Sai Baba umro na Uskrs
Smrt Sai Babe označila je kraj jedne po svemu neobične priče. Nakon što je prije dva tjedna završio u bolnici gdje je priključen na aparate za održavanje života, indijski je guru odlučio napustiti ovaj svijet upravo na Uskrs. Odabirom tog dana sjajno je podcrtao simboličko značenje uloge koju je uporno igrao tijekom svog 84 godine dugog života.
Sai Baba će u povijesti ostati zabilježen kao duhovni učitelj i iscjelitelj poznat po posebnim moćima. Za sebe je tvrdio da je avatar, inkarnacija boga na zemlji. Liječio je ljude od raznih bolesti, usmjeravao ih pri donošenju važnih životnih odluka i pomagao im u nastojanjima da razviju svjesnost. Uvijek je naglašavao da se inkarnirao kako bi olakšao patnju i ljude poveo na višu razinu postojanja. Bio je u stanju iz svojih usta materijalizirati predmete, npr. drago kamenje, te je često iz zraka stvarao pepeo i koristio ga za liječenje oboljelih.
Njegova majka Easwaramma rodila ga je kao četvrto dijete i dala mu ime Satyanarayana. U dobi od oko četiri godine dječak je odbijao biti u kuhinji ili na mjestu gdje bi klali životinje. Odmalena je izražavao svoje suosjećanje prema ljudskoj patnji i nastojao pomoći onima koji bi se našli u nevolji. Već u toj dobi ostala djeca su ga prepoznala kao vođu i slijedila ga. Sa sedam godina, Sai Baba je skladao pjesmu štovanja za seosku operu. Kažu da je u osnovnoj školi pokazivao velik kapacitet za učenje, no nikada nije govorio više no što je bilo neophodno. Odbijao je učestvovati u sportovima ili igrama koje uključuju bol ili okrutnost.
S deset godina, dječak je počeo pjevati i govoriti o važnosti štovanja boga. Ponekad bi se nepredvidljivo ponašao i bez ikakvog vidljivog razloga plakao ili se smijao. Svećenici, rodbina i roditelji njegovo su stanje procijenili kao histeriju, te ga odveli liječnicima. Godine 1940, 23. svibnja, mali Satya je ustao iz kreveta i dao svojoj obitelji slatkiše i cvijeće. Djed ga je upitao: “Tko si ti?” “Ja sam Sai Baba”, odgovorio je i tako obznanio svoj novi identitet.
Jednom je prilikom, nakon uboda škorpiona, pao u komu. Nakon što se ponovno vratio u ovaj svijet, prepoznao je sebe kao avatara i započeo svoju misiju. Krajem listopada 1940. otišao je u školu, no ubrzo se vratio kući. Rodbina je oko njegova lica mogla vidjeti aureolu. Bio je spreman započeti svoje javno manifestiranje čuda pred ljudima.
Sai Baba je propovijedao da svatko treba slijediti svoju vjeru inteligentno i razumno. Čuda koja izvodi tu su kako bi ohrabrila ljude da kroče svojim duhovnim putom; ona su samo medij preko kojeg se izražavaju beskrajna božja milost i ljubav. Govorio je kako se njegovi sljedbenici ne trebaju odreći svojih izvornih vjera: “Moj cilj je uspostavljanje sanatana dharme, koja vjeruje u jednog boga što pomiruje osnivače svih religija. Tako da nitko ne treba odustati od svoje religije ili božanstva.” Ovakvim fleksibilnim religijskim stavovima i svojim čudima privukao je milijune sljedbenika širom svijeta. Nisu im smetali ni povremeni skandali ni optužbe za navodnu pedofiliju koje su pratile Sai Babu.
Priča ne završava njegovom smrću, jer ostaje da pričekamo njezin treći dio. Naime, uskoro bi se trebala pojaviti njegova posljednja, treća inkarnacija, koja će djelovati pod imenom Prema Baba. Prva inkarnacija je bio Shirdi Baba, koji je kao indijski sveti čovjek ujedinjavao hinduizam i islam. Sai Baba je sličnu stvar čini na globalnoj razini s postojećim religijama, a Prema Baba bi trebao okončati duhovno objedinjavanje svih ljudi.