Svehrvatski monstrum

U lani sagrađenu Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini, koja bi trebala postati nacionalno svetište, uloženo je 40 milijuna kuna, no ona još ne služi svrsi. Monumentalno zdanje, sagrađeno na mjestu nekadašnje župne crkve Sv. Nikole koju su tokom Drugoga svjetskog rata srušili partizani, uvećana je imitacija znamenite starokršćanske crkvice Sv. Križa u Ninu, te je stoga proglašena “falsifikatom bez vrijednosti”. “Udbinska prvostolnica” samo je 10. septembra centar zbivanja, koje uživo prenosi i nacionalna televizija.

Kako bi oživjela Crkvu hrvatskih mučenika, Katolička crkva planira gradnju “svehrvatskog groba” na Krbavskom polju, u koji bi trebale biti preseljene kosti poginulih u Domovinskom ratu, čije masovne grobnice još nisu obilježene, te posmrtni ostaci s Bleiburga i drugih stratišta Križnog puta. Ideja je potekla od gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, a podržao ju je Sabor.

Nakaradna isključivost

Bivši predsjednik Stjepan Mesić ocjenjuje da je ta ideja već u startu osuđena na neuspjeh.

– Iako je “svehrvatski grob” na prvi pogled svojevrsni nastavak Tuđmanove politike “svehrvatskog pomirenja”, ovdje je riječ o nečemu još nakaradnijem. Pod imenom “svehrvatski” želi se slaviti uspomena samo na neke, a druge se isključuje. Naravno, ti isključeni su borci Narodnooslobodilačke vojske – kaže Mesić. Smatra da već sam pojam “svehrvatski” sugerira da oni kojima se ondje neće odavati počast nisu Hrvati, odnosno nisu zavrijedili da ih se smatra pripadnicima hrvatskog naroda.

– To ne samo da je teška uvreda svim palim antifašistima i izravno negiranje vrijednosti antifašizma, nego je u punom smislu riječi monstruozno i krajnje opasno – upozorava Mesić.

– Praveći zajedničku grobnicu neznanih junaka Domovinskog rata i žrtava Križnog puta, izravno se sugerira kako je današnja Hrvatska, izrasla i obranjena u Domovinskom ratu, pupčano vezana uz kvislinšku tvorevinu NDH i kako je ona zapravo njezin nastavak. Ako to nije školski primjer povijesnog revizionizma, onda ne znam što jest – navodi Mesić, koji smatra da primjereni spomenik zaslužuje i Hrvatska i svi oni koji su se kroz dugu i burnu povijest borili za njezinu slobodu.

– Kada kažem “svi”, mislim na notornu činjenicu da se za hrvatsku slobodu nisu borili isključivo Hrvati. Svaka podjela, svako isključivanje, novi su prilozi podjelama između građana Republike Hrvatske. Ovako zamišljen projekt samo će biti voda na mlin onima koji povijesne mitove nastoje pretvoriti u suvremenu, realnu politiku. Hrvatskoj na pragu Evropske unije, Hrvatskoj koja se mora legitimirati kao zrela demokratska država, kao društvo tolerancije i uvažavanja različitosti, to nikako ne treba – zaključuje bivši predsjednik.

Ni povjesničar Tvrtko Jakovina ne razumije namjeru i kako će teći sama gradnja  “svehrvatskog groba”.

– Ta je ideja nevjerojatna! Tko Crkvi daje pravo i legitimitet da nekoga pokapa poslije 50, 100 ili 300 godina na Krbavskom polju? Zašto baš tamo, a ne, primjerice, u Cavtatu? Ne znam ima li igdje u svijetu sličan primjer. Desni krugovi u Crkvi ne poznaju ili ne žele znati što se zapravo dogodilo u našoj prošlosti i rade sve što mogu na potpunoj podjeli. Kakvo to pomirenje donosi? Idejom gradnje “svehrvatskog groba” Crkva samo osigurava da i dalje živimo u sukobima iz prošlosti. U konkretnom slučaju, što će biti sa stradalim partizanima koji su bili kršćani i katolici? Ne djeluje u skladu s Katoličkom crkvom da tako otpisuje ljude. To je apsurdno, da ne kažem glupo – ocjenjuje Jakovina.

Inaćenje srpskoj manjini

Razlikovati žrtve po ideološkom, vjerskom ili nacionalnom opredjeljenju i to među kostima, za sociologa i svećenika don Ivana Grubišića znači ne vjerovati u drugi smisao života.

– Razumio bih da to rade ateisti koji vjeruju u tjelesno, a ne oni koji navodno vjeruju u vječni život. Za mene kao kršćanina neprihvatljivo je na ovakav način mitologizirati i tražiti mrtve u praznim grobovima i jamama, objedinjavati ih i od toga praviti spektakl koji će zadovoljiti mase, ali ništa neće riješiti, nego će samo izazvati gnjev, nevjericu i otpor, jer su tu ginuli i pravoslavci, muslimani i drugi – ističe Ivan Grubišić.

– Građenje “svehrvatskog groba” predstavlja više građenje spomenika ljudskoj gluposti nego samoj istini. U svemu tome ima puno politikantstva i nije dobro što takvo što dolazi iz Crkve koja treba imati drugačiju logiku i diskurs. U duhu ekumenskog dijaloga trebamo graditi nešto što bi objedinjavalo, jer u kršćanstvu nema podjela po nacionalnosti i ideologijama – objašnjava don Ivan Grubišić.

– Pristupiti gradnji tako monumentalne crkve u jednom od najsiromašnijih dijelova Hrvatske, u prostoru koji je nacionalno šarolik, ide samo u smjeru inaćenja srpskoj nacionalnoj manjini – ističe Hrvoje Cirkvenec, teolog i urednik vjerskog portala Križ života.

– Ne može se crkvom i sakralnim izdanjima naseljavati stanovništvo niti oživljavati jedna zajednica, nego izgradnjom ustanova i novim radnim mjestima. Gradnja crkve trebala bi doći na samom kraju – dodaje Cirkvenec.