Umjesto “Prizme” traže se dnevne emisije

Kad je percepcija nacionalnih manjina u glavnim medijima u pitanju, stvari najlošije stoje s HRT-om, tek nešto bolje s tiskanim medijima, a ponajbolje s novim medijima poput interneta, jedan je od zaključaka seminara pod naslovom “Mediji i nacionalne manjine u RH”, održanog u Opatiji u organizaciji Ureda i Savjeta za nacionalne manjine.

Što se tiče originalnih manjinskih medija, opet su na udaru bili Prisavlje i tamošnja “Prizma”, čiji je koncept odavno istrošen, misle sudionici seminara. Traže, a sve je u svom izlaganju objedinila češka zastupnica Zdenka Čuhnil, da se čim prije pokrenu 15-minutne dnevne manjinske emisije, da se osnuje manjinska redakcija na HTV-u, da se odškoluju novi kadrovi, a za sve to treba političke volje i novca.

Također, svi su se složili da nam je manjinska i medijska legislativa manje-više u redu, ali da ozbiljno šepamo s praksom. Kod svih govornika – a riječ je o sve samim veteranima manjinske politike, od Aleksandra TolnaueraSiniše Tatalovića preko saborskih zastupnika Zdenke Čuhnil i Ratka Gajice do potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca – dominira mizerabilan ton. Da se o manjinama piše na rubu skandala ili preko ruba senzacije, da se te vijesti uglavnom smještaju u crnu kroniku, da ima omalovažavanja pripadnika manjina, da je mali ili nikakav interes većinskih, općih medija za manjinske teme i tome slično. Nije da nije istina, međutim, dojam je da se i o drugim grupama u društvu (žene, stranci, starci i dr.) ne piše s bitno drukčijih pozicija. Kao ilustracija spomenutog navedeno je da su prošle godine većinske emisije na HTV-u više pažnje posvetile samo dvama manjinskim događajima – pokušaju Zajedničkog veća opština da promijeni svoj status i naslovnicama “Novosti”.

Inače, Vlada je ponovno donijela Akcijski plan za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje 2011-2013, dakako, pod velikim pritiskom završetka pregovora za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji i zatvaranja poglavlja 23. Kampanja je usmjerena na zapošljavanje pripadnika manjina u javnoj i državnoj upravi, ali se dijelom dotiče i medija.

Koji je, dakle, izlaz iz medijske zatvorenosti i neprepoznatljivosti novina i radijskih emisija nacionalnih manjina, na to pitanje ni ovaj skup nije dao odgovor. Možda je rješenje – bilo je i takvih prijedloga – u okrupnjavanju i pokušaju da se stvori jedna ili više višenacionalnih publikacija/redakcija, čime bi se premostio stalno prisutni problem nedostatka sredstava i manjak stručnog kadra.