESIĆ
Čermak je oslobođen, Gotovinu i Markača proglasili smo nevinima, pa je zbijena nacija morala pronaći i nekakvog krivca za najnoviju iz serije potresnih hrvatskih storija. Krivac je pronađen u bivšem predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću: tko god se sjeti upire prstom u Mesića i traži da mu se sudi, jer tvrdi se da Tuđmanovi transkripti nisu izašli s Pantovčaka i s Brijuna, ne bi bilo ni presude protiv naših generala, pardon, protiv Lijepe Naše. A transkripti, je li, ne bi izašli da nije bilo Mesića koji je toliko pokvaren da je odlučio javnom učiniti – istinu. Mesić je trebao skrivati istinu i kršiti hrvatske zakone, naravno, sve u interesu Hrvatske i hrvatskog naroda, e da bi zaslužio poštovanje nabrijanih medijskih i političkih skrbnika za iznevjerene nacionalne interese. Mesić im dosad nije odgovorio, jer se nalazi u posjetu Kini.
PODUHVAT
Pescanik.net objavio je analizu presude iz pera Marka Milanovića, docenta iz međunarodnog prava na Sveučilištu u Nottinghamu. Izdvajamo: “Tribunal nije smatrao zločinačkom odluku hrvatskog vrha da silom uguši pobunu u Krajini i povrati kontrolu nad hrvatskom teritorijom, već njegovu odluku da iz Krajine protera srpsko stanovništvo. Po nalazu Veća, ključni učesnici ovog zločinačkog poduhvata bili su Franjo Tuđman i njegovi bliski saradnici, poput Gojka Šuška (paragraf 2315 i dalje). Pri dokazivanju postojanja ovog zajedničkog zločinačkog poduhvata, Veće je uzelo u obzir sledeće činjenice:
– Veliki broj pojedinih zločina, poput ubistava, nečovečnog postupanja ili pljačkanja imovine, te masovni egzodus srpske civilne populacije;
– Brionske transkripte, kao i transkripte sa više drugih sastanaka hrvatskog rukovodstva;
– Svedočenje Pitera Galbrajta, bivšeg ambasadora SAD u Hrvatskoj;
– Javne izjave Franje Tuđmana;
– Diskriminatorne mere koje su hrvatske vlasti preduzele za onemogućavanje ili otežavanje povratka prognanih Srba, posebno zakonodavne mere u pogledu napuštene imovine;
– Mere koje su hrvatske vlasti preduzele ili razmatrale radi podsticanja naseljavanja etničkih Hrvata na teritoriji Krajine;
– Propuštanje hrvatskih vlasti da efikasno istraže i krivično gone pojedinačne zločine učinjene sa hrvatske strane tokom i posle ‘Oluje’. (Vidi odeljak 6. presude, a posebno paragraf 2303 i dalje.)
Netačno je dakle reći, kao što je to izjavio prof. Puhovski, ‘da je transkript brijunskog sastanka jedini dokaz na kojem se temelji teza o udruženom zločinačkom pothvatu, [te]… da je Čermak oslobođen samo zato što nije bio na tom sastanku.’ O Čermaku više dole. Kakva bi presuda bila bez brionskih transkripata teško je reći, ali oni sigurno nisu bili jedini relevantni dokazi.”
ČERMAK
Još Milanović: “S druge strane, Veće je ustanovilo da je Čermak poricao i sakrivao zločine počinjene u Gruborima, te da je davao obmanjujuća uveravanja međunarodnoj zajednici da se poduzimaju ili da će se poduzeti koraci da se zaustave zločini nad Srbima. Međutim, osim ovoga, Veće je zaključilo da optužba nije dokazala svoje navode da je Čermak dopustio, umanjivao, poricao ili sakrivao zločine nad Srbima (paragraf 2510). Po mišljenju Veća, obmanjujuća uveravanja koja je Čermak davao međunarodnoj zajednici nisu po svojoj prirodi činila doprinos zajedničkom zločinačkom poduhvatu, dok mu sakrivanje zločina u Gruborima nije bitno doprinelo (paragraf 2548). Po ovom pitanju Čermak je zapravo bio najbliži osudi.
Netačno je, dakle, i reći da je Čermak oslobođen samo zato što nije prisustvovao brionskom sastanku; on je oslobođen pre svega jer nije dokazano da je imao ulogu u proterivanju srpskog stanovništva.”
MIŠETIĆ
Prošlog četvrtka navečer Luka Mišetić, odvjetnik Ante Gotovine, na HTV-u je hvalio stručnost i neovisnost suca Alphonsea Orieja. Petnaestak sati kasnije, nakon što je Orie presudio trojici umirovljenih generala, Mišetić je osuo drvlje i kamenje po čovjeku kojeg je malo ranije dizao u nebesa. Potom je Luka Mišetić, za promjenu, odlučio zašutjeti, odnosno odlučio je ne raditi ono što najradije čini već desetak godina: davati intervjue, izjave, demantije, objašnjenja, prognoze, najave… Povukao se u izolaciju i smišlja plan kako da spasi Gotovinu, te usput zbraja koliko će još stotina tisuća dolara zaraditi na zastupanju Gotovine u Haagu.