Pokrajine
Okrugli sto Ministarstva pravosuđa o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina
Zapošljavanje u sudstvu skoro nikakvo
Pripadnici nacionalnih manjina ističu da su vrlo dobro upoznati sa svojim pravima na konkursima za radna mesta i da nemaju problem s izjašnjavanjem, ali da uprkos tome pozitivnih pomaka nema
Proporcionalna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u pravosudnim telima bila je tema okruglog stola koji je u Vukovaru organizovalo Ministarstvo pravosuđa u okviru novog Akcijskog plana za provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za period od 2011. do 2013. godine.
– Svrha ovog okruglog stola je da upoznamo pripadnike nacionalnih manjina s pravom koje im omogućava članak 22 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Želja nam je da ih motivišemo da iskoriste svoje pravo i pod istim uslovima ostvare prednost prilikom zapošljavanja – kazala je Maja Gregurić, načelnica Odeljenja za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Ministarstvu pravosuđa, podsetivši da nacionalna struktura u pravosudnim telima ne prati nacionalnu strukturu stanovništva.
Nema napretka
To je potvrdio i predstojnik Vladinog Ureda za nacionalne manjine Branko Sočanac, koji je kazao da zadovoljavajući napredak nije postignut ni u području službene upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina, pristupa manjina javnim medijima, zastupljenosti u telima državne uprave i jedinicama lokalne samouprave. Kao razloge takvom stanju Sočanac navodi nepovoljne ekonomske prilike, nedostatak finansijskih sredstava za nova zapošljavanja, neadekvatnu obrazovnu strukturu, nepozivanje dela pripadnika manjina na to pravo i zabranu zapošljavanja koja je još na snazi.
– Ključno pitanje je izjašnjavanje pripadnika nacionalnih manjina, i to ne samo trenutku kada se raspisuju konkursi, već puno ranije. U tome je velika uloga manjinskih veća, jer moramo znati ko su pravnici u našim redovima, moramo stvarati takve kandidate, animirati ih i pripremati kako bi u trenutku izlaska konkursa mogli učestvovati s velikim šansama – naglasio je Nikola Mak, potpredsednik Saveta za nacionalne manjine.
Pripadnici nacionalnih manjina ističu da su vrlo dobro upoznati sa svojim pravima i da nemaju problem s izjašnjavanjem, ali da uprkos tome pozitivnih pomaka nema.
– Ranije nije bilo utvrđenih objektivnih kriterijuma po kojima su se mogle provoditi odredbe članka 22. Krajem 2009. i tokom 2010. svi propisi su jasno definisani, utvrđeni su postupci testiranja, koraci su jako lepo propisani, i tu više neće biti dvojbe. Broj bodova je ključan. Svi kandidati dolaze na jednu rang-listu, i od onih koji imaju najveći utvrđeni broj bodova, ako postoji kandidat koji se pozvao na to pravo, on će biti primljen – objasnila je Mirjana Mlinarić, viša stručna savetnica u Uredu predsednika Vrhovnog suda.
Takođe je istakla kako dosadašnja iskustva nisu pozitivna, jer se formalno pravo ne koristi, ilustrujući to primerom na Županijskom sudu u Zagrebu koji ima velike konkurse od po sto radnih mesta, a bio je samo jedan slučaj pozivanja na članak 22. Navela je i podatke Državnog sudbenog veća koje je nedavno provelo postupak konkursa na nov način, kroz testiranja kandidata koji prvi put ulaze u pravosudni sistem, gde se za 139 mesta sudija javilo 970 kandidata, od kojih se na posebno pravo pozvalo samo troje kandidata.
Ljubomir Radić iz Markušice smatra da je sve više prepreka na koje nailaze pripadnici nacionalnih manjina.
– Od nas se traži da budemo najbriljantniji, da ostvarimo najveći mogući rezultat, pa da onda konzumiramo svoje pravo. Pozivanje na posebno pravo onda nema smisla i ne vidim da se tu desio napredak – kaže ovaj diplomirani pravnik.
