Sudski ovjerena diskriminacija

Želi li se Srbija zaista obračunati s nasilnicima i pripadnicima neofašističkih i klerofašističkih organizacija, kao što to njeni nadležni s vremena na vrijeme obećavaju? Čini se da ne: nakon što se nedavno Ustavni sud oglasio nenadležnim za odlučivanje o zabrani takvih organizacija (Obraz, Dveri srpske i slične), kao i nakon silnih najava pooštravanja kaznene politike, sada je “pala” i presuda koja je pokazala da smo i dalje na starom.

Viši sud u Beogradu izrekao je presudu vođi Srpskog otačastvenog pokreta Obraz Mladenu Obradoviću i još 13 optuženih za sprečavanje Parade ponosa 10. listopada prošle godine u Beogradu, za širenje rasne i druge diskriminacije, te za nasilničko ponašanje prema policiji. Obradović je osuđen zbog organiziranja nereda na zakonski minimum od dvije godine zatvora (kazna je od dvije do 12 godina), njegova supruga Jelena Obradović dobila je godinu dana kućnog pritvora zbog visoke trudnoće, dok su ostali osuđeni u rasponu od osam mjeseci do godinu i pol zatvora. Tu “visoku” kaznu dobila su još dvojica organizatora nereda na Paradi ponosa.

Skandalozna presuda

Procjene medija i policije tog prošlogodišnjeg listopada bile su da je Paradu ponosa, čuvanu tada jakim snagama policije, napadalo oko šest tisuća huligana, pri čemu je povrijeđeno oko 140 ljudi. Uhićeno je 249 huligana, od kojih je velik broj pušten na slobodu odmah po privođenju, jedan dio je kažnjen prekršajno, a većina nije procesuirana uopće.

Goran Miletić, pravnik koji se bavi ljudskim pravima, jedan je od onih koji presudu vide kao skandaloznu.

– Dvije godine nekome tko je kolovođa u nasilju u kojem je sudjelovalo 6.000 ljudi i koji je u javnosti označen kao onaj koji je pripremao i organizirao najveći dio tih ljudi koji su pravili nerede toga dana, u najmanju je ruku skandalozna – ocjenjuje Miletić i pita kakvu je poruku država poslala javnosti i budućim huliganima ovakvom presudom. Dodaje i da je zanimljivo ono što je Mladen Obradović izjavio u danu kada je izrečena presuda.

– On je pred kamerama rekao: “Mi krećemo u nove akcije, čekamo vas”, i slično. To je nešto što je potpuno skandalozno – kaže Miletić i dodaje da se u Srbiji pravdi nadati mogu samo policajci ili “ako ste strani državljanin, pa vlada te države promatra to suđenje”, kao u slučaju ubojstva Bricea Tatona, francuskog navijača.

– Vrijeme koje sam proveo u zatvoru je značajno iskustvo svima nama. Poznato je da se Srbi bore za krst časni i slobodu zlatnu i nitko nam ne može uzeti unutrašnju slobodu. Naše vrijeme tek dolazi, čekamo vas – izjavio je osuđeni Obradović nakon što je čuo presudu, čiji će konačni ishod sačekati – kao i njegovi drugovi – na slobodi.

Cijelo vrijeme suđenja, optuženi i njihovi odvjetnici pokušavali su dokazati kako je riječ o mladim ljudima koji se, kao pravi vjernici-pravoslavci, zalažu za “normalan” obiteljski život; tome je služilo i okupljanje dan prije Parade ponosa, kada su gradom prošetali oni koji u homoseksualnosti vide narušavanje vlastite slobode, da bi idućega dana dio njih pokazao da ne preza od nasilja prema drugima i drukčijima. Sve su to pokušali na suđenju zamotati u slobodu mišljenja i slobodu vjeroispovijesti, jer su oni – kako su tvrdili – krenuli toga dana ne da napadaju okupljene na Paradi ponosa, već u crkvu na moleban, doduše s lecima koji su poručivali “Čekamo vas”.

Konsenzus oko nasilja

Prvooptuženi Mladen Obradović i u sudnici je obrazlagao svoje stavove, kako je Parada ponosa sramota za Srbiju, diktat Evrope i usmjerena na negaciju “pravoslavnih vrijednosti”, pa je tako i svjedoke pozdravljao s “Bog ti pomogao”. To mu je sudac zabranio, napomenuvši da “takvi pozdravi njemu ne smetaju, ali nisu za sudnicu, to možete u zatvoru ili na slobodi”.

Obradovićev odvjetnik je – a nisu ni ostali bili drukčijih stavova – izjavio:

– Manjinska prava se odnose na politička prava nacionalnih manjina. Nacionalne manjine imaju pravo na pozitivnu diskriminaciju. Sva ostala, pa i prava homoseksualne, rekao bih manjine, nemaju prava na pozitivnu diskriminaciju, na benefit, diskriminaciju većine. Prava homoseksualne manjine ne mogu biti prava. Ne može se tražiti pravo manjine i da se osporavaju prava većine, ne primjećujući da je u Srbiji na snazi Zakon o zabrani diskriminacije.

Nažalost, to nije primijetilo ni Više tužiteljstvo, koje je također izbjeglo ući u meritum stvari, pa se zastupnica optužnice čak u jednom trenutku našla strašno uvrijeđenom kada joj je jedan od optuženih uputio riječi: “Dabogda ti unuče bilo peder.”

Ukratko, i tužitelji i odvjetnici i sud na kraju su poslali poruku da je nasilje nad jednim dijelom populacije opravdano i da ga treba tek simbolično kazniti minimumom propisane kazne.