Kompromisni antifašizam

Hrvatska je 22. juna proslavila Dan antifašističke borbe, ali kakvo je stvarno stanje s  antifašizmom i kako se ono prelama kroz Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA) i druge organizacije koje u svom programu imaju njegovanje antifašističkih tradicija? -SABA od svog osnutka ima zadatak obilježavati sve važnije trenutke iz NOB-a, održavati spomenike i sjećanje na junake NOB-a, kao i brinuti o socijalnom statusu svojih članova – kaže Ratko Maričić, odnedavni predsjednik te organizacije. – Danas se fašizam, prije svega, iskazuje kroz netolerantnost koju pojedine grupe ljudi ili asocijacije izražavaju prema drugim ljudima, ne prihvaćajući njihovu različitost. Zar nije fašizam kada se nekog prebije samo zato što je po bilo kojoj osnovi drugačiji nego napadači? – nastavio je.

Kako vidi sadašnju poziciju antifašizma u Hrvatskoj, pitamo i Marija Šimunkovića iz Mladih antifašista Zagreba. – Profesionalnim političarima antifašizam služi u dnevnopolitičke svrhe, kao što je bio primjer s Ulicom 8. maja. Nakon pompoznih najava da će se vratiti ime ulice, dogodilo se očekivano: to ime nije vraćeno istoj ulici, nego je tako imenovana ulica izvan centra grada, uz obalu Save, gdje nema nijedne kuće – ogorčen je Šimunković, koji dodaje: – Odbijanje financiranja antifašističkih organizacija nije posljedica zaoštravanja državne ili lokalne politike prema antifašizmu zbog kritičkog stava antifašista prema aktualnoj politici ili, pak, jačanja antifašističkih organizacija, nego suprotno, zbog slabosti i ulizivačkog stava tih organizacija. Većina antifašističkih organizacija, zbog mrvica koje dobivaju ali i straha usađenog u devedesetima, odbija bilo kakva zaoštravanja i kritike prema vladajućima, a razloga za kritiku ima napretek.

Navijački o Bleiburgu

Šimunković pita što je SABA napravila po pitanju izostanka financiranja? U posljednjih šest mjeseci poslane su na stotine pisama, žalbi i molbi državnom vrhu; svi oni koji se kunu u antifašizam obećaju formalnu pomoć, ali ništa konkretno ne poduzmu. – Pa, zar predsjednik države ili pojedinci iz vrha Vlade koji se kunu u antifašizam ne mogu nešto učiniti? Mogu, ali ne žele! Ista je stvar na razini grada: financiranje je lani smanjeno za  četvrtinu, a ove je godine novac dodijeljen tek nedavno, u upola manjem iznosu iznosu u odnosu na 2010. Svi odgovorni svaljuju odgovornost na nekog drugog.

Marijo Šimunković upozorava i na činjenicu da Bleiburg kod državnih vlasti ima veću podršku od, primjerice, Jasenovca. Ističe da  Bleiburg ne bi trebao imati nikakvu potporu, ni novčanu, ni političku, jer ondje nije bilo nikakvih likvidacija, niti je to mjesto ‘tragedije hrvatskog naroda’. Što se tiče Jasenovca, problem je, po njemu, osim komemoracije, i revizionistički postav Muzeja. Onaj tko posjeti Jasenovac, iz njega se vraća ravnodušan.

– Godinama prosvjedujemo zbog neobjektivnog i navijačkog izvještavanja o Bleiburgu. Tražimo da se svaki zločin koji se dogodio nazove zločinom, da se ispita i da se svaki zločinac kazni, ali ne smijemo dopustiti paušalne ocjene –  kaže Ratko Maričić, koji dotiče i pitanje odnosa prema 22. junu i 27. julu. – SABA će, kao i ranije, nastaviti obilježavati  oba datuma, kao i sve događaje iz rata u kojima su sudjelovali građani Hrvatske u borbi protiv okupatora – zaključuje.

Prekrajanje povijesti

Šimunković misli nešto drugačije. – Dan antifašističke borbe i Dan ustanka naroda Hrvatske, po nama, dva su potpuno različita datuma koja treba i različito tretirati. Prvi je uzdignut na državni nivo, kako bi se pokazalo da su Hrvati prvi u Europi pružali otpor fašizmu. Time je počeo trend davanja nacionalističkog predznaka antifašizmu, pri čemu se u potpunosti isključuju Srbi i druge nacije te glorificiraju hrvatske jedinice i uloga Hrvata u NOB-u. Vladajuća ideologija je devedesetih planski i smišljeno umanjivala značaj i ulogu Dana ustanka naroda Hrvatske, lažno ga prikazujući četničkim i pokušavajući time prekrojiti povijest. Smatramo da 22. lipnja treba i dalje obilježavati, ali na isti način kao i datume osnivanja drugih jedinica: Kalničkoga partizanskog odreda, 13. proleterske brigade,

7. banijske divizije, 10. korpusa zagrebačkog i drugih. S druge strane, primat treba dati 27. julu, danu kada je počeo ustanak u Hrvatskoj.

Šimunković se protivi i tezi da je Domovinski rat nastavak hrvatske antifašističke borbe iz Drugoga svjetskog rata. – Kada neki antifašisti povezuju NOB i Domovinski rat –  kaže on – rade to iz zablude, ali i nade da će tim povezivanjem NOB-u biti vraćeno mjesto u povijesti koje i zaslužuje, a borcima mirovine koje su im nepravedno smanjene ili da će time postići izjednačavanje prava boraca NOR-a s braniteljima iz Domovinskog rata. S druge strane, kada to rade političari, oni ratu devedesetih žele dati ‘kontinuitet’, a samim time i legitimitet. Postavlja se pitanje kakve veze imaju ta dva rata jedan s drugim? Prvi je bio narodnooslobodilački rat, ali i revolucija u kojoj je nepravedni stari sistem zamijenjen novim i pravednijim, rat u kojem su narodi oslobođeni fašističkog jarma. Domovinski rat, s druge strane, posljedica je sukoba u koji su ušle hrvatska i srpska buržoazija iz vlastitih interesa, uvlačeći narode i pritom dobro iskorištavajući neriješena nacionalna pitanja – zaključuje Marijo Šimunković.

Povodljivost i manjak kritičnosti

Na pitanje koliko se u Mladim antifašistima Zagreba slažu s potezima SABA-e, Šimunković kaže: – Gledamo li rad SABA-e vezan uz obilježavanje obljetnica i očuvanje tradicija NOB-a, možemo biti i više nego zadovoljni. No, postoje odluke s kojima se mi nikako ne možemo složiti. Ponajprije, to je lanjska odluka da se s predsjednikom Josipovićem ide u Tezno. Za tim, pomalo ucjenjivačkim zahtjevom predsjednika, poveo se jedan dio rukovodstva, jer su smatrali da će se nakon toga položaj boraca i odnos prema antifašizmu popraviti. Posebno nas je razljutilo kad se potpredsjednica SABA-e, mimo odluke predsjedništva, otišla klanjati na Bleiburško polje. Naravno da se ništa nije promijenilo u korist antifašista i boraca. Takvim nekritičkim i pomalo povodljivim odnosom prema vlasti nikako ne možemo biti zadovoljni. Smatramo da ne treba raditi štetne kompromise iz kojih SABA jednog dana možda neće izaći neokaljana obraza.