Sukob dva zakona
Prema podacima koje je iznela Marinka Jelić, načelnica sektora za pravosudnu upravu u Ministarstvu pravosuđa, zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u pravosudnim telima na području Vukovarsko-sremske županije iznosi 10,07 odsto. To, kako je rekla, relativno dobro zvuči, ali postoje odstupanja. Među boljim primerima su vukovarski Prekršajni sud gde je zastupljenost 25 odsto, zatim Županijski sud u Vukovaru sa 17,4, te Županijsko državno tužilaštvo sa 17,65 odsto. S druge strane, na Prekršajnim sudovima u Vinkovcima i Županji te Opštinskom državnom tužilaštvu u Vinkovcima ne radi niti jedan pripadnik nacionalnih manjina.
Dragana Jeckov, sekretar Zajedničkog veća opština, postavila je pitanje odgovornosti u slučajevima podzastupljenosti nacionalnih manjina u nekom pravosudnom telu, smatrajući da bez sankcionisanja odgovornih neće biti pomaka. O tome joj niko ništa nije mogao reći, kao što ni Dejan Drakulić, zamenik vukovarskog gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine, nije dobio odgovor na pitanje da li je jači Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ili Zakon o braniteljima. Drakulić tvrdi da su pripadnici nacionalnih manjina diskriminisani, jer se kandidatima koji su 1991. godine bili dvanaestogodišnjaci postavlja pitanje gde su bili za vreme rata.
– Može li to biti kriterijum za procenu nečije profesionalne sposobnosti? – upitao je Drakulić.
Domaćin skupa u Vukovaru bila je Vukovarsko-sremska županija, čiji je dožupan Mato Golubičić izneo podatak da je svaki peti stanovnik županije pripadnik neke od brojnih nacionalnih manjina. Takođe je istakao da ova županija prednjači u stvaranju uslova za delovanje manjinske samouprave, podsetivši da je još 2001. osnovana koordinacija veća i predstavnika svih nacionalnih manjina, prva i jedina u Hrvatskoj, da je ustanovljen 7. maj kao Dan nacionalnih manjina te da su konkretno primenjene odredbe članka 22.
Sledeći okrugli sto na istu temu organizatori su najavili za jun u Gospiću.
Javljali se na konkurse, ali bez rezultata
Branka Tomić, zamenica opštinskog državnog tužioca u Vukovaru, dva puta je konkurisala za mesto u županijskom Državnom tužilaštvu. Iako se uz sve ispunjene uslove pozvala i na članak 22, rezultata nije bilo, a ni suvislog obrazloženja. Slično je prošao i Zoran Baćanović iz Borova, koji se od 2005. godine prijavljivao na sve konkurse objavljene u opštinskom, županijskom i prekršajnom sudu te drugim pravosudnim institucijama.
– Svaki put sam se izjašnjavao kao pripadnik srpske nacionalne manjine. Primani su ljudi iz drugih županija, a prema nama se odnosilo kao da ne postojimo – priča ovaj 33-godišnji diplomirani pravnik.
Negativna iskustva imao je i Srđan Milaković iz Vukovara, koji je nezaposlen od 2003. kada je završio Pravni fakultet u Novom Sadu i nostrifikovao diplomu.
– Čak sam tokom šest meseci bio jedini nezaposleni diplomirani pravnik na vukovarskom Zavodu za zapošljavanje, a za to vreme raspisano je bar desetak konkursa na kojima nisam prošao, što smatram diskriminacijom i apsolutnom neprimenom propisa – ističe ovaj Vukovarac, dodajući da je pripravnički staž obavio kod javnog bilježnika srpske nacionalnosti.
Dragana Bošnjak
Seminar za učitelje srpskog jezika i kulture
Sve više učenika u modelu C
Srpska pravoslavna opšta gimnazija “Kantakuzina Katarina Branković” u Zagrebu bila je domaćin stručnog skupa za učitelje C modela nastave srpskog jezika i kulture, a u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. Uz tridesetak učitelja iz svih krajeva zemlje, u radu seminara, čiji je voditelj bio viši savjetnik za nacionalne manjine Borislav Đekić, učestvovali su Mirko Marković, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, Dušan Radaković i Maja Matić iz SKD-a “Prosvjeta”, zaduženi za organizaciju vidova nastave za srpske učenike, te Mile Radović, direktor Izdavačkog poduzeća “Prosvjeta”, uključenog u štampanje udžbenika za srpske učenike po modelu A, odnosno za nastavu koja se kompletno izvodi na srpskom jeziku i ćirilici.
