Lako gradonačelniku koji ima oružare

Dvije sedmice trajao je štrajk radnika Zastava oružja koji su zauzeli magacine sa oružjem i municijom, ali se ništa osobito nije dogodilo. Oružari su najzad odlučili da prekinu igru živaca. Sjeli su u 30 autobusa, koje im je iz gradske kase platio gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović i krenuli za Beograd.

Ministru odbrane Draganu Šutanovcu su javili kako dolaze da bi “blokirali zgradu vlade i američku ambasadu”. Poruka je očito odjeknula veoma snažno i postigla efekat. Već na pedesetom kilometru od Kragujevca, negdje na skretanju sa autoputa ka Smederevu, policija je zaustavila oružare i prenijela im poruku ministra Šutanovca da skrenu u Smederevo i tamo sačekaju odluku Vlade kojom će u najkraćem roku biti obznanjeno da su svi njihovi zahtjevi ispunjeni. I zaista, dok su na odmorištu u Smederevu popili po pivo, za manje od dva sata, stigao je “aber” da Vlada Srbije prihvata sve zahtjeve radnika Zastava oružja.

Naravno da ova drumska pričica otvara bar dva za Vladu vrlo neugodna pitanja. Prvo glasi: Zašto Vlada i pored početnoga tvrdoga stava lako popušta kad protivna strana pokaže odlučnost? Drugo pitanje glasi: Kako to Vlada djeluje, odnosno šta je sa njenom jedinstvenom politikom? Gradonačelnik Kragujevca i narodni poslanik Veroljub Stevanović pripada vladajućoj većini, ali oružarima glatko iz gradske kase plaća 30 autobusa kako bi išli blokirati Vladu. Tako nešto je ipak moguće samo u srbijanskoj političkoj stvarnosti, mada bi oružari vjerovatno i bez njegove asistencije mogli stići u Beograd.

Ovdje je još jednom bjelodano pokazan partokratizam, u čemu je Srbija šampion. Stevanoviću oružari politički trebaju i on se zbog toga ni jednoga trenutka ne libi da ih usmjeri na svoje partnere u Vladi, jer njegova stranka ne “pokriva Ministarstvo odbrane”. Javno dobro i javni interes u dosljedno izvedenom partokratskom načinu vladanja ne postoje. Postoji samo interes političke partije ili političke grupacije kojoj netko pripada.