Bal reisa Cerića pod akademskim maskama

U najvećem sandžačkom gradu, Novom Pazaru, na prigodnoj svečanosti s istom takvom scenografijom, osnovana je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, BANU. Okupilo se, dakle, tamo daleko, ugledno društvance da konačno napravi ono što su bošnjački prvaci, u cjelokupnoj povijesti tog naroda, od ameba do pojave Mustafe Cerića, uporno izbjegavali. Pale su, kako je i red, prigodne riječi, imenovan je predsjednik, pa generalni sekretar te najavljeno da će sjedište BANU-a biti u Sarajevu.

Nije, da razjasnimo prije nego počnemo tumačiti, riječ o vijesti iz vremena Otomanske imperije: BANU postoji od prošlog četvrtka, od devetoga dana šestoga mjeseca godine ove u kojoj je Sarajevo u jednoj a Novi Pazar u drugoj neovisnoj državi i u kojoj su Bošnjaci konstitutivni narod u BIH – gdje imaju i svoju Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – a nacionalna manjina u Republici Srbiji. No, mudri su osnivači doskočili tome: BANU je akademija Bošnjaka iz Bosne, Sandžaka i dijaspore, naddržavna institucija koja će, konačno, definirati nacionalne ciljeve Bošnjaka. Pored ostalog, naravno.

Surogat nacionalne države

Na spisku osnivača je, inače, dvadeset i jedno ime, ali su dva – izuzmemo li patološkog lažova Muhameda Filipovića, u čijoj su bibliografiji navedene i knjige koje nikada nije napisao – najintrigantnija: Mustafe efendije Cerića, inače reis-ul-uleme Islamske zajednice u BIH, i Muamera Zukorlića, glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji. Potonji je još i gensek akademije kojom predsjedava skopski profesor Ferid Muhić.

– Po nastanku je marginalna, jer dolazi sa margina nacije, iz Novog Pazara, druge države. Po dometima je marginalna zato što ne postoji saglasnost unutar bosanske intelektualne zajednice i vlasništvo je nekolicine ljudi, a ne intelektualaca i nema legitimitet. To će biti samo jedna nevladina organizacija, udruženje građana, a naziv akademija je pretenciozan. To je apsolutno neozbiljno – rekao je, komentirajući osnivanje Bošnjačke akademije nauka, vjeronauka i umjetnosti, Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i dugogodišnji predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”.

Čemu, dakle, služi klerikalno udruženje pretencioznog imena i opasnih namjera sa, vrlo vjerovatno, jednako opasnim posljedicama?

– Islamska zajednica pojavljuje se i kao surogat onoga što su naši preci trebali uraditi, a to je nacionalna država Bošnjaka. To je ono što zamjeram bošnjačkoj inteligenciji, da nisu dovoljno uložili truda da razvijaju nacionalnu komponentu kod Bošnjaka koja bi proizvela i potrebu za nacionalnom državom. I jedno od najkrupnijih pitanja na koje Bošnjaci nisu dali odgovor još od raspada Osmanskog carstva: šta su njihovi ciljevi na Balkanu, da li samo vjerski opstanak ili da imaju državu na Balkanu koja će ih štititi od genocida kakav se desio u proteklom ratu – rekao je, nema tome puno, babo Akademije Mustafa Cerić.

Njegov najdraži hodža, sandžački muftija na čijem privatnom univerzitetu godišnje doktorira oko milion kandidata – što mu je, valjda, i preporuka za poziciju u BANU-u – slično je, samo kao malo blaže, govorio kada je obrazlagao zahtjev za autonomijom Sandžaka, odnosno onoga što je od njega ostalo u Srbiji nakon što je i Crna Gora postala neovisna. Zukorlić je teritorijalnu i svaku drugu autonomiju proglasio zaštitom Bošnjaka od države Srbije kojoj se, na osnovi iskustava iz prošlosti, prosto ne može vjerovati.

Reis glumi državnika

U takvom kontekstu gledana, uz živo sjećanje na slične vidove nacionalnih organiziranja u bivšoj Jugoslaviji početkom devedesetih, BANU se može činiti kao, za sada, duhovni okvir za teritorijalnu reorganizaciju regije. Bošnjaci bi u tom procesu prihvatili neovisnost Republike Srpske i Zapadne Hercegovine, te formirali vlastitu državu u kojoj bi, osim dijela Bosne koji je tokom rata kontrolirala Armija BIH, bio i srbijanski dio Sandžaka. Tako bi, eto, dali i odgovor na, kako Cerić kaže, “jedno od najkrupnijih pitanja još od raspada Osmanskog carstva”.

Mustafa Cerić jeste svakakav, ali nije lud da ne zna kako je od svih scenarija raspleta postjugoslavenskih kriza upravo taj neostvariv. Realnije bi, jednostavno govoreći, bilo ujediniti Zenicu sa Londonom, nego napraviti novu Srbiju do Save i novu, bošnjačku Bosnu sa Novim Pazarom kao jednim od (duhovnih) centara.

Među potpuno bezidejnim, hronično površno informiranim sarajevskim intelektualcima građanskog profila, povremeno se, još uvijek podnošljivo rijetko, pojavi teza kako bi bilo moguće amortizirati utjecaj Srbije na poziciju Republike Srpske jednakim djelovanjem u drugom pravcu: jačanjem Sandžaka kao protuteže manjem bosanskom entitetu. BANU je u tom slučaju krovna institucija u onom dijelu Srbije u kojem su Bošnjaci većina, te bi trebala artikulirati i provoditi politiku balansa. Odnosno, konfrontirati se sa Beogradom u onoj mjeri u kojoj isti taj Beograd daje potporu banjalučkom natezanju sa Sarajevom. Nije, istini za volju, Mustafi Ceriću mrsko glumiti državnika – on je kao vjerski predstavnik nudio Borisu Tadiću, izabranom predsjedniku druge države, da otvore bošnjačko-srpski dijalog, pa kada nije prihvaćen, otišao je na Kosovo da, ako to već neće Predsjedništvo BIH, iz inata prizna neovisnost nekadašnje pokrajine – ali, valjda, zna kako je balans opstrukcija nemoguć. Republika Srpska ima i ustavno pravo uspostavljanja specijalnih veza sa susjednim državama, dok Sandžak, izuzev kao pojam, praktično ne postoji u političkom smislu.

Traži se nasljednik

Cijeli provincijski bal pod akademskim maskama demistificirala je, zapravo, Aida Ćorović, direktorica nevladine organizacije “Urban-in” iz Novog Pazara. Ona tvrdi kako je osnivanje BANU-a početak izborne kampanje za novog reisa Islamske zajednice. Mustafi Ceriću, naime, ističe mandat, a kako nema pravo ponovno se kandidirati, učinit će sve da privatiziranu zajednicu ne prepusti onima što ne moraju obnavljati gradivo o sekularizmu.

Njegov kandidat je, kako kaže Aida Ćorović, mladi jurišnik iz blindiranog automobila, Muamer efendija Zukorlić, sandžački muftija čije su riječi Cerićeve, a djela mogu biti jednako pogubna. Posebno po Bošnjake u Srbiji kojima će, kada se Zukorlić preseli u Sarajevo, ostati isti problemi u odnosu s Beogradom i amblem BANU-a: ljiljan nad otvorenom knjigom u kojoj ne piše ništa.