Centralna tema seminara bila je geografija većih gradova Srbije, ali su se predavanja, koja su držali Vasil Duduković, Ognjen Ergarac, Ranka Rod i Valentina Vukadinović, bavila i srpskim jezikom i književnošću, likovnom, muzičkom kulturom, istorijom i folklorom. Učesnici su pod stručnim vodstvom đakona Branimira Jokića obišli zagrebački saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i Muzej SPC-a Eparhije zagrebačko-ljubljanske.
Mirko Marković kaže da veseli sve veći broj škola i sredina u kojima se nastava odvija po modelu C, programu od pet nastavnih sati tjedno u kome učenici njeguju srpski jezik i kulturu, kao i sve veći broj učenika i roditelja koji iskazuju želju da im djeca uče materinji jezik i kulturu. Marković ističe da se situacija razlikuje od sredine do sredine.
– Imamo zajednice koje imaju značajan broj učenika i one koje tek počinju s tim modelom. Program njegovanja srpskog jezika i kulture (SJK) vezan je uz povratak, obnovu škola i prijevoz djece, i to su ograničenja koja se nastoje nadoknaditi nastavom na daljinu, odnosno dopisno-konzultativnom nastavom kao pripremom za organizirano učenje srpskog jezika u školi – kaže Marković.
– Animacija roditelja da prepoznaju što im sve škola i zajednica nude nije do kraja riješena. Od prošle godine krenulo je učenje i u srednjim školama, i nadamo se da će trend biti nastavljen te da će roditelji omogućiti djeci očuvanje materinjeg jezika i kulture – rekao je Marković i dodao da je ministarstvo dalo suglasnost za početak nastave u školi u Sisku gdje je nekoliko učenika posredstvom “Prosvjete” izrazilo želju da je pohađaju.
Na pitanje što je s modelom A i stagnacijom broja učenika koji ga pohađaju, Marković je rekao da gimnazija u Zagrebu ima tri puta više učenika nego što ih je bilo po modelu A u Belom Manastiru.
Po riječima Borislava Đekića, povećava se broj škola u kojima se provodi model C.
– Imamo dvije nove škole koje su se uključile u rad, a očekujemo i nove učenike iz povratničkih krajeva. Tamo se vraćaju srpske porodice s većim brojem djece i tu je zanimanje za nastavu učenja SJK-a povećano. Srpski se ne može naučiti kod kuće, a nastava je priprema za nastavak učenja jezika u gimnaziji, tko je bude pohađao. Sigurno je da postoji budućnost nastave modela C čim se budemo konsolidovali na tim terenima – zaključio je Đekić.
Nenad Jovanović
U Borovu dostojno obeležili Prvi maj
Praznik rada jači od kiše
Nekada su proslavu Prvog maja organizovala preduzeća, a sada privatnici radnicima ne daju ni zarađenu platu, kaže penzioner Pero Rudić
.jpg)
Kiša s kojom je osvanuo ovogodišnji 1. maj i nestabilno vreme tokom čitavog dana nisu pokvarili prvomajski ugođaj u Borovu i proslavu Međunarodnog praznika rada. Treću godinu zaredom, ovaj praznik se proslavlja u organizaciji borovskog SDSS-a i nekoliko opštinskih udruženja na obližnjem izletištu “Grac”, uz besplatnu hranu i piće.
– Iako smo se dvoumili zbog lošeg vremena, ipak smo odlučili da ispunimo obećanje našim meštanima, bez obzira na to koliko će ih se odazvati – kaže predsednik borovskog SDSS-a Duško Drobić.
