Lijevo nije isto što i desno

Stjepko Galović, poznatiji kao Kandžija Osjekanović ili Rimokatolik, osječki je reper koji je debitantskim albumom “Narodnjaci” 2009. oduševio kritiku i publiku, kako glazbom tako i stihovima punim ironije i sarkazma. Dvije godine kasnije, Kandžija iza sebe ima velik broj hitova, a i novi je album pred vratima.

Prvi se album zvao “Narodnjaci”: hoće li i drugi nazivom pogoditi kamo treba?

– Drugi se zove “Koktel od rakije”.

To je stanje duha u Hrvata?

– Što je najgore, jest: na albumu je i istoimena stvar. Mi smo ta mješavina Istoka i Zapada, koja želi biti Zapad.

Album najavljuje singl “Desno”, koji lijepo objašnjava stanje stvari. Zašto upravo ta pjesma kao prvi singl?

– Kako je dolazilo proljeće, sunce… počeo je puhati i taj vjetar, pa smo ga odlučili opjevati. Ništa preduboko, čisto da se ne zaboravi. Bilo mi je čudno da nitko to nije označio, pa sam zato ja.

Cesta prema civilizaciji

Pjesma počinje stihom Kako se uklopiti kada svi kao da su skrenuli…

– Svatko bi se htio uklopiti, što je najnormalnije, tamo gdje živiš hoćeš biti normalan član zajednice. Ali, kako se uklopiti kada svi kao da su skrenuli?

Skrenuli su udesno?

– Da. Ja sam iz Osijeka.

Komentirajući pjesmu i spot, neki su rekli da je zapravo riječ o istom sranju, bez obzira na to bilo ono desno ili lijevo?

– Zato nam i jest tako. Ne kažem da je lijevo bolja opcija, ali nije isto što i desna. Ništa na svijetu nije isto i jednako. Ljudi se čude zbog ovog ili onog, a sami su to sve izabrali. Ovdje kod nas ljudi imaju jako velik problem s odgovornošću. Svi krive neke druge i govore da su svi isti. Ako su svi isti, idemo odmah sve strijeljati. U pjesmi kažem: Umjesto k’o ljudi ravno cestom, skrećemo desno. Treba ići naprijed, u bilo kojem smislu. Ljudima je uvijek sve isto i zbog toga će im uvijek i biti tako.

Možda im još nitko nije objasnio kako stoje stvari?

– Objasnio sam to sebi kao izgrađenu cestu koja vodi prema civilizaciji: imaš male puteljke koji vode lijevo i desno i koje koristiš da bi prije stigao do cilja. Znači, da prevariš. Ali to nikad ne završi dobro.

Na novom je albumu i pjesma “Šapći” o šutljivoj većini.

– Pjesma govori o tome kako ništa nikome ne odgovara, ali nitko ništa ne radi po tom pitanju i onda jedni drugima mrmljaju. To mi je nekako nevjerojatno, ali to je vjerojatno još neka ostavština iz socijalizma. To je nepojmljivo, jer je jedna od velikih prednosti danas što možeš sve reći.

Koristiš i umjetničko ime Rimokatolik: kako se pod tim imenom snalaziš u zemlji s toliko katolika?

– Pa rimuje se. Rimujem i još je u ritmu i svi mogu čuti. Ostalo je sve isto.

Nisi im se ništa zamjerio?

– Ne, misle da je to super. Jednom mi se jedan svećenik javio da me pohvali što sam istaknuo da sam rimokatolik.

Zvukom i slikom

Kako je album “Narodnjaci” prihvaćen u regiji?

– A što misliš kako narodnjaci prolaze u regiji, ha, ha, ha… dobro su prošli. Nedavno smo bili u Subotici na festivalu Trenchtown, pa u Beogradu… Jako smo dobro bili prihvaćeni. Ljudi znaju stvari. Baš je bilo super. Idemo ove godine na Exit. Ipak je to bio prvi album i trebalo je doći do ljudi, u čemu smo dosta uspjeli. Nismo bili jedino u Crnoj Gori i Makedoniji.

Puno pažnje posvećuješ spotovima: vrlo su sadržajni i često kompleksniji od onih koji traže puno više novca. Autor si svih spotova?

– Ne svih, ali većine. Možda i previše oko toga cimam, smatram da spot diže cijelu priču i još je više može objasniti. Znači, ne samo zvukom nego i slikom. To što sam htio reći još dodatno kažem i slikom, pa snimamo te neke male filmove. Netko tko sluša moju muziku u spotu uvijek vidi još nešto, pa može zaokružiti priču.

Zato je na početku spota “Desno” stado ovaca?

– Da! Trudimo se, samo što nema baš toliko televizija da zavrte spot. No, tu je barem  YouTube.

Što radiš kada ne repaš?

– Studiram kulturologiju u Osijeku.

Kud baš kulturologija u zemlji koja sve manje prostora daje kulturi?

– Prije sam studirao pravo.