Limeni vojnik

VIJESTI NOVE TV

Iz vijesti Nove TV u utorak navečer saznajemo da je grom ubio ovce “u Perušiću, u Gorskom kotaru”. Od činjenice da je poruka od Svetog Ilije po ovce očito bila krajnje zajebana, zanimljivija je jedino novost da je Perušić u Gorskom kotaru, iako smo do jučer vjerovali da je u Lici. Uglavnom, nisu nam sve ovce na broju, tamo ili ovamo, kao da je to važno.

DIJANA ČULJAK…

“…je nevina.” Ta spoznaja nije ništa manje zanimljiva od činjenice da su u Perušiću, u kotaru gorskome, jaganjci utihnuli. Deklaraciju o nevinosti urbi et orbi objavili su čelnici Hrvatske televizije koji su njen slučaj sukoba interesa u prikazivanju aktivnosti ravnatelja policije Olivera Grbića istraživali cijeli jedan bogovetni dan. To je temeljitost, gospodo! Ipak, na televiziji na kojoj Benedikt XVI naspram novinara koji prenose njegov posjet djeluje kao  nekakav nedoučeni ateist iz Krajine, vatikanski Nikoletina Bursać, Dijana Čuljak fakat ne izgleda kao najveća grešnica.

RASPAKIVANJE, RTS

Emisija u Hrvatskoj slabo poznate Antonele Rihe ima za temu Vojislava Koštunicu. Čovjek je živ, mada emisija djeluje pomalo nekrološki. Iz hrvatske perspektive, krajnje je začudno da na prvom programu nacionalne televizije Srbije o ovom političaru-gubitniku – po uvjerenjima sličnom Draženu Budiši (za kojega je Predrag Raos navodno rekao da ne radi ništa drugo nego hoda po svijetu i govori da je Hrvat) – pripovijeda ugledno društvo. To su Gordana Suša, bivša urednica Yutela, Dragoljub Žarković, glavni urednik “Vremena”, profesor doktor Žarko Trebješanin i Zoran Panović, glavni urednik “Danasa”.

Emisija kao emisija, pristojno napravljena, vrlo korektna, dakako kritična, ali probajmo sad zamisliti da se na HTV-u na prvom programu pojave, u nekoj takvoj emisiji, Branko Mijić, Vjeran Zuppa, Jelena Lovrić i Sanja Modrić. O, autorova bi mama crnu vunu prela.

Hrvatska televizija je po kulturi demokratskog dijaloga pala u kameno doba, a razlozi tomu su jednostavni. Sanader i njegova medijsko-tajkunska legija krenuli su od 2008. naovamo u široku akciju kupovanja i potkupljivanja medija (odustalo se od pokoravanja, omiljene metode minulih vremena), a jataci s Prisavlja, Hloverka i društvo, potrudili su se s programa maknuti sve što nije dopola, tričetvrt ili sto posto branimirbilićoidno. Rezultat? Umobolnica od javne televizije. Od Gotovine preko Benedikta do danas, na HTV-u nema niti jednog disonantnog tona, diskusije, nema rasprave, urednici čak i neke naizgled pluralne emisije počinju pitanjem “Jesmo li spremni poslušati sve što nam je Benedikt rekao?” kao da živimo u nekoj džamahiriji, i nitko ne može s pouzdanjem reći je li to jednoumlje ili bezumlje. Pod uvjetom da uopće postoji neka razlika.

FILMSKI PORTRET MIROSLAVA KRLEŽE

Dok se javna televizija bavi proizvodnjom spektakla, mali komercijalni Klasik TV objavljuje, u sitan sat (pola dva iza ponoći) dokumentarac “Filmski portret Miroslava Krleže”. U njemu se vidi zapis te književne gromade kako govori na jednom književnom kongresu; slika i ton MK-a iznimna su rijetkost i valja pohvaliti objavu ovog rijetko prikazivanog dokumenta.

Film je rađen 1978. godine i očito naknadno dorađivan, kroatiziran, patriotidiotiziran i što sve ne, no to ne umanjuje puno slikovnu vrijednost bizarnosti iz izvornog slikopisa, na kojemu se jasno vidi Krležina fobija od kamere. O ozbiljnoj raspravi o djelu ili uvjerenjima MK-a, dakako, nije bilo govora, ali taj set pitanja spada u ona o kojima Croatia rediviva ne diskutira. Većina Krležinih stavova danas bi bila protumačena kao lijevi ekstremizam, pa bi bila pozvana policija ili neka druga nadležna služba.

NEDJELJOM U DVA

Kod Aleksandra Stankovića gostuje Siniša Hajdaš Dončić, SDP-ov krapinsko-zagorski župan. Mladić djeluje obrazovano, ima siguran nastup, uvježban rad ruku koje bi trebale sugerirati odlučnost i samopouzdanje. Čini se da je dosta radio na tome, a to ulijeva neke sitnije sumnje. Siniša Hajdaš Dončić spada, ipak, u one političke mladoturke koji se čine simpatičnijima od starih boljševičko-nacionalističkih janjičara. Uzeo je ženino prezime (rijedak slučaj posvemašnje emancipacije), protiv je protivnika Gay pridea u Splitu, ali na pitanje o Gotovini, heroj ili zločinac, vrda, pa kaže: “Vojnik.”

Čini se da će Hrvatska, tko god pobijedio, biti predana ljudima bez svojstava. To su mladi vojnici partija, izgrađeni po uzoru na nekadašnje likove iz Saveza socijalističke omladine, možda najdosadnije firme u konkurenciji ubitačno dosadnog SUBNOR-a, odvratno monotonog Socijalističkog saveza i jezivo zatupljujućih sindikata. Po čemu se, osim po djedovima, mogu razlikovati Štir, Bero ili Pero, to valjda ni dragi bog ne zna…