Rabljena sedmica
SANADER
Sutkinja Zemaljskog suda u Salzburgu Claudia Lechner u ponedjeljak je odobrila izručenje Ive Sanadera Hrvatskoj, ali to ne znači da će se bivši hrvatski premijer tako brzo naći na rodnoj grudi. Njegovi će se odvjetnici žaliti Višem sudu u Linzu, a ako i ondje budu odbijeni, imaju još mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Republike Austrije. Zadnja instanca je suglasnost ministrice pravosuđa. U tim žalbama i presudama može proći i nekoliko mjeseci koje će bivši premijer provesti u salcburškom zatvoru, nastojeći ishoditi obranu sa slobode. Sva je prilika da ni vladajućoj stranci u Hrvatskoj ne bi bilo mrsko da se isporuka bivšeg premijera što više otegne, to jest da im nekim dodatnim nepredviđenostima ne oteža ionako paklenu predizbornu kampanju. Sanaderu je, inače, u Austriji djelomično deblokiran jedan od tamošnjih bankovnih računa.
PREGOVORI
Europska politička klima iznenada se promijenila: do prije mjesec dana iz Bruxellesa su stizale poruke da je hrvatska namjera o završetku pregovora u lipnju 2011. preambiciozna, dok se danas ocjenjuje da postoje realne šanse za završetak pregovora u rečenom terminu. Intenzivne aktivnosti vlasti i pojedinih opozicijskih čelnika – naravno, ne i SDP-ova šefa Zorana Milanovića – uvjerile su, čini se, eurobirokrate da je Hrvatska spremna na usvajanje europskih standarda, naročito u pregovaračkom poglavlju o pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima. Snažan vjetar u leđa realizaciji hrvatskih ambicija dala je njemačka kancelarka Angela Merkel koja je izjavila da se veseli ulasku Hrvatske u EU. Još kad bi građanima ove zemlje netko objasnio što ih čeka u EU-u, sreći ne bi bilo kraja.
IMIGRANTI
Na brod u Tripoliju ukrcalo se 25. ožujka sedamdeset i dvoje afričkih očajnika, među kojima je bilo žena i djece, te su se uputili prema talijanskom otoku Lampedusi. Ubrzo su upali u teškoće, nestalo je goriva, kapetan se izgubio, pa je brod danima plutao u mediteranskim vodama, ali mu nitko nije htio pomoći: ni ratni brodovi i helikopteri NATO-a, ni obalne straže zemalja u čijoj se blizini nalazio. Svi tvrde da brod nisu vidjeli i da nisu znali što se s njime događa. Na koncu, brod se nasukao na libijsku obalu i tada se doznalo da je preživjelo samo jedanaestero ljudi, od kojih je dvoje umrlo nakon što je brod konačno pristao. Svijet je zgrožen, ali neće učiniti ništa da se priče slične ovoj ubuduće ne ponavljaju.
VAHA
Vahid Halilhodžić više nije trener Dinama, premda to – iz razloga financijskih potraživanja – ne žele priznati ni Halilhodžić ni Dinamo. Zdravko Mamić ušao mu je u svlačionicu na poluvremenu utakmice sa zaprešićkim Interom i psovao mu majku. Trener preko toga nije mogao prijeći, a naknadno je kazao da je sreća što u času psovanja nije bio nasamo s Mamićem, jer bi se teško suzdržao od fizičkog obračuna. Zapravo, obojici je drago što se razilaze nakon devet mjeseci: Mamiću nije potreban trener s ljudskim i stručnim integritetom, a Halilhodžiću je dosta strepnje od gazdinih primitivnih ispada i mutnih poslova čije razmjere može samo naslućivati. Drago im je što se razilaze, ali svaki bi htio da pritom što bolje financijski prođe. Nastupaju odvjetnici, izjave, demantiji, prave i krive istine. Ide se čak dotle da neki ljudi iz Dinama medijima dostavljaju informacije po kojima Vaha ispada muslimanski fundamentalist. Začepimo nos.
MARIHUANA
Trideset petogodišnjeg Cornella Hooda sud u američkoj saveznoj državi Louisiani osudio je na doživotnu robiju zato što je kod sebe imao 350 grama marihuane, preciznu vagu i 1.600 dolara u gotovini. Doduše, Cornellu to nije prvi nego četvrti put da ga se zatiče s ozbiljnim količinama marihuane, pa se porota uopće nije premišljala o visini kazne. Prethodna tri puta izrečena mu je uvjetna kazna, posljednji put rok kušnje bio je pet godina, te je sud sad posegnuo za najtežom sankcijom: nesretni Hood ostatak života provest će s one strane brave. Pa neka netko kaže da je haški sudac Alphons Orie strogo kaznio Antu Gotovinu…