Bajićevi prioriteti: Vukovar, Sisak, Varivode i Novo Selo Glinsko

Kada je Državno odvjetništvo RH nakon haške presude hrvatskim generalima objavilo analizu “Postupanje u predmetima ratnih zločina”, mediji su se u svojim izvještajima koncentrirali na statistike o procesuiranju zločina, no posve je nezapaženo prošla informacija o postojanju operativnog programa s listom zločina čije je istraživanje i procesuiranje DORH sebi postavio kao prioritet.

Kako stoji u navedenoj analizi, DORH je, nakon što je od županijskih državnih odvjetništava dobio izvješća o svim predmetima u kojima počinitelji nisu otkriveni, “označio slučajeve koje je nužno prioritetno istražiti, kako na nacionalnom (državnom) nivou, tako i na lokalnim razinama”. Tragom tog podatka, “Novosti” su doznale da je DORH na nacionalnom nivou odredio osam prioritetnih slučajeva ratnih zločina, dok je još po osam prioritetnih istraga određeno na razini županijskih državnih odvjetništava. Kako ukupno postoji 15 županijskih državnih odvjetništava, iz toga bi se moglo zaključiti da se na DORH-ovoj listi našlo ukupno 128 ratnih zločina.

Na Merčepovom tragu

Iako se za sada ne može znati koji su slučajevi u pitanju, “Novosti” su uspjele doći do osnovnih podataka o osam nacionalno prioritetnih predmeta, iz kojih je vidljivo da se DORH na državnoj razini u velikoj mjeri koncentrirao na zločine počinjene na vukovarskom području, koji se u javnosti uvelike doživljavaju kao zanemareni.

Na vukovarsko područje odnose se slučajevi zločina nad Hrvatima u mjestima Antinu, Ćelijama i Borovu Selu, pri čemu se u vezi ovog posljednjeg, poznatog po ubojstvu 12 hrvatskih policajaca u svibnju 1991. godine, istraga sada usmjerava prema pokolju civila u studenom iste godine. Također, jedan od prioritetnih predmeta odnosi se na pad Vukovara, u sklopu čega se istražuje više događaja, no u DORH-u o tome nismo mogli dobiti više informacija. Peta istraga koja djelomično uključuje i Vukovar je “Atlantis”, originalno haški predmet vezan uz ratnu ulogu Tomislava Merčepa u Zagrebu i Pakračkoj Poljani, u kojem se sada poseban naglasak stavlja na prve zločine počinjene nad Srbima u Vukovaru. Među prioritetima su još zločini počinjeni nad Srbima u Sisku 1991. i 1992. godine, ubojstva srpskih civila u Gošiću i Varivodama 1995. godine, te pokolj nad Hrvatima u Novom Selu Glinskom 1991. godine.

Iz ovog je popisa vidljivo da se četiri predmeta jasno odnose na zločine nad Hrvatima, a tri na zločine nad Srbima, dok je za predmet o padu Vukovara moguće da uz hrvatske uključuje i srpske žrtve, pa se čini da je DORH-ov plan sastavljen bez obzira na nacionalnost žrtava i počinitelja. Iz spomenute analize, koja ne navodi konkretne istrage, može se doznati da su “predmeti rangirani po težini i broju žrtava s ciljem da se sustavno istraže najteži zločini u kojima do sada krivci nisu otkriveni, ali uz napomenu kako su ovi slučajevi samo posebno istaknuti jer postoji obveza svih tijela da se i zadnji ratni zločin istraži i zadnji počinitelj privede pravdi”.

Dalje se navodi da je lista svih zločina za sva državna odvjetništva dostavljana Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije radi sastavljanja svojevrsnog akcijskog plana te intenziviranja kriminalističke obrade. DORH je osim toga izradio i Operativni program koji je odredio rokove za postupanje u predmetima, a formirani su i posebni timovi državnih odvjetnika za svaki predmet, koji svoj rad koordiniraju s policajcima angažiranim na istim slučajevima.

