Džoint za zdravlje

Prošlog su se tjedna hrvatski mediji raspisali o upotrebi marihuane u medicinske svrhe, a priču je pokrenula udruga u nastajanju Medicinski kanabis, koja želi da se određenim skupinama bolesnika omogući upotreba proizvoda od indijske konoplje. Jedna od začetnica ove ideje je Marta Gold, prvostupnica poljoprivrednog inženjerstva.

– Da se razumijemo, ne bavimo se legalizacijom marihuane, nego je želimo učiniti dostupnom pacijentima na legalan način kao što je, primjerice, dostupan morfij u palijativnom liječenju. Naš je cilj uvesti upotrebu kanabisa u medicinske svrhe, a ne da on postane dostupan bilo kome – objašnjava Marta Gold.

Cannabis sativa, na ulici poznat pod imenom “trava”, naziv je koji se odnosi i na sušene cvjetove i na lišće i sjemenke marihuane. Medicinski kanabis, pak, standardizirana je sorta, a riječ je o cvijetu i derivatima cvjetova.

Dokazano pomaže, ali…

Ministarstvo zdravstva već dulje odbija inicijative da se marihuana počne koristiti u liječenju simptoma mnogih bolesti, iako to mnoge druge zemlje već odavno omogućuju. Odbijajući te inicijative, ministar zapravo odbija pomoći bolesnim građanima.

– Marihuanu konzumiram desetak godina, a danas se osjećam užasno jer to ne mogu. Patim od paničnih napadaja, hipersenzibilan sam i imam problema s depresijom, a derivati marihuane mi pomažu u terapiji puno više od nekih drugih lijekova. Ministar mi ne želi omogućiti da živim s manje tegoba: moja bi liječnica učinila sve da mi pomogne, no ruke su joj vezane – priča Marko Dujmović.

Tek rijetke farmaceutske kompanije vide u marihuani mogućnost za osvajanje novog tržišta; nizozemski je “Bedrocan” vlastitim kliničkim istraživanjima zaključio da medicinski kanabis pomaže u slučajevima koji uključuju spastičnost i bol, poput multiple skleroze ili povreda moždine, zatim kod mučnine i povraćanja kao nuspojava kemoterapije, radioterapije ili kronične boli, a posebno u slučajevima neurogene boli i Tureova sindroma. Za mnoge, medicinski kanabis nema zamjene u palijativnom liječenju karcinoma i AIDS-a. Druga istraživanja navode da, iako postoje ozbiljne indicije da sastojak marihuane tetrahidrokanabinol, THC, zaista pomaže u liječenju ovih bolesti ili ublažavanju navedenih simptoma, to još nije u potpunosti potvrđeno. Početkom ove godine Svjetska je zdravstvena organizacija odobrila prvo medicinsko pomagalo za uporabu medicinskog kanabisa, Volcano vaporizer, pomoću kojeg se cvijet inhalira, pa je štetnost, u usporedbi s pušenjem, praktički zanemariva.

Iako nadležni često govore da domaći zakoni priječe i sankcioniraju proizvodnju i konzumaciju medicinskog kanabisa, zaboravljaju spomenuti da UN-ova konvencija dopušta proizvodnju biljaka poput kanabisa ili maka u svrhu istraživanja ili liječenja pacijenata.

– Većina zdravstvenih udruga kojima sam pisala optužila me da želim od Hrvatske napraviti Divlji zapad, a neke uopće nisu svjesne dobrobiti ili ih ne zanimaju istraživanja o tome u kojim slučajevima kanabis dokazano pomaže. Takav stav ne začuđuje, te su udruge financirane od strane farmaceutskih kompanija – kaže Marta Gold.

Naime, mnogi pobornici medicinskog kanabisa tvrde da je glavni neprijatelj njihovim inicijativama moćna farmaceutska industrija, koja ne želi alternativne, lako dostupne i jeftine lijekove.

Represija pogoduje dilerima

Sve ono što je kod nas tabu u državama Europske unije odavno je realnost. Isto tako, premda je nedavno u SAD-u zbog posjedovanja 350 grama marihuane čovjek osuđen na doživotni zatvor, istovremeno se u Kaliforniji i još nekim državama može legalno kupiti medicinski kanabis, iako se time krše federalni propisi. Europske države poput Nizozemske i Španjolske, odnedavno i Austrije, u tome su daleko ispred.

O represivnosti hrvatskog sustava govori i slučaj tvrtke “Kriterij”, koja je prije nekoliko godina prva počela uvozi različite dodatne proizvode za uzgoj i uživanje različitih biljaka, ponajprije kanabisa, te danas ima trgovine u Varaždinu, Zagrebu, Rijeci i Splitu: posljednja su dva mjeseca na udaru policije.

– Smatraju nas nekakvim dilerima, iako ne radimo ništa nelegalno. Nakon policijskih inspektora, u sve naše trgovine upala je financijska inspekcija, a za njom i sve druge. U Rijeci su toliko zaplašili zaposlenicu da je odmah dala otkaz. Mi smo mala tvrtka koja zapošljava ljude i ne bavi se nikakvim ilegalnim djelatnostima, no stalno smo pod povećalom, pa tako, primjerice, u trgovini ne smijemo imati nacrtan list, iako se majice ili šalice s takvim uzorkom mogu kupiti u bilo kojoj knjižari. Eto koliko je policija dosljedna u poštovanju zakona – kaže Jordan Vudrag, jedan od osnivača “Kriterija”.

Većina naših sugovornika zapravo se ne želi baviti pitanjima konzumiranja marihuane u širem smislu, iako svi složno podržavaju dekriminalizaciju, smatrajući da bi ona pridonijela smanjenju broja dilera.

Branitelju dopušteno

– Za dekriminalizaciju, pa i toleranciju kanabisa zalažem se zato jer represivne mjere donose najviše gubitaka, što je dokazano kroz postojeće sustave kaznenog gonjenja u više država. Takav sustav zabrane pogoduje isključivo onima koji to prodaju, jer statistički podaci ukazuju na to da što je zakon blaži, cijene ilegalnih droga padaju, što je zakon rigorozniji, cijene droga su više. Pitam kome to odgovara – kaže Marta Gold.

U Hrvatskoj je poznat slučaj branitelja K.D.-a, kojeg je policija uhitila 2009. sa šezdesetak grama trave i dvije stabljike kanabisa. Vrhovni ga je sud oslobodio krivnje za proizvodnju kanabisa, a kao olakšavajuća okolnost uzeto je to što je riječ o ratnom veteranu s PTSP-om, koji je marihuanu koristio za ublažavanje psihičkih tegoba. Sud je stoga njegovo kazneno djelo proglasio beznačajnim, a mnogi su u tome vidjeli određenu prekretnicu u ovdašnjoj pravosudnoj praksi i najavu dekriminalizacije marihuane.

Najavljene izmjene Kaznenog zakona, prema kojima bi se posjedovanje male količine droge namijenjene osobnoj upotrebi tretiralo kao prekršajno a ne kazneno djelo, idu u prilog tome da se i u Uredu za suzbijanje zloporabe droga shvaća da Kazneni zakon sada jednako tretira dilera i bolesnog čovjeka. Možda je to i najava da će netko napokon prihvatiti stav da bolesnici imaju pravo na lijek koji im može pomoći.