Kakav je papa moralni autoritet?

Foto: Sandro Lendler

Zagreb, 2011: varljivo je ljeto reklo “da”, sindikati su nezavisni samo na papiru, tvornice su opustošene, ulice uzavrele; komiteti zaštite ne postoje pa su policijske palice već nekoliko puta poslane na radnike i studente. Redova za novine već poodavno nema, nezamislivo je kupiti šiber u pol’ cijene, što će reći da nam u državi cvijeće ne cvijeta. Kad će i hoće li, ne zna se, no zato mazurku i polonezu besramno i pred svima plešu tek uzoriti pojedinci ustoličeni na Markovu trgu i Kaptolu.

Umjesto zbornog “Aleluja, aleluja”, što se iz tristo tisuća grla proteklog vikenda razlijegalo od Jelačić placa do novozagrebačkoga Hipodroma, više bi odgovarala uvijek aktualna Štulićeva pjesma; prepjevana kao “Hrvatska u mome srcu”, govorila bi o aktualnom stanju države i njenih građana, koje je prvi put nakanio blagosloviti i produhoviti papa Benedikt XVI, građanskim imenom Joseph Alois Ratzinger. U čast uzvišenome, valjalo nam se proteklog vikenda poput ilegalaca kretati sporednim gradskim ulicama i naglas gunđati u neizbježnom prometnom kolapsu. Preživjeli smo i teror-kulturu obilježenu policijskim trakama kakve se viđaju na krim-očevidima te helikoptere u niskom letu, koje su nam u ova recesijska i izborna vremena poput rojeva pčela poslali vlastodršci u cilju produhovljenja naših izgubljenih aura.

Politički trik

Najvjerniji papini hodočasnici bili su upravo tzv. nevjernici, njih pedesetak. Okupili su se dan ranije na Trgu Petra Preradovića na protestnom skupu u organizaciji Udruge građana za zaštitu ljudskih prava “David” i poručili: “Nemamo ništa protiv papina dolaska, ali neka dođe na svoj i za svoj račun.” Poruka je odaslana nedvosmisleno i bez licemjerja kakvo dolazi iz ureda premijerke, koja nas svakodnevno opominje da moramo smanjiti potrošnju u vrijeme krize kojoj se ne nazire kraja. Prosvjednici su upozorili na rastrošnost državnog aparata, na nekoliko desetaka milijuna kuna koje su zbog papina posjeta izdvojili građani iz svoga džepa. Posebno su akcentirani oni koji jedva spajaju kraj s krajem, kopaju po kontejnerima ili prosvjeduju tražeći Ustavom zajamčeno pravo na rad, ateisti te oni koji iz osobnih uvjerenja ne žele sudjelovati u toj paradi kiča.
U pomalo grotesknom ugođaju, okruženi policijskim kamerama, razvili su transparente kojima su opominjali da je vjeronauk nasilje nad odgojem djece, da biskupi sami sebe štuju kao božanstvo, da je Crkva zaposjela vrtiće, škole, javnu televiziju, da su na redu drugi mediji… Pokušali smo otkriti kakav je profil prosvjednika. Valentini je osamnaest godina, dolazi iz jedne zagrebačke župe, službeno je krštena i krizmana, danas joj je gotovo žao zbog toga.

– Dolazak pape plaća se iz državnog proračuna sekularne države. Neka dođe na vlastiti račun. Iako ljudima koju su istinski vjernici to možda nešto znači, u sekularnoj državi to nema smisla – kaže nam. Pitamo je što bi papa mogao poručiti vjernicima.

– Ne znam što bi nova mogao reći, ali se dosad ne sjećam ničega važnog. Mislim da većina ljudi nisu pravi katolici, puno se njih u popisu stanovništva tako izjašnjava više iz tradicije. Ovaj dolazak je politički trik – poručuje na kraju.

Nevjernike u Haag

S njom se slaže i Boris Stanojević, predsjednik Udruge “David”.

– Prikrivanje pedofilije, utaja poreza, kakav je papa moralni autoritet? Ideologija je ostala ista, ni bivši papa nije bio ništa bolji – referira Stanojević. Nije razočaran slabim odazivom građana na protestni skup.

