Kockasto crnilo hara stadionima

U ime Vlade, osuđujem takvu vrstu divljaštva i poruka ja da to nećemo tolerirati, to nitko više ne može tolerirati – izgovorila je predsjednica Vlade Jadranka Kosor 14. listopada 2009. u Saboru: u tijeku je bila rasprava o pooštravanju Zakona o navijačima, kojim se nastojalo obračunati s huliganima na hrvatskim stadionima. Za riječ se javio saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac te izrazio zgražanje ponašanjem HRT-ova komentatora Stjepana Baloga i publike na nogometnoj utakmici mladih reprezentacija u Varaždinu, dan ranije. Utakmica između Hrvatske i Srbije privukla je nekoliko tisuća gledatelja, koji su cijelo vrijeme neumorno urlali “Za dom spremni!”, “Ajmo, ajmo ustaše” i “Ubij Srbina”.

Nakon zgražanja Pupovca, Zorana Milanovića i Damira Kajina, premijerka je izgovorila rečenicu koju su svi normalni ljubitelji nogometa čekali dvadeset godina: “Sve dok se utakmice ne budu prekidale, dok se televizijski prijenosi ne budu prekidali, do tada divljaci neće shvatiti poruku. U tom će smislu Vlada raditi, uz vašu potporu.”

Nebuloze čelnika HNS-a

Konačno, uzviknuli su s mnogi koji su dotad nemoćno gledali kako mladi neoustaše marširaju domaćim i europskim stadionima, u HNL-u i za međunarodnih utakmica. Od njih se nisu odmaknuli ni brojni posjetitelji košarkaških, rukometnih i vaterpolskih utakmica, svih sportskih priredbi na kojima se nekoga verbalno kolje, ubija i izražava odanost genocidnom režimu.

Međutim, nakon premijerkine velebne najave, nije se dogodilo ništa. Na svim, ali doslovno svim utakmicama Bilić Boysa, rulja i dalje uzvikuje najcrnje uvrede i prijetnje. Oni koji očekuju promjene, trebaju se samo prisjetiti tko vodi HNS. Evo kako je njegov predsjednik Vlatko Marković odgovorio na pitanje je li mu neugodno kada u loži čuje “Za dom spremni!”

– Da li mi je neugodno? Pa slušajte, navijači hrvatske reprezentacije su navijači koji su na svoj način i nacionalno obojani, u najmanju ruku. Ali, “Za dom spremni!” ustaški pozdrav? Znam, ali… dom spremni je recimo… u operi “Zrinski” je potpuno, ovaj, potpuno normalno… prema tome, nije to od jučer… ali to nije od jučer, prema tome, “Za dom spremni!”, to nije od jučer, to je, konačno, opera koju izvodi od Metro… Metropoliten, pa nadalje, gdje bilo… – nesuvislo je objasnio Marković.

Novinar i pisac Miljenko Jergović jednom je prigodom izjavio kako događaj na kojem  jedna tribina urla “Za dom!” a druga odgovara “Spremni!” nije nogometna utakmica nego fašistički skup i tako ga trebaju tretirati i sportski komentatori i policija. Naravno, godinama svjedočimo licemjerju sportskih komentatora koji javno osuđuju “hukanje” tamnoputim igračima domaćih ili stranih klubova, kao Torcida Dinamovim igračima, ili zviždanje himnama stranih reprezentacija, a proustaško skandiranje jednostavno prečuju. Interesantno je kako je tek skandal s ustaškom kapom predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša probudio hrvatsku policiju, koja godinama, zajedno s HNS-om, UEFA-om i FIFA-om, zatvara oči pred fašistima na tribinama. Policija je Maleša pozvala na informativni razgovor, ali dalje, za sada, ne poduzima ništa.

Kako se  policija i mediji nose s problemom proustaškog skandiranja na tribinama, vidi se na primjeru posljednje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije s Gruzijom u Splitu. Na njoj je Torcida prvih 14 minuta, koje su simbolizirale 14 godina neigranja reprezentacije na Poljudu, bojkotirala navijanje, pa je stadionom, unatoč punim tribinama, vladala tišina. Bojkot je prekršila manja grupa navijača, većinom vinkovačkih Ultrasa, koji su uzvikivali “Ajmo, ajmo ustaše”, što je razbjesnilo druge navijače, pa je umalo došlo do tuče. Iako je policija sukob spriječila, na proustaško navijanje nije reagirala, pa ni kada je, nakon drugog gola Hrvatske, u 83. minuti cijeli stadion zaurlao “Za dom spremni!”

Nagluhi Bilić

“Slobodna Dalmacija”, koja je dva desetljeća, čast iznimkama, šutjela o sličnim pojavama, objavila je nakon utakmice da ustaški uzvici “nisu sjeli publici” i da je “došlo do prijepora”; da komentira “incident” pitali su i selektora Slavena Bilića, koji je konačno bio prisiljen izjaviti nešto na tu temu.

– Nisam to čuo, ali normalno je da je to za osuditi. Ma za osuditi je svakako, ali ovaj vaš ton sugerira da nas smatrate za to odgovornima. Odgovornost je na institucijama društva, od kuće, preko škole, do medija, baš su mediji najveći instrument za preodgoj. Svaki put kada se to dogodi, a nažalost će se događati, iako se radi o manjoj skupini ljudi, treba reagirati – rekao je Bilić.

Selektor, koji igrače “galvanizira” pjesmama ustaškog simpatizera iz Čavoglava i koji se, kao i HNS, ne smatra nimalo suodgovornim za ovaj problem, očito ima ozbiljnih poteškoća sa sluhom ili naprosto ne govori istinu. No, vjerojatnije je da, osim deklarativnog obračuna s neofašizmom među navijačima, ni on nema hrabrosti zatražiti od policije da se tribine napokon isprazne i da se bar tako, ako je već nemoguće privesti deset tisuća ljudi, iskaže nekakav stav.

I “Slobodna Dalmacija”, zanimljivo, u osvrtu na navedenu utakmicu spominje samo izgrede Ultrasa, ali ne i zbivanja iz 83. minute. Isto tako, nijedan političar nije napustio svečanu ložu, a policija, koja ritualno privodi Maleša, tolerira proizvodnju, distribuciju i prodaju navijačkih rekvizita s ustaškim sloganima i simbolima. Do danas nijedna utakmica na kojoj se kliče ustaškom pokretu nije prekinuta, a na širenje vjerske, nacionalne i rasne mržnje u Hrvatskoj nikada nisu reagirale ni UEFA ni FIFA. Reakcija je jedino uslijedila kada je skupina hrvatskih navijača u Livornu, na utakmici s Italijom, tijelima formirala kukasti križ.

Krovne nogometne organizacije očito imaju problema sa simbolima hrvatskih kvislinga, jer nisu reagirale ni nedavno, kada su navijači u Parizu, na utakmici protiv Francuske, tijelima formirali klempavo slovo “U”. Nadamo se da će im netko, barem nakon predstojeće utakmice protiv Izraela, kada će “dvanaesti igrač” najvjerojatnije ponovno sramotiti Hrvatsku, prevesti i protumačiti što znači “Za dom spremni!”