Za razliku od prošlogodišnje proslave, koja je zahvaljujući lepom vremenu okupila oko 600 izletnika, ove godine se prvomajskom druženju na “Gracu” pridružilo njih dvestotinjak. U dve aranije skuvano je 500 porcija pasulja s kobasicama i slaninom, koje su izletnicima uz nezaobilazan mladi luk delile Trivka Adnađ, Mica Kozar i Jela Vujković. Među izletnicima je najviše bilo penzionera, koji se s nostalgijom prisećaju vremena kada rad nije bio toliko obezvređen.
– Nekada su proslavu Prvog maja za svoje radnike organizovala preduzeća, a sada privatnici ne da ništa ne organizuju, već svojim radnicima ne daju ni zarađenu platu, da makar praznik rada obeleže kako treba – kaže penzioner Pero Rudić.
Da su teška vremena slažu se svi, ali sudeći po ovogodišnjoj prvomajskoj proslavi, krize na selu, bar kada je hrana u pitanju, nema, jer se na svakih stotinjak metara uz obalu dunavskog rukavca, pod krošnjama stogodišnjih vrba, okretalo neko prase ili jagnje na ražnju.
Jagnje na ražnju stiglo u traktorskoj prikolici
Zbog lošeg vremena neki su Borovci proslavu Prvog maja započeli u svojim dvorištima, ali su se, poput porodica Slavka i Damira Obradovića i njihovog društva, tokom prepodneva predomislili, natovarili jagnje na traktorsku prikolicu skupa s plamtećim ražnjem i pridružili se ostalim izletnicima, ostajući tako verni tradiciji.
D. Bošnjak
Zaboravljeni zločin nad civilima Skakavca kraj Karlovca u Drugom svjetskom ratu
Obilježiti grobnice nedužnih
Tokom Drugog svjetskog rata ustaše su ubili mnoge stanovnike Skakavca i okolnih sela, a njihove brojne grobnice danas su neobilježene ili su spomen-obilježja devastirana
Jedan od danas zaboravljenih ustaških zločina dogodio se 6. i 7. januara 1942. godine u Skakavcu, dvadesetak kilometara od Karlovca. Na katolička Sveta tri kralja, odnosno na pravoslavni Badnjak i Božić, ustaše su ubili 237 Srba i Roma toga dijela Korduna. No to nije bio jedini masakr u ovom kraju, koji pamti više sličnih napada na civile.
Odmah iza Nove godine te 1942. započela su hapšenja ljudi. Tako je u Trebinji uhapšena 21 osoba, u Popović Brdu 45, u okolici Skakavca 39, u Lipju 42 osobe, u Slunjskim Moravcima 17, u Banskim Moravcima 21, te još deseci ljudi u okolnim selima, odnosno ukupno 218 ljudi, među kojima je bilo žena, djece i staraca. Sabiralište žrtava bilo je u podrumu kuće Vlade Blaževića, koja se nalazila uz željezničku stanicu pored ceste u Skakavcu, gdje je bila smještena i ustaška komanda. Ustaše su Blaževića također zatvorili.
Božićni masakr
Na pravoslavni Božić ubijeno je 112 muškaraca i 106 žena, od čega 94 djece do 15 godina starosti. Zločin je bio pomno pripremljen, jer je u selu Brežani nekolicina Hrvata bila prisiljena da kopa jame. U šumi Domačaj lug, kilometar od sabirališta, bila je prva jama. Tu je ubijeno 145 ljudi. Izdvojene su žrtve iz sela Lipje i dijela Skakavca, koje su utrpane u kamione i otpremljene u Lipje, na drugo stratište, u šumu Lipjansko mlađe. Tu su pogubljene još 73 žrtve, a stradali su i pravoslavni sveštenik iz Trebinje Mihael Gotovski, Romi iz naselja Pištac i Glavica, te sve obitelji Vukmanović iz Lipja.
– Druga grobnica koju smo posjetili nalazi se u šumi Lipjansko mlađe. Tu postoje dvije ploče – kaže nam Stevo Vukmanović. Na jednoj je, što se sada ne vidi, pisalo: “Srbi iz Lipja poubijani 1942. od ustaša; spomenik podižu Srbi iz Amerike.”
