Intrigator
Katran & perje
Marijana Petir osvojila prestižnu titulu
Pogođena seljančica
Brine li koga u ovoj državi činjenica da je saborska zastupnica HSS-a Marijana Petir na “Zagreb Prideu” uvjerljivo pobijedila na izboru za homofopkinju desetljeća? Prsa o prsa, sisu o sisu, za tu laskavu titulu borila se u konkurenciji s pjevačem Jacques Houdekom i neuništivim Vlatkom Markovićem u čijoj reprezentaciji nema mjesta za nogometaše pedere. Što je to pederima i lezbijkama skrivila “seljančica” Marijana Petir?
Kada je u srpnju 2008. Sabor donio Zakon o suzbijanju diskriminacije, od 119 zastupnika za Zakon je glasalo njih 117, dok je uz jednog suzdržanog HDZ-ovca jedino Marijana Petir bila protiv. To znači da je između ostalog glasala protiv zaštite i promicanja jednakosti na osnovi spola ili dugog uvjerenja, što bi kod pripadnika istospolne zajednice bilo prevedeno kao “Gej is ok”. No ne i kod Marijane Petir, jer njoj evidentno gej nije ok.
Pogođena amorovom strelicom homoseksualaca Petirka se ovih dana krenula braniti, pa je medijima kazala kako su je proglasili homofobom jer brani obitelj kao osnovnu jedinicu društva, brani brak između muškarca i žene, zalaže se za očuvanje života od začeća do smrti i nosi križ oko vrata.
Nedovoljno je nositi križ oko vrata. Uvjerena katolkinja i kršćanka Marijana Petir trebala bi znati braniti i one koji su u manjini, one čiji se glas tek treba čuti, i, baš zato što su je građani ove zemlje, među kojima – da – ima i homoseksualaca, izabrali u Sabor, trebala bi pridonositi razvijanju demokracije i dijaloga u društvu koje različitosti tretira kamenjem i hukanjem, pa bile one spolne, vjerske ili neke druge.
Teško je povjerovati da Petir nema nijednog prijatelja ili prijateljicu homoseksualne orijentacije kao što je teško povjerovati da svatko od nas ne poznaje barem jednog prikrivenog homofoba. I eto nam razloga za zabrinutost.
Dragan Grozdanić
Prebukirani Okružni zatvor u Rijeci
Uhapšene Riječanke spavaju na zatvorskom podu
Željki Marković, Biserki Gregorović i Neviji Mišćak smještaj je osiguran u zatvorskim uredima, na madracima na podu u takozvanim odvjetničkim sobama
Ravnateljica Direkcije za poslovne prostore Grada Rijeke Željka Marković, zajedno s državnom inspektoricom Biserkom Gregorović i službenicom Državnog inspektorata u Rijeci Nevijom Mišćak, od protekle je subote stanovnica Okružnog zatvora u Rijeci, popularne Via Rome, zbog Uskokovog terećenja da su primale mito prilikom dodjele gradskih prostora i vlasnicima prostora dojavljivale kada im u pohode stiže inspekcija.
Koliko će unutra biti zadržane, ne zna se jer, iako im je određen jednomjesečni pritvor, sve tri imaju pravo na izlazak uz jamčevinu. Međutim, zanimljivije od toga djeluje podatak do kojeg smo došli iz zatvorskih i odvjetničkih krugova: njih tri, po okončanju prijemne procedure, riječki zatvor nije imao gdje smjestiti jer u prekapacitiranoj Via Romi u špici zatvorske sezone jednostavno više nema slobodnog ležaja.
Bilo je, priča se, stani-pani, ali je na kraju nađeno rješenje: jednoj od tri dame ponuđen je krevet u zatvorskoj sobi namijenjenoj zatvorenicama. Ostale dvije nisu bile te sreće. Završile su na podu, i to ne u zatvorskim sobama. Madraci su im pripremljeni na podovima dviju prostorija predviđenih za susrete zatvorenika i njihovih odvjetnika, takozvanim odvjetničkim sobama.
Pokušali smo do potvrde ovih informacija doći i službeno, od upravitelja riječkog zatvora Alena Razuma, ali je on, kako su nam rekli u zatvoru, “upravo na godišnjem odmoru i nitko osim njega ne smije davati izjave za javnost, a i on bi za to trebao tražiti potvrdu nadređenih u ministarstvu”. Ipak, od odvjetnika Biserke Gregorović Milenka Škrleca doznali smo da je situacija u zatvoru uistinu katastrofalna.
– Prije nekoliko minuta bio sam s njom i odmah mi se požalila da sve vrijeme spava na podu jer za nju nema kreveta – rekao nam je Škrlec.