– Cilj nam je da ljudima otvorimo oči, a podržavamo inicijativu nekih velikih svjetskih intelektualca koji, radi svih njegovih radnji, pozivaju na uhićenje pape. Prijavili su ga najpoznatiji pravnici u Njemačkoj, to još nije završen slučaj. Ljudi danas ne prepoznaju što je bog a što crkva. Ja jesam vjernik, ali ne pripadam nijednoj konfesiji, a prije dvadeset godina bio sam ateist. Drugo, kao najveći crkveni poglavar papa bi ogromno bogatstvo s kojim raspolaže trebao podijeliti siromašnima – smatra Stanojević.
Prilazimo gospođi koja drži jedan od transparenata. Kaže nam da se ne protivi dolasku pape, nego da su tu da rasvijetle istinu o stanju na planeti i u Hrvatskoj u ovome času.

– Kakva je ta istina? – pitamo.

– Narod je izmanipuliran od strane svećeničke kaste gore nego prije dvije tisuće godina, kada je izmanipuliran osudio Isusa na raspeće – odgovara u dahu. Pojašnjava da se to tiče gotovo 90 posto katolika u Hrvatskoj, ali da toga nisu svjesni jer ne misle svojom glavom.
U sljedećoj, pomalo filmskoj sceni, prilazi nam žena u kasnim četrdesetima i ljutito se obraća prosvjednici.

– Iz koje ste vi bajke? – grmi na nju.

– Bajke?- začuđeno će prosvjednica.

– Iz koje ste vi bajke, da? Sram vas bilo! – nastavlja agresivno žena.

– Samo malo – pomirljivo će prosvjednica.

– Sram vas bilo! – ponavlja agresivka.

– Samo malo… – nije uspjela završiti.

– Mater vam jebem, iz koje ste vi bajke? – opet će ratoborna. – Treba vas zatvoriti s Mladićem u Haag. Šta me gledaš?! Marš, jebem ti mater – okomila se.

Vidjevši da je vrag odnio šalu, prosvjednica užurbano odlazi, a udaljava se i agresivka, pa je nismo stigli pozvati na kršćanski red i toleranciju.

Spaljen zbog istine

Pogled nam je privukao mladić duge kose, s vidljivim tetovažama na ruci. Odjeven je u majicu na kojoj je ispisano ime Giordana Bruna.

– Protivim se dolasku pape u Zagreb i Hrvatsku. Crkva je jedna od najdekadentnijih i najpokvarenijih organizacija u povijesti čovječanstva, dovoljno je samo reći da čovjek koji je na čelu najbogatije institucije na svijetu na čudan, pokvaren i licemjeran način zagovara siromaštvo kao put prema vječnom životu – kaže Ilinko Divković. Ateist je, smatra da je Crkva bogatstvo stekla na loš način, u suradnji s vlašću, da i dalje uzima novac od siromašnih da bi dijelila bogatima ili zadržala za sebe. Ne pravi razliku između Benedikta XVI i njegova prethodnika Ivana Pavla II, koji je čak triput posjetio Hrvatsku. I jedan i drugi, kaže, bili su na čelu vatikanske Kongregacije za nauk vjere koja je pravna i moralna sljednica inkvizicije.

– Evo, Giordano Bruno bio je jedan od najsvjetlijih renesansnih umova; na početku je bio katolik, dominikanac, a onda su ga izbacili i 1600. godine spalili u Rimu, isključivo zato što je govorio istinu koja se Crkvi nije svidjela, da je Zemlja samo jedan od planeta što se okreću oko Sunca – objašnjava nam Divković.

Sa strane se okupilo nekoliko mladih članova Hrvatske čiste stranke prava koji uz glazbenu pratnju pjevaju budnicu “Zovi, samo zovi”; Ilinko komentira da su danas svi postali ultrakatolici.

Sutradan smo krenuli dočekati Svetoga Oca na Trgu bana Jelačića; na Kaptolu ispred  Katedrale namjeravamo sudjelovati na molitvenom bdijenju. Ispred Glavnog kolodvora mjesta su zauzeli prodavači krunica i najlonskih kabanica za zaštitu od kiše. Cijena – dvadeset kuna. Kafići rade, ali su gotovo pusti. Centriramo se u Ilici, naslanjamo se na metalnu ogradu: s jedne strane, koji kilometar dužine, tisuće vjernika; s druge ih motre hladna lica policajaca i policajki. Svi čekaju na prolazak papamobila. S Jelačićeva trga odzvanjaju duhovne pjesme. Mnogo je mladih, nose nogometne majice s natpisima “Benedikt 16” i “Zajedno u Kristu”.
Dvije mlađe djevojke prodaju crkvene suvenire. Pitamo ih kako komentiraju dan ranije održan protest.

– Da su danas prosvjedovali, uhitili bi ih – sigurne su obje.

– Zašto? – tražimo objašnjenje.

