Odzvonilo lažnim azilantima

Kad je krajem prosinca 2009. godine Srbija napokon ušla u bezvizni režim zemalja Europske unije, mislilo se da je to kraj ponižavajućih redova pred ambasadama i konzulatima i mukotrpnog prikupljanja svih mogućih papira. Godinu i pol potom, zemlje EU-a suočene sa silnim prilivom izbjeglica iz Afrike i s problemom azilanata iz Srbije, mogle bi Srbiji ponovno nametnuti vize.

Samo u veljači ove godine, više od 300 državljana Srbije podnijelo je zahtjev za azil u Švedskoj. Godinu ranije, dok je vizni režim još bio na snazi, bilo je 580 zahtjeva. Belgija je, pak, zakukala u ožujku s podatkom da je od početka godine više od 400 ljudi zatražilo azil u toj zemlji. Problem je bio vidljiv već prošle godine, jer podaci kažu da je iz Srbije 17.700 ljudi tražilo azil u zemljama EU-a, a oko 170 ga je dobilo. Ostali su vraćeni u Srbiju na osnovu sporazuma o readmisiji.

Ozbiljna upozorenja

Domaće vlasti su se zabrinule nakon ozbiljnih upozorenja koja su ovoga svibnja stigla iz Bruxellesa te su najavile ozbiljne mjere protiv “lažnih azilanata” – taj se termin udomaćio u opisu problema. Prvo, pao je dogovor Vlade i Komisije za praćenje bezviznog režima putovanja u EU da će granična policija poduzeti pojačane mjere kontrole na graničnim prijelazima. Prema riječima načelnika Uprave granične policije Nenada Banovića, mjere podrazumijevaju detaljniju provjeru identiteta putnika, jer se u nekoliko navrata ustanovilo da “državljani Srbije albanskog porijekla” putuju s tuđim putnim ispravama. “U pitanju su bile putne isprave Švedske i Hrvatske”, kaže Banović. Osim toga, provjeravaju se svrha putovanja i da li putnik ima povratnu kartu, putno osiguranje i dovoljno novca za putovanje u EU, što nadležni procjenjuju “odokativno”: sve zavisi od dužine boravka, da li se putuje u privatnoj režiji ili s turističkom agencijom, dodaje Banović, najavljujući da će se u uredbi koju priprema Vlada Srbije vjerojatno naći suma od 30 do 50 eura po danu boravka u nekoj od evropskih zemalja.

U samo mjesec dana provođenja pojačanih graničnih mjera, s graničnih prijelaza je vraćeno oko 90 ljudi, jer su iskoristili tuđe putovnice ili nisu imali dovoljno novca i povratne karte, a vlasti najavljuju i dodatne mjere, iako je u mjesec i pol dana primjene postojećih broj tražilaca azila iz Srbije pao za 35 posto. Najavljuju se i izmjene Kaznenog zakona za organizatore putovanja za lažne azilante, dok će se građane tretirati prekršajno, ali će se možda uvesti i zaštitna mjera oduzimanja putne isprave, pa čak i mjera zabrane izlaska iz zemlje.

“Ovim mjerama nikako neće biti ugroženi, da ih tako nazovem, regularni putnici na bilo koju destinaciju u Evropi. Bit će pogođeni samo oni koji zloupotrebljavaju viznu liberalizaciju i time nanose štetu državi”, veli Banović.

Diskriminativne mjere

Odmah po najavi budućih mjera, krenula su upozorenja da bi one – pogotovo oduzimanje putnih isprava i zabrana izlaska iz zemlje – bile protuustavne, jer Ustav kaže da građani imaju pravo bilo kad napustiti zemlju i bilo kad se vratiti u nju. Osim toga, te bi mjere bile diskriminativne: azil traže uglavnom najsiromašniji i ionako diskriminirani, uglavnom Romi, od kojih su mnogi izbjegli s Kosova, kao i Albanci s juga Srbije, iz Preševske doline, ali i Albanci s Kosova.

Kad je o posljednjima riječ, tu je ponovno posrijedi “kosovski čvor”: povremeno se čuje vijest da je uhićen netko iz neke policijske stanice tko je kosovskim Albancima za novac izdavao srpske biometrijske putovnice, na temelju lažne prijave boravka na teritoriju Srbije. Tu vlast sama sebi upada u usta, jer je službena državna mantra da je Kosovo Srbija, pa bi samim time i kosovski Albanci trebali biti smatrani srpskim državljanima. To je, međutim, samo teorija, a praksa se dijametralno razlikuje. Evidentno je i to da, osim pojedinih korumpiranih policijskih službenika listom iz “dislociranih” policijskih stanica s Kosova, koje su danas locirane u Nišu, Vranju, Leskovcu i drugim južnim gradovima Srbije, nitko drugi nije uhićen.