HV bio u Dvoru na dan masakra

Nakon što je intervju jednog pripadnika Danskog bataljuna UNCRO-a danskoj televiziji aktualizirao priču o masakru nad devetero hendikepiranih srpskih civila 8. kolovoza 1995. u zgradi škole u Dvoru na Uni, smještene u neposrednoj blizini tadašnjega danskoga kampa, odgovornost za taj zločin svaka je strana u ovdašnjim medijima pripisala onoj drugoj, pa smo mogli pročitati različite tvrdnje o tome kako Hrvatska vojska (HV) tog dana nije još ni ušla u Dvor, ali i tvrdnje s druge strane da su se srpske postrojbe do tada već bile povukle.

“Novosti” su došle do ratnog dnevnika Danskog bataljuna iz 1995, u kojem se od 4. kolovoza, kada je počela operacija “Oluja”, pa do 10. kolovoza, kada su završile borbe oko Dvora, iz sata u sat bilježe sva zbivanja kojima su danski vojnici svjedočili iz neposredne blizine, a iz kojeg je vidljivo da su na dan ubojstva invalida u Dvoru bile prisutne i hrvatske i srpske snage, a postojale su indicije da je u borbu uključena i Armija BIH.

Videozapisi na webu od ’98.

Prema dnevniku danskih “plavih kaciga”, toga su se dana u samom središtu Dvora odvijale žestoke borbe, a Danci su od devet sati ujutro svjedočili obračunima između vojnika Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK) i HV-a pred samim ulazom u svoj kamp, smješten na školskom igralištu, dakle u neposrednoj blizini škole, pa i pomogli jednom ranjenom hrvatskom vojniku. Sam napad na civile u školi dogodio se oko 14.30 sati, kada dnevnik bilježi borbe zaraćenih strana u blizini škole, koja je pogođena s više raketa i granata. Ne navodeći tko je to učinio, Danci bilježe da je pet minuta kasnije u školu bačena ručna granata, a potom invalidima naređeno da izađu van pod oružanom pratnjom. U 14.50 Danci su zamijetili “izviđačku četu koja se kreće prema ulazu škole” i uskoro iz svojeg bunkera dobili obavijest da su preostali civili likvidirani, da bi u 15.21 potvrdili kako pet osoba nepomično leži u školskom predvorju.

Navedeni ratni dnevnik “Novosti” su pronašle na web-stranicama danbat7.dk i unprofor.dk, koje su pripadnici Danskog bataljuna posvetili svojim iskustvima iz rata u Hrvatskoj. Na stranicama pokrenutima još 1998. mogu se pronaći i fotografije koje su Danci snimili u Dvoru, Kostajnici i drugim svojim kampovima, pa tako i fotografije obližnje škole, pri čemu uz jednu stoji potpis da se kroz stakla škole mogu nazrijeti ubijeni civili, no ona je vrlo loše rezolucije.

Među najzanimljivijim materijalima na stranicama je i devet videozapisa snimljenih s glavne stražarnice kampa u Dvoru između 4. i 11. kolovoza, a koji bilježe odlazak kolona iz Dvora, granatiranja i borbe u blizini, o kojima se izvještava u dnevniku, pa i prolazak jedne naoružane čete. Međutim, kako nije označen točan datum i sat snimanja, tek s originalnim videozapisima moglo bi se utvrditi kakvu je ulogu ta četa imala u događajima u Dvoru.

“Oluja” iz danske perspektive

Iz dnevnika, čiji su ključni dio “Novosti” dale prevesti s danskog na hrvatski, može se pratiti tijek operacije “Oluja” iz perspektive “plavih kaciga”. Od 4. kolovoza ujutro, kada je operacija počela, Danci iz svojih logora i osmatračnica počinju izvještavati o topničkim udarima, da bi u 5.30 sati stigla obavijest da su “Hrvati pokrenuli masovni napad na Srpsku Krajinu”. Sutradan se bilježi napredovanje HV-a prema Dubici i Kostajnici te topnička paljba na koju VRSK uzvraća, a predvečer i noću prve kolone civila i vojnika u kamionima i drugim vozilima počinju prolaziti ispred danskog kampa u Dvoru. Već 6. kolovoza dnevnik bilježi da je HV zauzeo ključne točke, a 7. kolovoza da je zaposjeo Kostajnicu i sjeverni dio zone odgovornosti Danskog bataljuna, dok se u južnom djelu nastavljaju intenzivne borbe s VRSK-om. Pri kraju tog dana, u 21.30 kratko se bilježi kako je u školi u Dvoru blizu 50 ljudi.