O prebukiranosti Via Rome, u kojoj ima mjesta za 116, a trenutačno, što na krevetima, što na podu, što po uredima, leži više od 230 zatvorenika, svjedoči i bizaran slučaj koji se prošlog tjedna dogodio jednom (ne)sretniku, koji je svojevremeno novčano kažnjen, a kako dug nije platio, kazna mu je preinačena u zatvorsku. Kada se uredno prijavio na izdržavanje kazne, u zatvoru su ga uljudno zamolili da se vrati kući jer kod njih nema mjesta. Kaznu mu je izrekao Općinski sud u Opatiji, a njegova glasnogovornica Biljana Grubić izjavila je kako se dotični, barem što se konkretnog slučaja i Suda tiče, zatvora više ni ne mora bojati.
Ernest Marinković
HDZ na izbore ide bez pletera i s Jadrankom Kosor u prvom planu
PR-ovci mijenjaju premijerkinu frizuru
HDZ bi kroz izbornu kampanju trebao voditi Dejan Verčić, donedavni savjetnik slovenskog predsjednika Danila Türka, i to u suradnji s PR-ovcima koji su dosad uglavnom radili za Milana Bandića
HDZ-ova kampanja na nadolazećim parlamentarnim izborima bit će personalizirana, fokusirana na Jadranku Kosor, a cilj je što više odmaknuti se od percepcije HDZ-a kao stranke pogođene korupcijskim aferama i udaljiti se od lika i djela Ive Sanadera.
Stranka će na identitetu izgubiti u tolikoj mjeri da će PR-ovci, kako doznajemo, navodno i skraćenicu HDZ gurnuti u drugi plan, izbaciti pleter s njenog loga, a u prvi red tutnuti predsjednicu stranke kao brend, na čijem će se novom imidžu poraditi, pa premijerki čak, doznajemo, možda sugeriraju i promjenu frizure. Ovakav zamaskirani HDZ kroz izbore će voditi Dejan Verčić, bivši savjetnik slovenskog predsjednika Danila Türka, i to u suradnji s PR-ovcima koji su dosad uglavnom radili za Milana Bandića.
Verčić je suosnivač slovenske agencije za integrirane marketinške komunikacije Pristop, s kojom su hrvatske Digitel komunikacije, koje će raditi na HDZ-ovom vizualnom identitetu, u strateškom partnerstvu. Digitel komunikacije već su, kako doznajemo neslužbeno, radile medijske treninge s HDZ-ovom ministricom financija i autoricom stranačkog gospodarskog programa Martinom Dalić.
Početkom lipnja Verčič je iznenadio svoje bliske suradnike davši ostavku na mjesto savjetnika slovenskog predsjednika, a svi koji su se tome čudili sada su dobili odgovor. Činjenica da je možebitno zbog HDZ-a napustio visoku funkciju sugerira da je riječ o svoti koja je toga bila vrijedna.
Priča oko Verčiča osim do Digitela, vodi i do PR-ovaca koji su ranije radili za zagrebačkog gradonačelnika Bandića. Riječ je o Mireli Sertić Janković, članici uprave tvrtke Medijska mreža, najpoznatije po izdavanju besplatnog lista “Zagreb.hr”, kojeg Bandićeva uprava financira milijunima kuna, a s njom po svoj prilici i o Boži Skoki, dobrom Bandićevom prijatelju koji mu je radio predsjedničku kampanju.
U pokušaju da dovedu HDZ do pobjede na izborima trebao bi im se pridružiti i Nedžad Haznadar, kojemu to pak nije uspjelo na predsjedničkim izborima s Milanom Bandićem, za kojeg je radio kao glasnogovornik izbornog stožera.
Na koncu, i Marjan Jurleka, bivši predsjednik uprave “Večernjeg lista”, također se spominje kao jedan od stručnjaka koji bi trebao HDZ-u pomoći da osvoji parlamentarne izbore. Jurleka i dalje vodi neke projekte medijske grupe Styria International, kojoj je “Večernji list” tvrtka kći.
Goran Plavšić
Ustaški zločinac umro u Klagenfurtu
Ašner spokojno umakao pravdi
Bivši šef ustaške policije u Požegi Milivoj Ašner, jedan od najtraženijih ratnih zločinaca s popisa Centra Simona Wiesenthala, umro je u Klagenfurtu u 98. godini. Po riječima direktora tamošnjeg Caritasa Viktora Umelka, Ašner je u Caritasovom domu umro još 14. juna.
Ašner, koji je odgovoran za progone stotina Srba, Židova i Roma, nakon propasti NDH bježi u Austriju i uzima novo ime Georg Aschner, a 1992. vraća se u Požegu gdje živi sve do 2004. kada ga je razotkrio Alen Budaj, sadašnji direktor Margelovog instituta, koji je punih sedam godina istraživao stradanja požeške židovske zajednice u NDH. Ašner je nakon toga pobjegao u Klagenfurt.
