Kult ličnosti

IVICA BULJAN s predstavom “Kiklop” dobitnik je glavne nagrade na upravo završenom 18. Festivalu malih scena u Rijeci. Žiri, u kojem su bili glumica Zoja Odak, glumac Voja Brajović i teatrolog Darko Gašparović, nagradu za najbolju režiju dodijelio je Viktoru Bodou za predstavu “Bacač kocke” budimpeštanskog teatra. Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je Nikoli Ristanovskom koji u “Glembajevima” Ateljea 212 igra Leonea, a za najbolju žensku ulogu Mirjani Karanović za nastup u predstavi “Drama o Mirjani i ovima oko nje”.

Za najbolje mlade glumice proglašene su Jelena Lopatić (“Život lude”) i Jelena Petrović (“Drama o Mirjani i ovima oko nje”), a za najbolju epizodnu ulogu nagrađeni su Svetozar Cvetković (“Glembajevi”), Edita Karađole (“Život lude”) i Branka Petrić (“Drama o Mirjani i ovima oko nje”). Nagrada publike pripala je predstavi “Odisej” iz Londona, u režiji Nira Paldija i u izvedbi Georgea Manna.

BRANKO CVEJIĆ, direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda i njegovo kazalište dobitnici su ovogodišnje nagrade festivala Dani Sarajeva u Beogradu. Nagrada se dodjeljuje pojedincima i institucijama iz Beograda za doprinos jačanju suradnje Beograda i Sarajeva.

Objašnjavajući odluku, producent festivala Andrej Nosov naglasio je kako JDP već godinama uspješno surađuje s kazalištima iz Sarajeva, često u delikatnim političkim trenucima, s ciljem uspostavljanja novih veza, ali i otvaranja bolnih pitanja u odnosima dva grada. U proteklih pet godina na scenama JDP-a odigrano je preko 20 predstava sarajevskih kazališta. Također je važno da je Cvejić, prvi put nakon trideset godina, doveo Albanski teatar iz Skopja s predstavom “General mrtve vojske”, u režiji Dine Mustafića.

ROBERT TOMIĆ ZUBER, novinar iz Zagreba, autor je dokumentarnog filma “Mila traži Senidu” koji je prikazan u Beogradu u okviru festivala Beldoks. Film govori o Senidi Bećirović, muslimanskoj djevojčici koju je 1992. kao 11-mjesečnu bebu pronašao srpski vojnik u jednom bosanskom selu. Do trinaeste godine djevojčica je živjela u Beogradu u jednoj obitelji pod imenom Mila Janković, a zatim u domu za napuštenu djecu u Novom Sadu. Djevojčica nije znala svoj pravi identitet i u 14. je godini krenula u potragu za svojim pravim imenom. Zajedno s Milom, redatelj filma tražio je njezinu rodbinu, vojnika koji ju je spasio i podatke o njezinoj majci i sestri. Redatelj Zuber kaže: “Intrigirao me taj sukob između pravoslavnog i muslimanskog identiteta djevojčice, ali najviše me zadivila ljudskost nepoznatih ljudi koji su spašavali anonimno dijete usred rata.”

OLIVER FRLJIĆ dovršava u Teatru &TD predstavu pod naslovom “Mrzim istinu!” koja se bavi 1992. godinom i trenutkom kada je Frljić, u svojoj šesnaestoj godini, napustio roditeljski dom. Priča o raspadu obitelji, godinama izbjeglištva, studiranju i karijeri, pruža uvid u kompleksne unutarnje odnose umjesto prepričavanja jedne porodične povijesti.

Ansambl je proveo mjesec dana u Teksasu družeći se s Frljićevom obitelji koja tamo živi, promatrajući njihove dnevne rutine i razgovore. Napravili su nekoliko proba kojima su prisustvovali Frljićevi roditelji i sestra, koji su emotivno reagirali na njih i uvjeravali glumce da to što igraju nije istina i da su se te 1992. stvari sasvim drugačije odvijale. U predstavi glume Filip Križan, Ivana Roščić, Rakan Rushaidat i Iva Visković. Premijera se očekuje 26. maja.

ABDULAH SIDRAN potpisao je ugovor s Ministarstvom kulture Crne Gore da po motivima svog teksta “Prvi put s ocem na izbore” napravi scenarij za film koji će biti snimljen u toj zemlji. Sidran bi svoj dio posla trebao završiti do jeseni, financijska konstrukcija trebala bi biti zatvorena za dvije godine, a režiser filma bit će Branko Baletić. Priča “Prvi put s ocem na izbore” je saga o siromaštvu, o danima obnove u Jugoslaviji, o socijalističkom poletu i o životu uz tranzistor, u trošnim garsonijerama.

Sidran je svjetsku slavu stekao kao scenarist filmova Emira Kusturice “Sjećaš li se Doli Bel” i “Otac na službenom putu”, a po njegovom tekstu Ademir Kenović režirao je film “Kuduz”. Ovih dana Sidran je i gost sajma knjiga u Podgorici i crnogorskog ministra kulture Branislava Mićunovića.

TERENCE KOH, kinesko-kanadski umjetnik, autor je konceptualne izložbe pod nazivom “Nothingtoodoo” (ništa ne raditi) koja je nedavno održana u Galeriji “Mary Boone” u New Yorku. Koh je postavio stožastu hrpu soli, uokolo koje je, obučen u bijelo odijelo i bijele čarape, svakog dana tijekom radnog vremena galerije kružio hodajući na koljenima.

Originalan i “pomaknut”, Koh se umjetnički izražava u fotografijama, skulpturama, performansima i instalacijama, te ručno izrađenim knjigama i fanzinima. Dobar dio njegovih originalnih radova uključuje queer i punk kulturu. Do 2009. radio je pod pseudonimom “asianpunkboy”, a jednom je izjavio da je on “Naomi Campbell svijeta umjetnosti”.

EMINE BOZKURT, nizozemska članica Evropskog parlamenta, smatra da Sarajevo treba proglasiti evropskim glavnim gradom kulture 2014. godine. Ne samo što će tada biti stotinu godina od atentata koji je bio povod za početak Prvog svjetskog rata, već i stoga što je posljednji rat na tlu Evrope vođen upravo u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog stoljeća.

– Još je važnije da slavimo evropsko jedinstvo i mir danas. Tokom krvavog rata i opsade grada koja je trajala tri godine, građani Sarajeva su mnogo preživjeli, a danas je grad, nakon svega, održao svoj multikulturni duh i jačinu. Da ovo priznamo, označimo i naglasimo, bila bi jaka simbolična poruka da se Sarajevo nagradi titulom evropskog glavnog grada kulture 2014 – rekla je Emine Bozkurt prije debate u Evropskom parlamentu u Strasbourgu.