Dnevnik od 8. kolovoza, kada je počinjeno ubojstvo u školi, navodi da je u sjevernom dijelu odgovornosti Danskog bataljuna, koji je zauzeo HV, stanje mirno, dok se “u južnom dijelu nastavljaju borbe s nesmanjenim intenzitetom u gradu Dvoru i linija sukoba proteže se kroz centar grada u smjeru istok-zapad. Intenzivne borbe od kuće do kuće u gradu Dvoru. Postoje indikacije da su i VRSK, HV i ABIH uključeni u borbe”. Navodi se da je bilo nekoliko kontakata zapovjednika Danskog bataljuna s HV-om, kako bi se smanjio pritisak na kamp UNCRO-a u Dvoru.

Zatim se opisuje situacija sat po sat. Nešto iza ponoći primjećuje se kretanje vojnih kamiona i ljudi, a oko tri sata i trojica vojnika VRSK-a kako trče uz glavnu stražarnicu kampa. Od šest sati ujutro čuju se detonacije i pucnjava, a nakon sedam i teško granatiranje, pri čemu šrapneli padaju preko kampa. Izvještava se i o tenkovskoj paljbi HV-a. Nešto prije devet opaženi su Hrvati koji vode dvojicu srpskih ratnih zarobljenika, a u devet sati određeni broj vojnika u rovu pored glavne stražarnice, koji rafalno pucaju prema jugu, a na glavi su imali šilterice nalik bejzbolskim kapama. Iako se u izvještaju ne kaže čiji su vojnici sa šiltericama, čini se da se misli na Hrvate, jer se u sljedećoj rečenici bilježi kako “srpski vojnik iz cementare puca na Hrvate koji se nalaze ispred glavne stražarnice”.

Kronika likvidacija

Jedan hrvatski vojnik kod stražarnice je ranjen, pa “pokušava zajedno s hrvatskim vojnim kapelanom… dobiti pomoć u našem kampu”. Čuje se još jedan pucanj iz cementare dok Danci pomažu Hrvatima, što se može prepoznati i na jednom od videozapisa. Bilježi se da se u 10.01 hrvatski oficir za vezu iz obližnje Divuše raspitivao kod Danaca o položaju svojeg ranjenog vojnika. Nadalje se izvještava o minobacačkoj i tenkovskoj paljbi, a oko 11.30 ponovno je primijećen HV pored kampa. Dio dnevnika koji slijedi, do bilješke o ubojstvu invalida, navest ćemo u cjelini:

“U pola dvanaest Og javlja da je HV i dalje lijevo od stražarnice kod crvenih kuća. U 12.00 sati neidentificirani muškarac kod VEDLDEL terase (vojnik HV-a, dezerter). Šef i Milka trče do signalnog centra kako bi utvrdili njegov identitet. U 1.01 pucnjava zapadno od logora. Oko 30 minuta kasnije pucnjava iz KVGa (tenka) tik zapadno od logora. U pola tri bore se zaraćene strane blizu škole u Dvoru. Školu pogađa x-broj pogodaka iz vjerojatno protutenkovskih raketa i ručnih granata. Pet minuta kasnije u školu se ubacuje ručna granata. Nekima od hendikepiranih koji su ostavljeni u školi naređuje se da s rukama na glavi izađu iz škole, pod oružanom pratnjom. U 14.50 zamjećuje VEDLDEL izviđačku četu, koja se kreće prema ulazu škole i kratko nakon toga izvještava se iz bunkera FSBM s krova glavne kantine o likvidaciji preostalih hendikepiranih u školi. U 15.00 sati, kuće kraj autobusne stanice su u plamenu (jaki požar u 15.10 sati). U 15.21 sati potvrđeno 5 osoba koje nepomično leže na podu školske aule.”

To je sve što dnevnik navodi o likvidaciji civila, koje spominje još dva puta, sutradan, kada su ih Danci u suradnji s HV-om pokrili plahtama, te 10. kolovoza ujutro, kada su ih vojnici HV-a ponovno obišli, a Danci snimili prizor radi istrage, pri čemu su otkrili da je sedam žrtava. Konačan broj žrtava do tada još nisu uspjeli utvrditi jer je škola bila zatvorena.