Budaj žali zbog njegove smrti bez suđenja i ističe da slučaj Ašner pokazuje da pravde na svijetu nema jer zločinci više od 60 godina hodaju nekažnjeno.
– Za njegov bijeg iz Hrvatske i neprocesuiranje izravno optužujem čitav hrvatski establišment, poglavito pravosuđe i diplomaciju, koja do 2011. nije izvršila nikakav pritisak na Austriju, dočim ga je ta superzaštitnica nacističkih zločinaca svim silama držala sigurnim od progona i zatvora. Zločinac je umro nekažnjen, ali ne kao običan građanin već kao ubojica na slobodi – naglašava Budaj.
Hrvatska je 2005. optužila Ašnera i zatražila izručenje, ali uz niz propusta, a Austrija je sve zahtjeve odbila s obrazloženjem da zbog teške demencije nije u stanju pratiti suđenje.
No novinari britanskog lista “The Sun” za održavanja Evropskog nogometnog prvenstva 2008. godine naišli su na Ašnera i opisali ga kao osobu koja je jasno pri svijesti. Unatoč tome, austrijski eksperti ponovo su tvrdili da je obolio od demencije.
Nenad Jovanović
Od 500.000 potpisa, u Hrvatskoj prikupljeno samo 20.000
Podrška REKOM-u najmanja u Hrvatskoj
Nedavno održana akcija prikupljanja potpisa za Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima počinjenim na prostoru nekadašnje Jugoslavije (REKOM), koju su na Jelačićevom trgu u Zagrebu upriličili volonteri Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije mogla je ukazati na deficit Hrvatske u davanju podrške za ovu komisiju u odnosu na druge zemlje regiona – tek 20.000 potpisa u masi od ukupno 500.000.
Nacionalni koordinator za Hrvatsku Ivan Novosel uzroke za to vidi u izostanku političke podrške akciji, slabom medijskom praćenju i time lošoj informiranosti građana.
– Kampanju za REKOM od parlamentarnih stranaka podržao je samo SDSS i neki poslanici SDP-a, ali ne i stranka u cjelini – kaže Novosel, ističući da u Srbiji inicijativu nisu podržali samo desničarski radikali i naprednjaci.
Medijski koordinator kampanje Eugen Jakovčić drži da atmosfera u Hrvatskoj nije bila pogodna za prikupljanje potpisa zbog haških presuda Anti Gotovini i Mladenu Markaču. U Hrvatskoj su se tijekom prikupljanja potpisa dogodila samo dva veća incidenta, dok ih u Srbiji nije bilo, ali su kada je uhapšen Ratko Mladić štandovi na par dana povučeni s ulica.
Nenad Jovanović
Kratko & jasno
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije
Štitit ću građane od tajnih službi
Što vas je potaknulo da se kandidirate za člana Vijeća za građanski nadzor tajnih službi?
– Želim dati podršku Vijeću kao jedinstvenom modelu kroz koji građani mogu saznati je li došlo do povrede njihovih prava djelovanjem SOA-e. Također, tajne službe u 21. stoljeću imaju sve veću ulogu i moć u prevenciji nasilja i želja mi je da kroz rad u Vijeću, koliko je to moguće, osiguram da se taj posao dešava u skladu sa zakonima i međunarodnim standardima.
Što je potrebno promijeniti u radu Vijeća?
– Želio bih vidjeti osnaženije Vijeće o kojemu se neće spekulirati da ponekad služi da zaštiti službe, nego da prvenstveno štiti građane. Mislim da Vijeće mora biti vidljivije i da se moga povećati povjerenje građana u njega.
Koji su dosadašnji problemi u nadzoru sigurnosno-obavještajnih agencija?
– Postoje pojedina zakonska ograničenja kao što je npr. nedopuštanje da članovi Vijeća ulaze u Operativno-tehnički centar u kojem se prisluškuje. Također, za sada Vijeće može postupati samo po predstavkama građana dok bi bilo kvalitetnije da može pokretati istrage i na vlastitu inicijativu. Očekujem da će u novom sastavu Vijeća biti članovi koji vrlo dobro razumiju što znači zaštita ljudskih prava, te da će profesionalno tome pristupati. U dosadašnjim sastavima Vijeća bilo je ljudi s problematičnim izjavama oko razumijevanja koncepta ljudskih prava.
Kakvo je Vaše mišljenje o tajnim službama?
– One imaju važnu ulogu u prevenciji različitih oblika nasilja i na vrijeme mogu uočiti prijetnje ne samo nacionalnoj sigurnosti već i građanima. Zbog toga su i dobile veliku moć kroz diskretnost rada i financiranje. Kada netko dobije takvu moć kroz zakone, važno je da ima i povjerenje javnosti. To se može ostvariti kroz profesionalnost zaposlenih te kroz sustavan, nezavisan i profesionalan nadzor.
Mirna Jasić