– To je organizirao moj stric iz Amerike, a selo Lipje kasnije je povodom Dana ustanka postavilo i svoju spomen-ploču. Imamo u planu detaljno urediti ovu grobnicu – kaže Stevo Vukmanović, čiji je otac preživio masakr kao jedini od Vukmanovića. Naime, on je bio vezan sa drugim zarobljenikom, Perom Karanom, no nekako su uspjeli potrgati žicu i pobjeći. Karana su ubrzo nakon toga kao partizana u Cerovcu uhvatili Talijani i ubili ga, a Stevin otac je poginuo od talijanske granate u Josipdolu kao komandir čete, svega dva mjeseca nakon Stevinog rođenja, ne znajući da je dobio sina.
Ni prva grobnica nije u ništa boljem stanju. Nekih dvadesetak metara od nje vidi se iskopana još jedna grobnica dužine pet, širine četiri i dubine metar i pol, ali tu nitko nije sahranjen. Sada je puna vode. Grobnice su, kako rekosmo, bile iskopane unaprijed, što znači da je zločin bio pomno planiran.
Preživjeli svjedok
Novi zločin dogodio se 10. maja 1942. godine, kada je ubijeno 17 ljudi iz sela Udbinje. Ljudi su se odazvali na poziv ustaša da bi bili ubijeni uz prugu Skakavac – Udbinja, uz šumu Domačaj lug.
U to vrijeme u trostrukom ustaškom obruču na Petrovoj gori nalazilo se 730 partizana i više od deset hiljada civila. No, obruč je probijen 14. maja i ljudi su spašeni, a ustaška ofenziva je propala. Inače, tokom cijelog rata na području Skakavca stradalo je 255 muškaraca, 163 žene i 112 djece do 15 godina starosti, Srba je stradalo 291, Hrvata 53, Roma 72 i jedan Rus. U NOB-u je sa ovog područja sudjelovalo 120 boraca, 50 ih je prvoboraca i dva su narodna heroja.
Zločin iz zaseoka Krivokuće gledao je tada trinaestogodišnji Dušan Krivokuća, sakriven u grmlju, oko 300 metara udaljen od poprišta nemilog događaja.
– Vidjeli smo kako ustaše vuku za ruke i noge te ljude i odvlače ih u šumu Domačaj lug, stotinjak metara od pruge – kaže Dušan.
Tu se nalazi treća grobnica koju smo posjetili. Devastirana je, jer je na nju palo ogromno hrastovo stablo. Teška spomen-ploča, koju je podiglo udruženje boraca NOR-a iz Utinje 27. jula 1969, sada je prevrnuta.
Nemaju gdje održati komemoraciju
Sve do “Oluje” komemoracije su redovito održavane svake godine, a početkom ove godine, 69 godina od zločina, ona je održana prvi put nakon “Oluje”. S obzirom na to da je gotovo nemoguće održavati komemoracije na četiri različita mjesta, do kojih se može doći samo pješice kroz šumu, sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka sakupljana su sredstva za izgradnju jedne spomen-kosturnice, bio je otvoren i žiro-račun u Karlovcu, ali su sredstva nakon devedesetih nestala. Bile su štampane i zahvalnice donatorima, dobivena je i dozvola od Gornjokarlovačke eparhije da se kod crkve u Trebinji uredi prostor od stotinjak kvadrata kamo bi se prenijele kosti žrtava. Ova ideja, kaže Dušan Krivokuća, aktuelna je i dalje, trebat će obnoviti stare dozvole i opet pokrenuti akciju sakupljanja priloga. Pokušat će se učiniti što više kako bi sljedeće godine, na 70. godišnjicu stradanja, komemoracija bila održana na jednom mjestu. U akciju su uključeni gradska i županijska organizacija antifašista, Odbor za ljudska prava i srpska zajednica u Karlovcu. Milan Cimeša
SDSS darivao stanovnike bjelovarskog područja
Ugodno ih iznenadili uskrsni darovi
Na Veliki petak povjerenik GO SDSS-a Bjelovar Gojko Ćuruvija obišao je socijalno najugroženije srpske porodice na području Bjelovara i uručio im prigodne poklon-pakete.