Ubrzanje iz Europe

Javnosti je, međutim, nepoznat ukupan broj neistraženih ratnih zločina. Iako je DORH koncem prošlog mjeseca objavio jednu drugu analizu, u kojoj stoji da se u upisnicima nepoznatih vodi 546 ratnih zločina u kojima mogući počinitelji ili naredbodavci nisu otkriveni, pojašnjeno nam je da se tu ipak radi o broju spisa, kojih je često više po jednom predmetu, pa je broj zločina o kojima DORH ima saznanja, a još nije došao do počinitelja, znatno manji. Stoga DORH-ova lista sa 128 prioriteta ne znači samo obuhvat najvažnijih, već po svoj prilici i većinu dosad neistraženih zločina.

Nedovoljno procesuiranje ratnih zločina, pri čemu posebno onih u kojima su počinitelji pripadnici hrvatskih postrojbi, bila je jedna od stalnih zamjerki Europske komisije u pregovaračkom poglavlju 23 (pravosuđe i ljudska prava) u izvještajima o napretku Hrvatske. Pod očiglednim pritiskom Europske komisije, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u veljači je ove godine donio “Strategiju u vezi obveza pojedinih tijela u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina počinjenih u razdoblju od 1991. do 1995. godine”, koja je rezultirala i opisanim intenziviranjem istraga u DORH-u i MUP-u. Također, Europska je komisija u svojim izvještajima redovito ukazivala na potrebu da se u Hrvatskoj oforme specijalizirani sudovi za ratne zločine, koji će kompetentno voditi sudske procese počiniteljima.

Hrvatska je do sada samo fakultativno propisivala nadležnost za ratne zločine četiriju županijskih sudova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, no brojni su se procesi vodili na drugim županijskim sudovima iako je iz niza primjera bilo očigledno da mnogi od njih nisu dorasli predmetima, pogotovo kada je riječ o počiniteljima iz redova Hrvatske vojske. Iako Vlada ima ambiciju dovršiti pregovore ovog lipnja, taj je pravosudni problem na red došao tek prošlog petka, kada su u Saboru po hitnom postupku izglasane izmjene Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, kojima je za ratne zločine propisana isključiva nadležnost spomenutih županijskih sudova u četiri najveća hrvatska grada. Izmjenama je omogućeno da i dokazi koje su prikupila tijela Haaškog suda postaju zakoniti dokazi u postupcima za ratne zločine u Hrvatskoj, što je u nekim dosadašnjim slučajevima također otežavalo suđenje počiniteljima.

Pet do dvanaest

Intenziviranje rada i ovakva zakonska unapređenja dugo su vremena predlagale udruge koje se bave praćenjem procesa za ratne zločine.

– Poznato nam je da postoji lista prioritetnih predmeta, s tim da su nam u DORH-u svoj plan okvirno prepričali, a više od toga ne znamo jer traju istrage ili izvidi – kaže Vesna Teršelič, predsjednica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, napominjući da se u slučaju Vukovara jako kasni s procesuiranjem svih zločina počinjenih u samom gradu i okolnim mjestima. Iako smatra da su Ministarstvo pravosuđa i Vlada pojačali aktivnosti pod očiglednim pritiskom Europske unije, ona pozdravlja najnovije mjere.

– Sigurno da upada u oči da se od 2006. godine, otkada pratimo suđenja za ratne zločine i otkada smo ukazivali na potrebu uvođenja isključive nadležnosti četiriju najvećih županijskih sudova, ta mjera kuhala da bi bila provedena tek sada, kada je ministar shvatio da je to važno za zatvaranje poglavlja 23. Bez obzira na to što je to učinjeno u pet do 12, mislim da je dobro da je zakon nadopunjen, jer su se tu riješile dvije bitne stvari. Sada je omogućeno da se na suđenjima koriste iskazi dani Haagu, što je važno u slučajevima kada svjedoci više nisu živi ili više nisu u mogućnosti da dođu ponovno svjedočiti – kaže Vesna Teršelič.

No, dodaje da je i dalje problematično što Vlada, uz ove pomake koji se odnose na progon počinitelja, “nije učinila ništa direktno za žrtve i obitelji žrtava”.