Iako, dakle, dnevnik Danskog bataljuna ne otkriva čiji su vojnici počinili zločin nad invalidima, iz njega je vidljivo kako su se u neposrednoj blizini kampa i škole 8. kolovoza ujutro odvijale borbe između srpskih i hrvatskih vojnika. Ukoliko bi se utvrdilo koje su postrojbe tog dana bile u Dvoru, hrvatskim bi istražiteljima mogli biti od pomoći podaci iz dnevnika o vojnicima sa šiltericama, ranjenom hrvatskom vojniku, časniku koji se o njemu raspitivao, okršaju ispred škole uoči masakra i drugi detalji, koji bi mogli dovesti do ljudi koji su se zatekli pred školom uoči likvidacije invalida, kako bi razjasnili ove događaje. Također, spomenuti videozapisi sadrže i snimke određenih skupina vojnika, čije bi vrijeme pojavljivanja pred kampom trebalo utvrditi uz pomoć originala, a s obzirom na to da svih devet objavljenih videozapisa ukupno traje samo 42 minute, za pretpostaviti je da Danci raspolažu s još materijala, na kojem su možda snimljeni počinitelji zločina. Naravno, najveću pomoć istražiteljima mogu dati same “plave kacige” koje su svjedočile zločinu.

Uloga Armije BIH

Istražujući vijesti o ovom zločinu, “Novosti” su uočile da će biti potrebno rasvijetliti i ulogu treće strane – Armije BIH, kojoj su prvi novinski izvještaji, pozivajući se na UN, pripisivali masakr u Dvoru. Primjerice, “The New York Times” u tekstu od 10. kolovoza 1995, koji se još može naći na internetu, citira glasnogovornika UN-a u Zagrebu Philipa Arnolda o tome kako UN istražuje tri slučaja ubojstva, uključujući i onaj petero hendikepiranih Srba iz škole u Dvoru. U tekstu piše kako je “danski vojnik koji je svjedočio incidentu prijavio da su ubojice nosile uniforme s oznakama 5. korpusa Armije BIH”. Dan kasnije iz Zagreba slično izvještava i “The Independent”, navodeći da su “danski mirovnjaci u Dvoru potvrdili da su bosanski muslimani bijesno utrčali u školsko dvorište”, pobivši petero starijih Srba.

Informacija o tome da je zločin počinila neregularna jedinica Armije BIH pojavit će se u izvještaju State Departmenta iz 1996. o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, dok se u izvještaju Human Rights Watcha iz 1996. zločin pripisuje bosanskim muslimanima ili hrvatskim snagama.

Međutim, već u izvješću Vijeća sigurnosti UN-a od 23. kolovoza 1995. gubi se podatak o Armiji BIH, pa tamo stoji kako je Danski bataljun prijavio da su njegovi pripadnici svjedočili ubojstvu hendikepiranih civila od strane vojne postrojbe čiji je identitet nepoznat. U samom ratnom dnevniku Danskog bataljuna Armija BIH se 8. kolovoza spominje samo jednom, kada se navodi da postoje indicije da su i VRSK i HV i ABIH uključeni u borbe u Dvoru. Stoga bi valjalo ustanoviti i kako je došlo do toga da je UN u prvim danima nakon incidenta dao takvu informaciju i zašto je ona nestala već u izvještaju Vijeća sigurnosti.

Hendikepirani na putu bez povratka

Put hendikepiranih srpskih civila koji su ubijeni u školi u Dvoru počeo je u Petrinji, 4. avgusta oko 22 sata, nakon napada hrvatskih snaga, kada je krenuo autobus sa 50 ljudi, među kojima su bili psihijatrijski bolesnici doktora Radovana Maljkovića i stanari staračkog doma. U pratnji bolesnika bile su dvije medicinske sestre, a autobus je u Dvor stigao 5. avgusta oko dva sata ujutro. Bolesnicima je osigurana hrana u dvorskom hotelu i telefon za kontakt s rodbinom koja traži svoju bližnje.

U dvorskoj školi ostali su najteži psihički bolesnici, nepokretni invalidi i oni po koje nije imao tko doći. Najiscrpnije informacije o događajima u školi dobio je Milorad Pribičević, koji je bio službenik banjalučke kancelarije Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” od 1996. do 2006. godine. “Nezavisnim novinama” je rekao da mu je jedna od medicinskih sestara koja je njegovala invalide ispričala kako je s ostalim osobljem i pokretnim štićenicima pobjegla neposredno prije dolaska hrvatskih vojnika, a oni koji nisu mogli hodati ostali su u otključanoj školi u samoj blizini Danskog bataljuna. Postavlja se pitanje gdje su završila tijela žrtava iz dvorske škole, kao i zašto se nekoliko imena stradalih invalida i bolesnika ne nalazi ni na jednom spisku nestalih. P. Arbutina