Sve više društveno anksioznih
Živimo u svijetu koji neprestano ističe važnost samouvjerenosti, agresivnosti i probitačnosti. Ukoliko netko želi napredovati u društvenoj hijerarhiji, mora se hrabro suočiti sa svim preprekama i učiniti pravu stvar. Just do it! No, što ukoliko po svojim karakteristikama ne pripadate u tu grupu uspješnih? Što ukoliko se dodatno grozite bilo kakvog izlaganja očima javnosti? U tom slučaju život vam može postati prava noćna mora, uz koju ide i nerazumijevanje zajednice.
Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima, broj ljudi koji pate od društvene anksioznosti u stalnom je porastu i ta činjenica je zasigurno reakcija na trend sve manje socijalne osjetljivosti, koji je prisutan u svijetu.
Svi smo se ponekada našli u situacijama u kojima smo osjetili strah i nelagodu. Potpuno je normalno osjećati se nervozno kada treba govoriti pred velikim brojem ljudi, čak i pred manjom grupom. Mnogi se osjećaju čudno kada se nađu u nepoznatim društvenim okolnostima. No, kod nekih ljudi te blago napete situacije rezultiraju ekstremnom nelagodom, napadima panike ili potpunim izbjegavanjem određenog događaja. U tim slučajevima njihova je zabrinutost toliko jaka da im može onemogućiti normalno odvijanje života.
Za ljude koji pate od takve razine nemira da osjećaju slabost u društvenim situacijama kaže se da pate od društvene anksioznosti. Simptomi takvog poremećaja uključuju ubrzanje srčanog ritma, drhtanje, pojačano znojenje, proljev, zbunjenost, mučninu, mucanje i crvenjenje. Crvenilo je uobičajena reakcija mnogih ljudi kada im je neugodno ili su uplašeni. Ali, kod ljudi s ovim poremećajem ono je daljnji izvor poniženja. To stanje je isto tako povezano s niskim samopoštovanjem: ljudi koji od toga pate vrlo su osjetljivi na kritike i odbijanje i teško im je zauzeti se za sebe.
Uznemirenost je normalna fizička reakcija na stres. No, osoba s ovim poremećajem općenito osjeća kronične i stalno nove epizode uznemirenosti kada god se nađe izložena u društvu. U većini slučajeva, osoba je potpuno svjesna jačine svojih simptoma i pretjeranih reakcija, te osjeća dodatnu nelagodu zbog ismijavanja od strane drugih. Mnoge osobe koje muči takvo stanje ići će do krajnosti, pa će izbjegavati društvene situacije. Najčešći strahovi povezani s ovim poremećajem uključuju strah od govora u javnosti, od susretanja s novim ljudima i od razgovora sa strancima. Ljudi koji pate od ovog stanja mogu osjećati neugodnost i kada trebaju nešto izvesti u društvenom okruženju, poput jedenja i pijenja u javnosti.
Takvim je osobama zaista vrlo teško potražiti pomoć, ali čak i mali trud, poput razgovora s dobrim prijateljem u kojeg imaju povjerenja ili s članom obitelji, može biti prvi korak na putu oporavka. Potrebno je informirati se i naučiti sve što se može o ovom poremećaju. Knjižnice i internet pružaju tonu informacija pomoć kojih se mogu razumjeti simptomi i situacije koje su potencijalni izvor uznemirenosti. Što više poznaju svoje simptome, to više mogu razumjeti i kontrolirati svoje reakcije.
Ne treba se dati obeshrabriti. Većina ljudi jednostavno ne razumije da postoje i oni koji su po svojoj psihičkoj strukturi bitno različiti od većine. Najčešći savjet koji se može čuti jest da se sve to ostavi iza sebe i nastavi s normalnim životom. No, taj poremećaj nije nešto što možete samo tako ostaviti iza sebe. Potrebno je uložiti trud i biti ustrajan u svojim nastojanjima da napredujete. Ponekad je dobro razmisliti i o učlanjivanju u skupinu podrške ljudima s ovakvim problemom. Nažalost, u Hrvatskoj su takve skupine vrlo rijetke.