– Niti je donesena odluka o oprostu sudskih troškova obiteljima koje su tužile državu zbog smrti bliske osobe ili zbog miniranja kuća, pa izgubile spor jer počinitelji još nisu otkriveni, niti je išta napravljeno u pravcu osnivanja fonda za naknadu štete svim žrtvama rata – upozorava Vesna Teršelič.

Po DORH-u u “Oluji” 214 smrtno stradalih

DORH je evidentirao 27 ratnih zločina s ukupno 167 žrtava za vrijeme i nakon akcije “Oluja”, a uz tri prijave protiv ukupno deset poznatih počinitelja koji se terete za ubojstvo 11 ljudi, raspolaže i s prijavama za 24 ratna zločina s ukupno 156 žrtava u kojima počinitelji nisu otkriveni, a za koje su u tijeku kriminalistička istraživanja. Uz to, evidentirano je i ubojstvo 47 osoba, od čega su za 21 žrtvu procesuirana 33 počinitelja, dok za 26 žrtava počinitelji još nisu otkriveni. Ukupno je, dakle, u evidenciji DORH-a 214 smrtno stradalih osoba. Ta je brojka znatno manja od one Hrvatskog helsinškog odbora, po kojem je nakon “Oluje” život izgubilo 677 osoba, kao i od brojki Uprave za zatočene i nestale, po kojoj je ekshumirano 679 osoba, dok ih se 563 vode kao nestale. To pokazuje da još uvijek nije razjašnjeno koliko je žrtava zločina i ubojstava, a koliko žrtava rata i umrlih na druge načine.

Što je Tomislav Nikolić radio u Antinu?

Iako nam nisu dostupni detalji o osam prioritetnih DORH-ovih istraga, iz različitih su napisa poznate glavne činjenice o zločinima na koje se te istrage odnose.

Borovo Selo – u školu “Božidar Maslarić” u studenom 1991. dovedeno je više stotina civila koje su zlostavljali pripadnici teritorijalne obrane i srpskih paravojnih postrojbi, ubivši 38 ljudi. Čini se da je istraga već dala prve rezultate jer je vukovarsko državno odvjetništvo prije nekoliko dana podnijelo istražni zahtjev protiv Radenka Alavanje, tadašnjeg komandanta štaba teritorijalne obrane Borova Sela.

Antin – prema podacima beogradskog Fonda za humanitarno pravo, u Antinu u jesen i zimu 1991. i 1992. ubijeno je oko 50 starijih Hrvata. Među ostalim, nerazjašnjena je i tadašnja uloga Tomislava Nikolića, bivšeg zamjenika Vojislava Šešelja, a sada predsjednika desničarske Srpske napredne stranke.

Ćelije – u masovnu grobnicu bacana su tijela niza zatočenika, čije se ubojstvo pripisuje srpskim paravojnim formacijama pod vodstvom Željka Ražnatovića Arkana.

Pad Vukovara – kako nam nije poznat ni vremenski okvir ovog DORH-ova slučaja, nije jasno na što se točno odnosi, no čini se da je riječ o više događaja.

Atlantis – osim mučenja i ubojstava civila u Zagrebu i Pakračkoj Poljani u jesen 1991. godine, uz zapovjednu ulogu Tomislava Merčepa vezuju se i likvidacije vukovarskih Srba u ljeto te godine, na što se istraga posebno usmjerava.

Sisak 1991/92. – zbog nezadovoljstva radom sisačkog tužiteljstva, DORH je istragu prebacio osječkom, a navodno je pod sumnjom desetak osoba koje su imale zapovjedne ovlasti na sisačkom području, gdje je po nekim podacima likvidirano više stotina osoba srpske nacionalnosti.

Varivode i Gošić – nakon “Oluje” u Gošićima je u ubijeno sedmero, a u Varivodama devetero starijih osoba. Sudilo se šestorici pripadnika hrvatskih snaga, no na koncu su oslobođeni, čime je istraga vraćena na početak.

Novo Selo Glinsko – ubojstvo ukupno 33 osobe, uključujući i jednu djevojčicu u prosincu 1991. godine, pripisuje se pripadnicima srpskih paravojnih skupina.