– Naši sunarodnici bili su ugodno iznenađeni, jer je ovo prvi put na našem području da SDSS provodi ovakvu humanu akciju – rekao je Ćuruvija.
S obzirom na to da je stranka u Bjelovaru tek na početku rada, Ćuruvija zahvaljuje predstavnicima Srpske pravoslavne crkve koji su ukazali na to koje su porodice ekonomski i socijalno najugroženije. On je naglasio da je osim prehrambenih paketa, darivan i sjemenski kukuruz, što je takođe sa velikom zahvalnošću prihvaćeno.
Prema riječima Milana Radakovića, predsjednika županijske organizacije SDSS-a Bjelovarsko-bilogorske županije, poklon-paketi uručeni su i u Grubišnom Polju, Garešnici i Đulovcu.
– Bilo je dirljivih scena. Osim što su se ljudi obradovali paketima, još ih je više ganula naša briga. Ne radimo ovo ni za kakav marketing, već od srca. Zato i nismo akciju najavljivali, želeći da ostane ugodno iznenađenje – kaže Radaković.
Nažalost, dobar dio stanovnika ovog kraja živi u izuzetno teškim uslovima, jer im država nije riješila elementarne egzistencijalne probleme, pa im je svaka pomoć dobro došla. O tome svjedoči i činjenica da Jovanka Smiljanić iz sela Mali Bastaji, čekajući obnovu svoje porodične kuće, živi u – kontejneru.
Sredstva za donaciju paketa obezbijedila je centrala SDSS-a posredstvom svoje županijske organizacije, a sjemenski kukuruz je donacija Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba. B. Rkman
Donacija VSNM-a Grada Zagreba povratničkoj porodici iz Miranja
Oprema za navodnjavanje za desetero Žmirića
Povratnička obitelj Duška Žmirića, koja se prije godinu dana sa svojih šestero djece vratila iz Amerike u selo Miranje kraj Benkovca, od Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba dobila je donaciju – opremu za navodnjavanje.
Ova deseteročlana obitelj već je uveliko zasukala rukave i počela graditi svoj američki san u Ravnim kotarima. Plodovi detaljno razrađenog plana života od poljoprivrede već se vide: Žmirići su lijepe proljetne dane iskoristili za obradu zemljišta na kojem će se baviti povrtlarstvom, a za početak su posijali bob i lubenice, čiji bi uzgoj bio baziran na ekološkoj proizvodnji.
– Djelatnost bismo proširili uzgojem ostalih povrtnih kultura. Oprema za navodnjavanje nam je odlično došla. Sad nam predstoji samo zasukati rukave i na posao – s osmijehom punim optimizma kaže Duško Žmirić. Njegova porodica očekuje i useljenje u novu kuću, čija je gradnja, u sklopu obnove, u toku.P. A.
Svestrana Ljubica Molnar iz Belog Manastira
Medicinska sestra, inženjerka i slikarica
Belomanastirka Ljubica Molnar radi kao medicinska sestra u Hitnoj medicinskoj pomoći Osječko-baranjske županije. To je u skladu s njenim školovanjem jer je u Osijeku završila srednju medicinsku školu. Ona je, međutim, u Osijeku i Beogradu završila i višu građevinsku tehničku školu pa je također inženjer graditeljstva, a također je energetski savjetnik.
No slikarstvo je Ljubičina ljubav još iz djetinjstva. Pohađala je nekoliko likovnih radionica, a aktivno slika od 1994. godine. Koristi se brojnim slikarskim tehnikama, a najčešći su joj motivi Baranja i portreti. Dosad je učestvovala na zajedničkim izložbama u Belom Manastiru, Borovu, Kopačevu, Osijeku i Vukovaru te na nekoliko likovnih kolonija i turističkih manifestacija u Baranji, a 2010. povodom Osmog marta imala je samostalnu izložbu u Belom Manastiru pod naslovom “Snovi jedne žene”.