– Nemamo li pravo na slobodu izražavanja? Zar je grijeh negodovati što dolazak predstavnika najbogatije svjetske institucije, bez iznimke plaćamo iz vlastitih džepova?

– To je kao da su rekli da ga ne žele! – odgovaraju odrješito.
Jedna sredovječna žena ne skida osmijeh s lica, pogledava prema nebu na kojem kao da se kapi svađaju s oblakom, hoće li ih pustiti dole…

– Uzbuđena sam, jedva čekam da dođe – kazuje nam s nekim neprirodnim izrazom lica.

– A ako počne padati?- pitamo je.

– Ako i padne, nema veze. Bit će to suze radosnice – odgovora ona u vidljivom transu.

Uvijek Europa, nikad Balkan

U 19.15 u daljini naziremo papamobil. Helikopter prelijeće iznad nas, zvuk njegovih motora, pomiješan s pjesmom “Radošću nas lica svoga obasjaj”, stvara kakofoniju; kruži iznad Ilice, čas je povrh uspinjače, čas nad krovom Name.

– Odjebi – poručuje mu jedan od uzbuđenih vjernika, svjestan da od toga vapaja nema puno pomoći.

Onda frenetičan pljesak, evo papamobila, evo pape u društvu s nadbiskupom Josipom Bozanićem. Vjernici podižu mobitele i fotoaparate, zauzimaju što bolje pozicije uz ogradu, svi ga hoće slikati. Papa im odmahuje. Uz ogradu su se natiskale i časne sestre, čujemo kako se spremaju za odlazak na Kaptol, kako bi od tamo sudjelovale na molitvenom bdijenju. Kako se papamobil približava Trgu, masa hoda prema njemu, iako neće moći preko policijskih barikada.

S Trga, kao na kakvom nogometnom derbiju, odzvanjaju povici “Evo ga, evo ga”, “Papa, mi te volimo”, “Benedikte, Benedikte”. Iz zvučnika dopire “Aleluja, aleluja”. Nakon te ceremonije zaobilazno, preko Gornjega grada, hodamo prema Kaptolu. Kod Kamenitih vrata nailazimo na djevojku. Izgubila se.

– Kako do Kaptola? – pita. Vodimo je onamo i doznajemo da je samo zbog pape stigla iz Rijeke.

– Imala sam ulaznicu za Trg, ali sam došla malo iza šest sati pa me policajci nisu pustili, iako je trećina Trga prazna. Ne mogu to shvatiti – govori razočarano.
Ispred Katedrale desetak i više tisuća ljudi, spremni za molitveno bdijenje. Neki kleče, drugi pjevaju, poneki na licu imaju smrtno ozbiljnu pozu. Nakon bdijenja, u 21.15 papa se uz jako osiguranje prevezao i preko Kaptola.

– Prekrasno, prekrasno – komentiraju u transu dvije gospođe i mašu zastavicama Vatikana.

Za kraj, prenosimo komentar gospođe u društvu supruga, koja nam se, ničim izazvana, obratila u Radićevoj.

– Jedino zamjeram lošoj organizaciji, nisu rekli kad će papa doći na Jelačićev trg, koji je zjapio poluprazan – kaže. Oči joj odjednom zasvjetlucaju u tami ulice.

– Gospod nije dao da padne kap kiše za vrijeme molitve. Pogledajte Katedralu, građevine Gornjega grada: Hrvatska nikad nije bila Balkan, oduvijek je Europa – zaključuje ispunjena i Ocem i Duhom Svetim. Amen.

Matvejević: Više smo katolici nego kršćani

Na antipapinom protestu na Cvjetnom primijetili smo i humanista i publicista Predraga Matvejevića.

– Jedna prezadužena zemlja ne treba tolike pare trošiti; mislim da je ovo jedan papa koji bi rado prihvatio skromnost. Na svakom koraku pokazujemo da smo u ovoj zemlji mnogo više katolici nego kršćani. Malo tko još misli o kršćanskim vrijednostima. U vrijeme kad ljudi skupljaju po kantama plastičnu ambalažu i ostalo, kad su mirovine mizerne, kad mladi ne mogu naći posla, a država je u bankrotu za tko zna koliko generacija, zbilja ne vidim smisla i sredstava da se ovako razmećemo – kaže Matvejević. Papu poznaje iz Rima, kaže da je dobro školovan teolog, ali ne najviše razine.

– Ipak, nije nadaren za pristup ljudima, tom mnoštvu: tu zakazuje svojim tankim glasićem, svojim nespretnim kretnjama. Potpuna je opreka Wojtyli, koji je bio čovjek teatra, dramski pisac – zaključuje Matvejević.