Ljubica je bila jedna od 22 baranjske likovne umjetnice koje su učestvovale na velikoj likovnoj izložbi “Baranjske bisernice”. J. Nedić
Prvomajski malonogometni turnir u Perjasici
Krnjačani opet pobjednici
Ekipa krnjačkog Malonogometnog kluba Kordun pobijedila je na trećem prvomajskom malonogometnom turniru u Perjasici. Krnjačani su pobijedili i na prva dva turnira, 2009. i 2010. godine. Radi se o pripadnicima krnjačke povratničke omladinske organizacije, koji su formirali malonogometni klub.
Na ovogodišnjem turniru, što ga je također organizirao Mjesni odbor Perjasica uz pomoć Općine Barilović, nastupilo je sedam ekipa: dvije iz Generalskog Stola, iz Krnjaka MNK Kordun i DVD Debela Kosa-Krnjak, zatim ekipa Barilovića, miješana ekipa Rekreativaca i domaćin Perjasica.
Nakon utakmicama po grupama, u finalu su se sastali MNK Kordun i ekipa Barilovića. Krnjačani su pobijedili 2:0, a golove su postigli Siniša Duduković i Janko Musulin.
Nakon završetka turnira, uslijedilo je narodno slavlje. Sljedeći malonogometni turnir održat će se 2. avgusta u Perjasici, povodom već tradicionalnog obilježavanja pravoslavnog praznika Svetog proroka Ilije. M. C.
Stogodnjak (57)
6. 5. – 13. 5. 1911: srpska osnovna škola u Zagrebu obilježila je stogodišnjicu smrti velikog narodnog prosvjetitelja Dositeja Obradovića. Uz svečani crkveni spomen govorilo se o životu i radu Dositejevu, recitirane su pjesme posvećene ovom velikanu, a i čitani ulomci njegovih misli o odgoju i prosvjetiteljstvu. Na kraju programa, koji je upriličen u velikoj školskoj dvorani u Bogovićevoj ulici broj 7, dječji zbor otpjevao je nekoliko srpskih narodnih pjesama.
* Sjećate li se predstojnika Matije Ćordašića, pita se zagrebački “Srbobran” i uzvraća: “To je bivši kotarski predstojnik u Dvoru, a sada u Otočcu, koji je bio jedan od glavnih svjedoka optužnice u ‘veleizdajničkoj’ parnici. Prošle je godine, 21. septembra, na tamošnjoj željezničkoj stanici nepristojno napao prodavačicu voznih karata. Napadnuta ga je gospođa tužila i svjedocima dokazala da joj je Ćordašić izrekao uvredljive i nepristojne riječi. Sud ga je osudio na tri dana zatvora ili globu od 90 kruna…” Bizarnost ove priče je u tome što se Ćordašić navodno odlučio za zatvor, a ne za novčanu kaznu.
* Stanoviti Mihajlo Ostojić iz Suska jada se na anonimnu osobu koja ga razvlači po nekim srpskim glasilima, pa kaže: “Već po drugi put iznosi neko čeljade protiv mene ogavne izmišljotine, a koje se tiču bilo moga rada kao javnog službenika, bilo moga privatnoga života. Pozivam to stvorenje, neka se u roku od 8 dana svojim imenom javi, inače ga proglašujem kukavicom i ništarijom…” “Stvorenje” i “ništarija” se nakon ovoga Ostojićeva pisma više nije javljalo ni jednim novinama.
* Briga za svakog klijenta, uvijek i prije svega. Jer, kako inače objasniti ovu javnu obavijest: “Dragi moji, ne morate biti nimalo zabrinuti. Ja svoju odvjetničku pisarnu samo selim iz Donjeg u Gornji grad i to u prostorije braniteljske pisarne dra. Radivoja Valtera u Kolodvorsku ulicu broj 10. Uza sve to Valtera sam dao upisati u listinu odvjetničkih perovođa kao svoga perovođu i predao mu pod nadzor upravu svoje odvjetničke pisarne…”, obavještava svoje klijente osječki advokat Vaso Bosanac.
Đorđe Ličina